"To je opet jedna tipična priča", ljutito komentira Stelios Kalamiotis. Za pripadnika romske zajednice iz atenskog predgrađa Kalandri način na koji su mediji pratili zbivanja oko plavokose romske djevojčice koju je policija pronašla kod jedne romske obitelji i koju je očito njezina vlastita obitelj prodala iznova je pobudila negativan stav prema romskoj zajednici u Grčkoj. Mediji, pogotovo senzacionalistički tisak, svakodnevno objavljuju detalje iz života male Marije pozivajući se na "pouzdane izvore". "Svako misli da mora nešto napisati o ovom slučaju", ljuti se Kalamiotis. Dosadašnja istraga je pokazala da većina senzacionalističkih detalja nije točna. "Pravosuđe naravno mora obaviti svoj posao, ali bez utjecaja medija", apelira pripadnik romske zajednice.

Prisilna preseljenja

No trenutno Stelios Kalamiotis i još 300-njak Roma iz naselja Kalandri imaju još većih problema od diskriminacije medija. Njih gradske vlasti tjeraju da se isele iz svojih nastambi koje ovdje stoje već preko 40 godina. Razlog: zemljište na kojem su skromne nastambe izgrađene nalazi se u tuđem vlasništvu. Sada kada cijene u ovom dijelu Atene rastu, vlasnici su počeli potraživati svoja prava. Kalamiotis i ostali Romi u naselju žive u ekstremnom siromaštvu i preživljavaju od skupljanja otpada pa bi im preseljenje palo teško. Zato su osnovali udrugu kojom će pokušati izboriti ostanak. Kalamiotis, koji je predsjednik ove udruge, dvoji oko pravne ispravnosti zahtjeva navodnih vlasnika zemljišta. Grčki parlament je već jednom prije nekoliko godina raspravljao o prisilnom preseljenju Roma koji žive u ovom naselju. Tada je na svjetlo dana izišao podatak da je država tijekom vojne diktature (1967-1974.) sporno zemljište poklonila jednoj stambenoj zadruzi državnih činovnika, što je danas pravno upitno. Kalamiotis i ostali Romi bi bili spremni preseliti u neki drugi dio grada ako im država omogući preseljenje. "Za to ima dovoljno novca", uvjeren je Kalmiotis.

Gdje su milijuni iz Bruxellesa?

Da za Rome u proračunu postoji dovoljno novca, uvjeren je i Panagiotis Dimitras, predsjednik grčkog ogranka organizacije Helsinki Monitor. No problem je da novac ne stiže do onih kojima je namijenjen. Gorući problemi Roma, poput stanovanja i obrazovanja, u Grčkoj posljednjih godina nisu poboljšani. Usprkos činjenici da iz Bruxellesa dolazi novac koji je za to namijenjen. Još 1996. tadašnji premijer Kostas Simitis je pokrenuo program za poboljšanje života Roma u Grčkoj s vrlo ambicioznim ciljem: za svakog Roma u Grčkoj krov nad glavom, za svako romsko dijete mjesto za obrazovanje. No nakon 17 godina i milijuna subvencija rezultat je poražavajući. "Deseci milijuna, subvencije EU-a, su utrošeni na ovaj program. No najveći dio je očito nestao kroz korupciju", kaže Dimitras. No vlasti u Grčkoj čak ne znaju ni približno točan broj pripadnika romske manjine u ovoj zemlji. Procjene se kreću od 150 do 300 tisuća. Predstavnici organizacija za ljudska prava smatraju da je teško odrediti točan broj Roma između ostalog i zbog toga jer se mnogo pripadnika ove manjine u međuvremenu asimiliralo i negira svoje romsko porijeklo.

Krug iz kojeg se teško izlazi

No unatoč uznapredovaloj asimilaciji, mnogi Romi još uvijek žive u slumovima na rubovima grada. I upravo njima su namijenjena sredstva iz fondova pomoći. "Na papiru sve funkcionira perfektno no u praksi samo mali broj Roma od toga profitira", kritizira Dimitras. To je posebice uočljivo kad je u pitanju obrazovanje. Europski sud je Grčku već nekoliko puta upozorio zbog getoizacije škola koje pohađaju samo pripadnici romske manjine u kojima, kako smatra Helisnki Monitor, romska djeca ne dobivaju kvalitetno obrazovanje kao u ostalim školama. Ovakav sustav samo učvršćuje predrasude o slabo obrazovanim i siromašnim Romima. Svijest o tomu da je slabo obrazovanje jedan od glavnih čimbenika rubnog položaja Roma u društvima ne samo Grčke nego i ostatka Europe, je dospjela i do atenskog naselja Kalandri. "Znaš zašto mi toliko patimo? Zato jer ne znamo čitati i pisati. I zato smo diskriminirani", zaključuje apatično Stelios Kalamiotis.