Još se ponegdje dimi iz divovskih elektrana na lignit oko grada Ptolemaide na sjeveru Grčke. Taj kraj je ispresjecan rudnicima. Iz otvorenih kopova se od pedesetih godina vadi lignit, najprljavija vrsta ugljena.

Kada je Kyriakos Mitsotakis iz konzervativne stranke Nova demokracija izabran za premijera 2019. godine, obećao je da će zelena agenda obilježiti njegov mandat. Treba smanjiti korištenje fosilnih goriva, te prijeći sve više na energiju Sunca i vjetra, tvrdio je Mitsotakis.

No, otkako je Europa shvatila da rat u Ukrajini znači kraj dotoka jeftinog ruskog plina, i u Grčkoj se energetska politika bitno promijenila.

Tako je u razgovoru za američku TV Bloomberg Mitsotakis rekao da Grčka postaje „energetsko čvorište za ukapljeni plin“ za Balkan i središnju Europu. „U tom pogledu je uloga naše zemlje vrlo važna za druge zemlje", dodao je premijer.

Strah od gubitka radnih mjesta

Na sjeveru zemlje je u veljači otvorena nova termoelektrana na lignit. Mitsotakis je govorio o „strateškoj važnosti“ elektrane, i obećavao da rat u Ukrajini tek malo odgađa napuštanje lignita. Ideja je da nova elektrana u dogledno vrijeme počne raditi na plin. Projekt financira i njemačka Kreditna ustanova za obnovu (KfW).

Istovremeno u Ptolemaidi nastaju ogromna polja prekrivena solarnim panelima i vjetrenjačama. Ta regija, kaže nam lokalni novinar Sokratis Moutidis, idealna je jer već ima izgrađenu energetsku infrastrukturu.

No, ovaj novinar istovremeno i kritizira Vladu. „Ljudi su od vlasti htjeli mapu na kojoj bi se vidjelo gdje će se postavljati solarni paneli i vjetro-parkovi, te koliko će ih biti. Do danas ih je već puno izgrađeno, ali takva mapa još uvijek ne postoji.“

Mještani se boje da će ih paneli i vetrenjače preplaviti i kažu da njih nitko ništa ne pita. Osim toga, dodaje Moutidis, bojazan je da zeleni zaokret, premda dobar za okoliš, ne donosi nova radna mjesta. Više poslova ima u rudnicima i termoelektranama nego oko obnovljivih izvora energije.

Selo koje još postoji

Posebno su zabrinuti ljudi u selu Akrini, tik uz jednu od elektrana i otvoreni kop lignita. Tog sela zapravo uopće ne bi trebalo biti – prije više od deset godina je država predvidjela iseljavanje zbog širenja kopova. Stanovnici su u vlastitim mjerenjima konstatirali povećanu razinu zagađenja, a zabilježen je i  natprosječan broj ljudi umrlih od raka pluća.

No, deset godina nije se dogodilo ništa, a onda je ovog ožujka Vlada u Ateni iznenađujuće povukla odluku. Najednom preseljenje sela navodno nije nužno.

Na upit DW-a, u Ministarstvu za zaštitu okoliša kažu da će biti ulagano u infrastrukturu sela kako bi se podigla kvaliteta života. Obećan je i novi solarni park kao izvor prihoda. Iz odgovora nije jasno koliki su danas rizici za zdravlje mještana.

Za Theodotu Nantsou iz grčkog ogranka Svjetske zaklade za prirodu (WWF) problem se krije upravo u tome. Već su dvije studije pokazale prisutnost otrovnih spojeva kroma u podzemnim vodama sela.

„Studije se ne slažu koji su uzroci“, kaže ona. Jedno istraživanje, koje je pokrenula energetska kompanija, tvrdi da je zagađenje geološke prirode. Druga studija, koju je financirala općina, zaključuje da je uzročnik rudnik lignita.

No, bilo kako bilo, mještani bi trebali biti pomaknuti odatle i trebale bi im biti isplaćene odštete, smatra Nantsou. U tom smjeru ide i odluka najvišeg upravnog suda u zemlji. „Zločin je protiv ljudskih prava i ismijavanje pravne države to što se ignorira pravna obveza da se ljudi iz Akrinija presele u zdraviju sredinu", kaže naša sugovornica.

Ona je, kao i mnogi borci za zaštitu prirode, uvjerena da vlada u Ateni ne misli ozbiljno s prelaskom na obnovljive izvore energije. Nantsou kaže da će Grčka i dalje ustrajavati na korištenju fosilnih goriva.

Plin na sve strane

To pokazuju i velike investicije u plinovode. U lučkom gradu Aleksandroupolisu, nadomak kopnene granice s Turskom, nastaje jedan terminal za prihvat ukapljenog plina. Plinovod, koji je izgrađen zajedno s Bugarskom, trebao bi provoditi zemni plin iz Azerbajdžana po cijelom Balkanu i tako spriječiti ovisnost o Moskvi.

Prošlog studenog je čak zaustavljena dugo planirana privatizacije luke u Aleksandroupolisu jer je ona proglašena strateški bitnom za NATO.

U planu su i drugi plinovodi i terminali za LNG. Recimo, pred obalom gradića Kavale se plin crpi od osamdesetih godina. S obzirom na to da je nalazište iscrpljeno, tu se sada planira izgradnja podzemnog skladišta plina. A u Jonskom moru i oko Krete traju bušenja u potrazi za novim izvorima.

Prema odgovoru Ministarstva za zaštitu okoliša na upit DW-a, sva ispitivanja su okončana i očekuje se da će prava bušenja početi 2025. godine, a da će plin poteći godinu ili dvije kasnije.

U Ministarstvu kažu da se i dalje drže plana o prelasku na ekološke izvore energije, ali da to ne smije ugroziti sigurnost opskrbe. „Treba nam prijelazno rješenje, a to je zemni plin kao najčišći obilk od svih fosilnih goriva. Jer, odlučili smo da od 2028. prekinemo s korištenjem lignita.“

Kostas Grimanis iz grčkog Greenpeacea kritizira to što ekološke studije o mogućim štetnim posljedicama vađenje plina ispod mora nisu provedene od strane neovisnih instituta, već su ih financirale energetske kompanije.

On smatra da se investicije u plin nikako ne uklapaju u klimatske ciljeve Vlade. „Vlada u računicu ne uključuje emisije štetnih plinova koje nastaju izgaranjem ovih rezervi jer se taj zemni plin prodaje i spaljuje negdje izvan Grčke.“

Nedavno usvojen zakon na 500 stranica za Grimanisa predstavlja odstupanje od zelenog zaokreta u energetskoj politici. Vlada je stručnjacima odobrila tek nekoliko dana za javni uvid u mamutski zakon. „Jasna je namjera Vlade da ipak produži upotrebu lignita i da bivše elektrane na lignit pretvori u elektrane na plin", dodaje Grimanis.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu