U svom devetom izvješću Vijeću sigurnosti, predsjednik Haaškog tribunala za zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji, italijanski sudac Fausto Pocar. Priznao je da sud u Haagu “osjeća zamor”, kompletirajući svoju izlaznu strategiju. On je zato pozvao Vijeće sigurnosti da nastavi finacijsku i svaku drugu podršku podršku Haaškom Tribunalu, i time ubrizga entuzijazam medju stručni personal suda, koji je donekle demoraliziran perspektivom zatvaranja ove institucije i završetkom njihovog posla.

ZATRAŽENA VEĆA ULOGA WASHINGTONA

U toj je traženoj potpori, pokar izdvojio Ameriku, podsječajući da je uloga SAD i do sad bila medju najvažnijima u pokretanju i radu Haaškog suda, i posebno se zahvalio tome. Italijanski sudac je pozvao Washington za dodatnu pomoć , kako bi Haaški sud dostojno okončao svoj rad i prebacujući Jurens Prudens na sudove u regionu, koji bi trebali nastaviti progon identifikovanih osumnjičenika.

Pocar je potome zatražio ii punu podršku za nastavak rada Državnog suda za ratne zločine u Sarajevu, te izrazio nezadovoljstvo i uputio kritiku vlasti manjeg BH entiteta, vezano za bjegstvo osudjenog ratnog zločnica Stankovića iz fočanskog zatvora:

“Radovan Stanković čiji je slučaj referiran Bosni i Hercegovini, gdje je pravomoćno osudjen na 20 godina, samo nakon dva mjeseca pobjegao iz zatvora u Foči, a vlasti Republike Srpske već godinu dana nisu u stanju da ga nadju …”

Pocar je na koncu zatražio od Vijeća sigurnosti da ne zatvori vrata Haaškog tribunala dok se preostali optuženici ne nadju iza zatvorske brave u Scheveningenu, ističuči kako je važno da najvačniji organ Ujedinjenin naroda tu poruku dostavi. Izrazio je i nadu da će to tako i biti.

“Haaški sud ta vrata neće zatvoriti sve dok se preostali optuženim ne bude sudilo”, poručio je Fausto Pocar.

BRAMMERTZ NE MOŽE ZAMISLITI TRIBUNAL BEZ MLADIĆA I KARADŽIĆA

I u svom prvom obraćanju VS-u, od kako je prije šest mjeseci od Karle del Ponte preuzeo ulogu glavnog tužitellja Haaškog suda, Belgijanac Serge Brammertz, bio je sasvim jasan, kada je govorio o nesmanjenom interesu suda za preostale optuženike koji se terete za ratne zločine, ali i za cjelokupnu legaciju tribunala, koja će se mjeriti po tome da li će se najpoznatije “krupne ribe” naći u Haagu:

“Preostali bjegunci Ratko Mladić, Radovan Karadžić, Miroslav Župljanin i Goran Hadžić, i dalje su u dometu vlasti u Srbiji, i mislimo, kako vlada u Beogradu može učiniti više kako bi ih locirala i lišila slobode”, rekao je Bremmertz, nagovješatavujući da će ovu četvorku do kraja svog mandata potraživati iz Beograda.

Rekao je i “kako ne može zamisliti”, da se UN tribunal osnovan 1993, u Haagu, upravo da bi se sudilo počiniocima najstravičnijih zločina zatvori bez izvodjenja gore pomenutih pred haaške sudce. Zatim je govorio o tome, kako je boraveći u Bosni ii Hercegovini sreo preživjele žrtve, i obitelji manje sretnih, pobijenih u Srebrenici i na drugim mjestima u BiH. Oni, rekao je glavni tužitelj Haaškog suda, to će zahtjevat do kraja svog.

No, Bremmertzovo i Pocarovo obraćanje Vijeću sigurnosti UN-a, koje je imalo prizvuk opravdanog političkog vapaja, i pokraj opće podrške europskih zemalja i SAD, još nije uspjelo proizvesti konkretnu odluku ili nedvosmislenu poruku Vijeća: da će Haaški tribunal produžiti sa svojim radom i nakon 2010, ako se glavni bjegunci do tog datuma ne privedu ili dobrovoljno predaju. Rusija se i dalje vrlo oštro opire takvoj perspektivi.