Nikosa Roidosa (lijevo na naslovnoj fotografiji, uz vlasnika trgovine Jannisa Sisisa) zna baš svatko u njegovom Solunu. 32-godišnjak je jedan od četiri osnivača Ali-piva, prve mikropivovare tog grčkog grada. "Mi smo uvijek bili zainteresirani potrošači, ali nikad nismo prije pomišljali proizvoditi vlastito pivo."

Njegov mobitel ne prestaje zvoniti jer je za pivare sada glavna sezona. Ispričava se zbog smetnje: "Mi sami i isporučujemo. Upravo sad kada su barovi na plažama prepuni moramo raditi čitave dane i noći." Barem kada je riječ o potražnji, oni sa svojim proizvodom nimalo ne osjećaju slabosti grčkog gospodarstva.

Tri vodeća grčka proizvođača piva, Alfa, Mythos i Fix su već godinama u rukama stranih koncerna, ali u međuvremenu ima već četrdesetak malih pivovara. Usprkos poteškoćama na tržištu, nova grčka piva su vrlo tražena. I to je jedan od razloga što se Nikos Roidos, nakon što je studirao u inozemstvu, ipak odlučio vratiti u domovinu.

Kalvarija mladih poduzetnika

Pivo "Ali" je postalo jedno od najpopularnijih craft piva Soluna: može se naći na policama gotovo svih trgovina vina i alkoholnih pića, nalazi se i u brojnim samoposlugama, a može ga se naručiti i u nizu barova i gostionica. "Svi smo studirali u Nizozemskoj i tamo otkrili da se mnogo toga može učiniti s pivom. Onda smo došli na ideju razviti vlastito pivo za grčko tržište", kaže nam Roidos.

No tu počinje priča o križnom putu kojeg čeka mlade poduzetnike u Grčkoj. Tek kad su i sami sakupili mnogo novca za učešće i dobili i poticaje Europske unije, teškom mukom su našli banku koja je bila spremna mladim pivarima osigurati kredit. Ali to nije bio kraj: "2012. smo kupili pivovaru, ali onda smo morali čekati na državne dozvole. Zato smo prvo pivo proizveli tek 2015. To znači i da smo kao mladi poduzetnici sjedili na tekućim troškovima, a to si jedva tko može priuštiti."

Tek u prošloj, 2016. godini je u blagajni pivnice ostalo nešto novca viška, makar je od prvog dana prodaja išla odlično. Ne muči ih samo golema birokracija s kojom moraju imati posla, nego je tu i porez. 2016. je Grčka, na zahtjev "trojke" (MMF, EK i ESB) značajno povećala porez na kavu, cigarete i alkoholna pića. Utoliko je sada Grčka na četvrtom mjestu po visini poreza na alkohol u Europi.

Sofikolis Panagiotou nam kaže da čak niti takav porez na alkohol nije problem. On je vlasnik male pivovare Septem i zamjenik predsjednika udruge grčkih proizvođača piva. Njegova piva su u međuvremenu poznata i preko državnih granica i dobivaju nagrade na međunarodnim natjecanjima. Ipak se i on muči kako bi pogon zadržao otvorenim.

Grci su naučili cijeniti grčke proizvode

"Najveći problem su drugi porezi koje se svaljuju na poduzeća, a onda su tu i doprinosi koje plaćamo za naše suradnike. Samo na to odlazi 27% dobiti." Atena je uvela i solidarni porez koji stvara još veće troškove: "Tu trpe naravno svi, ali što je poduzeće manje, to je veći teret."

Elina Petrou drži trgovinu alkoholnih pića i vidi kako vlada potražnja za takvim pivom, a ljudi ga rado ga kupuju ne samo kao potrošači, nego i kao Grci: "Regionalni proizvodi u Grčkoj su izuzetno kvalitetni. A povrh toga se vidi kako se za vrijeme krize razvila nova svijest: mušterije znaju cijeniti da mladi poduzetnici nisu Grčkoj okrenuli leđa, nego da razvijaju proizvode za naše tržište."

Pivo je tu samo jedan od proizvoda koji su se u posljednjim godinama pojavila u prodavaonicama: "Novi proizvodi se temelje na tradicionalnim idejama i receptima, ali su nadahnuti okusima i postupcima proizvodnje iz inozemstva." To je posljedica i kontakta mladih Grka s drugim zemljama Europe gdje uče moderne oblike marketinga i upravljanja poduzećem. "Na žalost, usprkos dobrim idejama i pravim načinom upravljanja mnogi propadaju zbog prepreka u financijskom svijetu ili problema s birokracijom", žali se Petrou. Hoće se tu nešto promijeniti u dogledno vrijeme? U Grčkoj? To ne smatra vjerojatnim.