Gubitak povjerenja zbog seksualnih skandala
18. veljače 2018Suradnik neke humanitarne organizacije trebao bi djelovati u korist onih koji ovise o njegovoj pomoći. No slika nesebičnih pomagača na područjima zahvaćenima ratom je mit. Jer, onaj tko pomaže ima moć i neki to iskorištavaju. Suradnici britanske nevladine organizacije Oxfam nisu samo nakon teškog potresa na Haitiju 2010. slavili u službenoj vili organizacije, gdje su imali prave seks-orgije s prostitutkama. I u humanitarnim akcijama u Čadu 2006. bilo je takvih zabava. Na jugu Sudana su suradnici Oxfama čak silovali žene.
To nije prvi seks-skandal koji potresa svijet organizacija za humanitarnu pomoć. "Suradnici odnosno partneri humanitarnih organizacija u kriznim područjima uvijek iznova su bili suučesnici u seksualnom iskorištavanju stanovništva", konstatirao je za DW Burkhard Wilke, voditelj poslova u Njemačkom centralnom institutu za socijalna pitanja. To što sada izlazi na svjetlo dana nije nikakav pojedinačan slučaj.
Drugi aktualni primjeri: organizacija za pomoć "Liječnici bez granica" nedavno je prijavila 24 slučaja zloupotrebe i seksualnog uznemiravanja tijekom protekle godine. Humanitarna organizacija "International Rescue Committee" (IRC) je priznala da su u Demokratskoj Republici Kongo zabilježena tri slučaja seksualne zloupotrebe.
Bordel na Balkanu
No, zastranjivanja pomagača bilo je i za vrijeme jugoslavenskih ratova devedesetih godina. U ratnom vihoru na Balkanu zabilježena su seksualna iskorištavanja djevojaka i žena od strane međunarodnih pomagača. Plave kacige i humanitarni radnici su navodno redovno tražili kontakt s prostitutkama.
Kako bi pomogla na licu mjesta, njemačka organizacija za pomoć ženama"Medica Mondiale" zalagala se za traumatizirane žene u Bosni i Hercegovini. I danas ova nevladina organizacija pomaže ženama i djevojkama u ratnim i kriznim područjima.
Ara Stielau, voditeljica međunarodnih programa, kaže za DW da se na to dugo gledalo kao na "kavalirski delikt i privatno zadovoljstvo" kada humanitarci traže usluge prostitutki. Stielau se pri tome dobro sjeća riječi vodećeg suradnika jedne njemačke humanitarne organizacije. Suočen sa seksualnim zastranjivanjima pojedinih kolega, on je rekao: "Ja ne mogu gledati što moji suradnici rade ispod pokrivača."
Ustručavanje sve manje
Žene se odlučuju na prostituciju iz nužde. Teška situacija u kojoj se nalaze dovodi do toga da žene uzimaju hranu i novac za seksualne usluge, kaže Stielau u razgovoru za DW. To stvara dinamiku između žena u nevolji i pojedinih humanitaraca. Oni raspolažu resursima, a imaju i moć jer dijele humanitarnu pomoć.
Ali kako je moguće da humanitarci tako iskoriste svoju poziciju? Neosporno je da je angažman na području pogođenom katastrofom izvanredna situacija. U idealnom slučaju su pomagači svjesni svoje odgovornosti i imaju psihološki tretman tijekom svoga rada. I jasno je da između humanitaraca i onih koji ovise od njihove pomoći postoji jaz, jer pomagači imaju moć.
"Suradnici jedne organizacije raspolažu novcem a time i utjecajem jer oni odlučuju da nekome pomognu a nekome ne. I to stvara iskušenja", pojašnjava Burkhard Wilke. Te opasnosti je većina međunarodnih humanitarnih organizacija svjesna. Specijalni kodeksi ponašanja trebali bi sve suradnike humanitarnih organizacija na to podsjetiti. "Slučaj Oxfam pokazuje da se ne izvlače uvijek neophodne pouke kada dođe do seksualnih zastranjivanja", kaže Wilke.
Kriza povjerenja
"Uzimati usluge od prostitutki ne mora neizostavno predstavljati kršenje zakona u nekoj od tih zemalja ali to jednostavno nije u skladu s kodeksom ponašanja, koje imaju humanitarne organizacije", ističe Burkhard Wilke. Organizacije poput Oxfama riskiraju da izgube svoj dobar glas.
Gubitak povjerenja može biti ogroman. U svijetu humanitarnih organizacija vjerodostojnost je važna valuta, jer su nevladine organizacije upućene na donacije i na povjerenje onih koji im doniraju novac. Oni žele znati odlazi li njihov novac onima koji su najviše ugroženi.
"Zato javnost mora biti informirana o zastranjivanju i to bez ikakve poštede", preporučuje Wilke. Pri tome je najvažnija maksima transparentnost. Wilkes Institut daje u Njemačkoj poseban pečat organizacijama koje se ponašaju fer i transparentno. Ako zastrane, one ga mogu izgubiti.
Donacija sve manje
A koliko osjetljivo reagiraju donatori najbolje je na svojoj koži osjetio UNICEF. Nakon financijske afere 2007. tadašnji voditelj poslova Dietrich Garlichs morao je podnijeti ostavku i izgubio je DZI-pečat. Posljedica toga bilo je smanjenje donacija s 81 millijuna 2007. na 55 milijuna 2008. godine.
U Velikoj Britaniji takva vrsta etikete ne postoji. U slučaju Oxfama očito je nedostajalo transparentnosti. Tako je Oxfam doduše još 2011. u jednom priopćenju za javnost priznao da je otpustio tim koji je upravljao ovom organizacijom na Haitiju. Kao razlozi su navedeni zloupotreba i kršenje pravila. Ali nijednom riječi nisu spomenuti prostitucija ili seksualne orgije.
Jasno je da do zloupotrebe vlasti može uvijek doći, kako u politici tako i u gospodarstvu, crkvi i javnim institucijama - ali isto tako i u humanitarnim organizacijama. Većina humanitaraca se ponaša odgovorno. Ali skandali potresaju svijet humanitarnih organizacija. I štete onima kojima je hitno potrebna pomoć. Zato prostitucija u kriznim područjima ni u kom slučaju nije kavalirski delikt.