Cookovo Otočje. San Marino. Macau. Aruba. Američka Samoa. Liechtenstein. Sve te zemlje, bez obzira na to jesu li članice Ujedinjenih naroda ili ne, imaju šanse sa sudjelovanjem na prvenstvu svijeta u nogometu. Iako to, sportski gledano, nije baš realistična mogućnost. Ali Grenland nema tu mogućnost.

Na ogromnom, ustvari najvećem svjetskom otoku, živi samo 57.000 ljudi. Vremenski uvjeti koji tamo vladaju su ekstremni, među najekstremnijima u svijetu. Oko 80 posto površine otoka je prekriveno ledom. Zbog svega toga je bavljenje sportom na otvorenom, na primjer nogometom, nemoguće tijekom deset mjeseci u godini. Pa čak ni na terenima s umjetnom travom.

Usprkos popularnosti dvoranskih sportova poput rukometa, futsala (malog nogometa u dvorani) ili badmintona, nogomet je i na Grenlandu sport broj 1. Zimski sportovi na otoku nisu baš rašireni, iako bi se to moglo pomisliti u prvih mah. Klima je jednostavno previše oštra čak i za skijanje i druge snježne sportske discipline.

„Grenlandski sportski sustav je preslik danskog sustava“, kaže profesor Ramus Storm iz Danskog instituta za sportske studije za DW. „Oni imaju strukturu sa sportskim savezima, a različiti sportovi primaju visoke subvencije iz proračuna Danske. Kada ta sredstva promatramo u odnosu na njihovu veličinu, onda se može reći da su dosta dobro financirani.“

Vrhunski nogomet nemoguć

Grenland ima svoj vlastiti nogometni savez još od 1971. Nogometna muška reprezentacija je 1980 apsolvirala svoju prvu utakmicu.  No, Grenlandski nogometni savez nije član FIFA-e i UEFA-e, što znači da ni ne sudjeluje u kvalifikacijama za prvenstva svijeta i Europe. Grenland je, za sada, samo član CONIFA-e (Confederation of Independent Football Associations). I još uvijek se nisu uspjeli kvalificirati za nastup na smotri najboljih svjetskih, odnosno europskih momčadi koje okuplja CONIFA.

Oštra klima i komplicirana putovanja unutar Grenlanda, otežavaju napredak na grenlandskom putu da se približi sferama u kojima se kreću vrhunski nogometaši svijeta. “Postoje jako, jako ograničene mogućnosti etabliranja neke elitne nogometne ekipe na Grenlandu”, analizira Storm. Od je puno toga napisao o sportu na Grenlandu, a proputovao je otok tijekom svojih studijskih boravaka na Grenlandu.

„Kada bi najbolji igrači prešli u Dansku, i kada bi oni sudjelovali na turnirima u Danskoj, možda bi se mogli razvijati kontinuiranim treningom i postati bolji igrači. Ali na Grenlandu je nešto takvo praktički nemoguće.”

Svi oni koji budu prepoznati kao obećavajući talenti u nekoj sportskoj disciplini, u pravilu moraju odseliti u Dansku kako bi uspjeli iscrpiti sve potencijale koje posjeduju. Neki nogometaši koji su rođeni na Grenlandu uspjeli su se probiti do prve lige i ponajboljih klubova. Prije svih je to bivši igrač Chelseaja i Ajaxa Jesper Gronkjaer, on je rođen na Grenlandu. Ali njegova obitelj se odselila s otoka dok je on još bio malo dijete. Gronkjaer, koji je u svojoj karijeri 2005.-2006. nastupao i u Bundesligi u dresu VfB Stuttgarta, apsolvirao je 80 nastupa za reprezentaciju Danske. Svi Grenlanđani automatski imaju pravo nastupa i za Dansku.

Uspjeh u drugim sportovima

Usprkos trenutačnom statusu autonomnog danskog teritorija, Grenland ima vlastitu reprezentaciju i u cijelom nizu drugih sportskih disciplina. U prošlosti su već bili plasirali za nastup na Svjetskom prvenstvu u rukometu (u muškoj i ženskoj konkurenciji), a sudjelovali su i na međunarodnim futsal turnirima. Ali zbog značaja nogometa kao globalno raširenog sporta, veliki cilj za Grenland je bio i ostao ulazak u okrilje FIFA-e.

Grenland je doduše povezan s Danskom, ali je geografski bliži Sjevernoj Americi. Zato se ova zemlja trudi oko priznavanja od strane CONCACAF-a, je to FIFA-in nogometni savez za područje Sjeverne i Srednje Amerike, odnosno Kariba. Grenland ne može postati član Europske nogometne federacije, s obzirom na to da UEFA prima samo one zemlje koje su priznate od strane Ujedinjenih naroda (UN). CONCACAF nema takva pravila.

Neovisnost kao vruća tema

Borba za priznavanjem statusa izabrane nogometne vrste se odvija paralelno s debatom oko neovisnosti Grenlanda. A ona je intenzivirana nakon što je Donald Trump početkom siječnja rekao da bi ljudi na Grenlandu jako profitirali kada bi ta zemlja postala dio SAD-a. Neposredno nakon toga je Trumpov sin Don Jr. posjetio Grenland.

Grenlandski premijer Mute Egede kaže kako preferira da Grenlanđani sami upravljaju svojom sudbinom, umjesto da postanu dio Sjedinjenih Država. Ili Danske. Nakon što je u svojoj novogodišnjoj poruci izjavio kako bi Grenland trebao odbaciti „okove kolonijalizma“, posljednjih je dana dodao da se njegova vlada raduje „uspostavi kontakta“ s Trumpovom administracijom.

Za sportskog stručnjaka Ramusa Storma je grenlandska želja za etabliranjem vlastite momčadi na svjetskoj pozornici više motivirana „identitetom i nacionalnim ponosom“ nego time da bi Grenland, s obzirom na broj stanovnika i klimu na otoku, doista mogao biti konkurentan. Ali zapravo ista ta stvar vrijedi i za druge zemlje poput Cookovog Otočja, San Marina, Macaua, Arube, Američke Samoa i Liechtensteina.