Politički analitičar Gela Vasadze kaže da bi, ako samo u par riječi želimo opisati stanje u Gruziji, prve asocijacije bi bile – slijepa ulica i kriza. To se trenutno odnosi na sve oblasti života: „Svjedoci smo političke, socijalne, ekonomske i moralne krize, koju je prouzročila vlast", kaže on za DW.

Na desetke tisuće građana Gruzije prosvjeduju već tjednima. Prvo su se pobunili protiv službenih rezultata parlamentarnih izbora održanih krajem listopada. Vladajuća stranka „Gruzijski san“ je osvojila parlamentarnu većinu, a oporba kaže da se radi o izbornoj prevari.

Od prošlog vikenda prosvjedi su usmjereni protiv izbora novog predsjednika države, jer ga prvi put ne biraju građani nego parlamentarno povjerenstvo. U tom povjerenstvu „Gruzijski san“ ima većinu, koja je po mišljenju oporbe nelegitimna.

Prosvjede predvodi predsjednica države Salome Zurabišvili. Njezin mandat ističe 29. prosinca. Ali ona se odbija povući s mjesta predsjednice države jer smatra da je njen nasljednik Mihail Kavelašvili nelegitiman.

Prosvjedima nedostaje institucionalna podrška

Neovisno od podrške predsjednice i upornosti prosvjednika, politički odnos snaga ostaje nepromijenjen. „Gruzijski san“ svojim postupcima učvršćuje vlast.

Politolog Vasadze navodi dva razloga za to: snažna reakcija institucija vlasti i nedostatak institucionalne podrške prosvjednicima. „Vidimo jaku reakciju društva, ali nema političkog procesa“, kaže on. „Trenutno se protiv vladajućeg poretka ne bori oporba, nego dio društva."

Politolog dodaje da volja naroda nije dovoljna kako bi se promijenilo postojeće stanje: „Oporbeni političari to znaju, ali ne znaju što bi trebao biti njihov sljedeći korak. Žele nove izbore, ali ne znaju kako do njih doći. Nitko ne vidi realan mehanizam za promjenu odnosa moći.“

Korneli Kakačija s Gruzijskog instituta za vanjsku politiku u Tbilisiju također se žali na potpunu neizvjesnost.

On u razgovoru za DW upozorava na to da je situacija vrlo zapaljiva i da nitko ne zna što će se dogoditi 29. prosinca kada novi predsjednik preuzme dužnost, a dosadašnja predsjednica odbije ustupiti tu funkciju i napustiti predsjedničku palaču.

Tri scenarija za Gruziju

Kakačija kaže kako postoje tri moguća scenarija: „Ako se ništa ne dogodi, Gruzija će biti nešto poput Srbije.“ On time aludira na vlast u Beogradu, koja službeno želi pristupanje Europskoj uniji, ali tome u isto vrijeme proturječi rušenjem demokracije i proruskom politikom.

Drugi „loš" scenarij on naziva „bjelorusifikacija Gruzije“. Time upozorava na mogućnost da vlast reagira sve brutalnijom silom i masovnim uhićenjima, kao što se dogodilo u Bjelorusiji nakon predsjedničkih izbora 2020. Posljedice bi, kao u Bjelorusiji, mogle biti „veća izolacija i više autoritarnosti“.

Treći scenarij predviđa neku vrstu druge „revolucije ruža“. Godine 2023. su mlađi gruzijski reformski političari pokrenuli Prosvjede pod motom „ruže umjesto metaka za neprijatelje". Revolucija je protekla nenasilno i završena je smjenom vlasti.

Pretpostavka za tako nešto je, kaže Kakačija, da vlada popusti pod pritiskom ulice. Međutim, ovaj put izgleda da nije tako. Ali i taj scenarij je povezan s rizikom. Pogoršanje odnosa s Rusijom bi bilo opasno. Moskva bi, kaže sugovornik DW-a, učinila sve da naškodi Gruziji, ekonomskim sankcijama ili utjecanjem na rad nove vlade.

Posljednja šansa 29. prosinca?

Renata Skardzjute-Kereselidze iz Gruzijskog instituta za vanjsku politiku smatra da proeuropske snage u Gruziji imaju još jednu šansu. One se pripremaju za vrhunac krize 29. prosinca: „Doživjeli smo da su prosvjedi sve raznolikiji i ne događaju se samo u glavnom gradu Tbilisiju, nego i u drugim dijelovima zemlje", kaže ona.

Dodaje da je važna podrška Gruziji od Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država, pa je u tijeku neka vrsta „takmičenja narativa u privlačenju pažnje svjetske javnosti“.

Ona kaže da oporba ima teži zadatak da se nametne u razgovorima, jer sada, za razliku od početaka prosvjeda, djeluje više u pozadini.

Trenutno ulični prosvjedi zaista jenjavaju. Mnogi građani, koji su glasali za „Gruzijski san“, strahuju  da bi se situacija u Gruziji mogla razvijati kao situacija u Ukrajini od 2014.

Tada su ljudi na Majdanu u Kijevu mjesecima prosvjedovali protiv proruskog predsjednika Viktora Janukoviča. Na kraju je Janukovič oboren, ali prosvjedi su bili krvavi.

S druge strane pristalice vladajuće stranke smatraju da samo ova vlast može spriječiti eventualni rat s Rusijom. Smatra se da su i stranka i njezin osnivač, milijarder Bidzina Ivanišvili, orijentirani proruski. Mir s Rusijom je bilo glavno predizborno obećanje „Gruzijskog sna“.