Pored automobila, strojeva i piva jedan od njemačkih izvoznih bestsellera je i njemački politički sustav. Njemački Ustav važi za politički jedan od najmodernijih temeljnih zakona uopće tako da ne čudi činjenica da su mnoge zemlje nakon državnih obrata upravo njemački Ustav uzele za uzor. Tako je Španjolska nakon Francove diktature preuzela dobar dio federalnog uređenja Njemačke a istim dokumentom se poslužila i Južna Afrika. Njemačko izborno pravo poslužilo je kao uzor novozelandskom.

Njemačka je tako, nakon što je poslije Drugog svjetskog rata izišla iz jedne od najmračnijih diktatura u povijesti čovječanstva, postala izvoznicom demokracije. Kao simbol njemačke demokracije stoji Bundestag, parlament smješten u berlinskoj zgradi Reichstaga. No na stjegonošu njemačke demokracije odnedavno je pala sjena.

Moć u rukama gremija

Iako je prema njemačkom Ustavu sva moć u zemlji u rukama naroda, to jest 620 zastupnika u Bundestagu koje je narod izabrao, u posljednje vrijeme su se pojavili komentari koji kritiziraju navodno opadanje moći ove ustavne institucije. Dosadašnji odnos između Vlade i parlamenta pomaknut je na štetu posljednjeg, glase kritike. Jedan od onih koji su u javnosti odlučiti progovoriti o novim odnosima je i sam predsjednik države Christian Wulff.

"Demokracija je kada sva moć polazi od samog naroda. I predstavnici naroda su ti koji sjede u parlamentu i donose odluke i s obzirom da su izabrani na određeno vrijeme odgovaraju onima koji su ih izabrali. Mi ne smijemo ovaj oblik odgovornosti prema narodu sada seliti u razne odbore i gremije koji nemaju tu demokratsku pozadinu kao sami zastupnici u Bundestagu", nedvosleno je kritizaro Wulff u jednom TV intervjuu.

Najsvježiji primjer: njemačko odustajanje od nuklearne energije. Njega je doduše na kraju potvrdio Bundestag ali odluku je praktički donijelo tzv. Etičko povjerenstvo koje je preko noći sastavila Vlada Angele Merkel. Dakle tijelo koje je de facto donijelo jednu od najvažniji političkih odluka posljednjih godina, narodu polaže račune u vrlo dalekom i prenesenom smislu. Rješenje s kojim osoba koja zaposjeda najvišu, premda samo na papiru, funkciju u zemlji, nije pretjerano zadovoljna. "Mislim da su parlamentarni odbori trebali bolje pripremiti raspravu o atomskoj energiji i da se o tomu trebalo temeljitije i duže raspravljati. Pogotovo ako se uzme u obzir o kakvoj dalekosežnoj i temeljitoj promjeni je riječ. Ovako je to sve išlo puno prebrzo", zaključuje Wulff.

Odluka mimo parlamenta

Prema mišljenju mnogih, i to prije svega oporbenih političara, ovakav postupak predstavlja jasno pomicanje moći i kompetencija s parlemanta na Vladu. Slučaj koji je u posljednje vrijeme najviše razljutio oporbu odnosi se na navodnu prodaju 200 tenkova Saudijskoj Arabiji kojeg je, kako pišu mediji, već odobrio jedan vladin odbor koji ne stoji pod kontrolom parlamenta. Za predstavnike oporbe ovakva praksa je nedopustiva. jedna od predsjednica stranke Zeleni, Claudia Roth, smatra da Vlada omalovažava Bundestag. "To je zaista nevjerojatna provokacija naspram zakonodavcu i mislim da parlament takvo što ne bi trebao tolerirati", smatra Roth. Zapravo je Bundestag taj koji treba potvrditi izdavanje svakog pa i posljednjeg eura iz proračuna. No kako je to spojivo s činjenicom da je Vlada u svrhu zaštite eurozone na raspolaganje stavila 190 milijardi eura bez da je Bundestag o tomu jednu minutu raspravljao.

Predsjednici parlamenata Njemačke i Francuske zajednički su prosvjedovali protv prakse zaobilaženja nacionalnih parlamenata. Njemački ministar financija Wolfgang Schäuble, koji stoji iza vladine odluke o milijardama za euro, odbija kritiku i smatra da bi previše parlamentarnih rasprava oslabilo njemačke pozicije u pregovorima o budućnosti eura.

Gubli li dakle upravo onaj parlament koji je mnogim mladim državama od Južne Amerike pa do Azije poslužio kao uzor na svom utjecaju? Bivši predsjednik Bundestaga Heinz Riesenhuber na novonastalu situaciju ne gleda tako crno. On smatra da na je kraju Bundestag taj koji mora dati zeleno svjetlo. No i on primjećuje da je čitav niz političkih i gospodarskih događaja, od rata u Libiji do spašavanja eura, Bundestag doveo u neku vrstu izvanredne situacije kakvu je njemački parlament posljednji put doživio nakon ujedinjenja Njemačke 1990. Riesenhuber se ne usuđuje predviđati u kojem smjeru će se pomicati prevlast. Zasada se "utrka" između parlamenta i Vlade vodi ravnopravno.

Autor: Richard Fuchs (N.Kreizer)

Odg. ur.: Z. Arbutina