Ovoga tjedna bi predstavnici različitih palestinskih skupina trebali otputovati u Moskvu na razgovore o ratu između Izraela i Hamasa, ali i o drugim bliskoistočnim temama u okviru tzv. "unutarpalestinskog dijaloga".

Zamjenik ministra vanjskih poslova Rusije Mihail Bogdanov rekao je ruskoj državnoj novinskoj agenciji TASS da će na konferenciji, koja počinje 29. veljače i traje dva ili tri dana, sudjelovati 12 do 14 palestinskih organizacija.

To uključuje predstavnike političkog krila Hamasa, palestinskog Islamskog džihada, zatim Fataha - političke organizacije koja upravlja okupiranom Zapadnom obalom - te Palestinske oslobodilačke organizacije PLO, koja je krovna organizacija palestinskih skupina.

Različite grupe zauzimaju različite stavove o temama poput priznavanja Izraela kao države. PLO, koji vodi Fatah, je 1993. priznao Izrael, djelomično u zamjenu za moguću palestinsku državu. Hamas, koji nije dio PLO-a, to odbacuje već godinama, iako mu se retorika nedavno smekšala.

U prošlosti je dolazilo i do nasilja među palestinskim skupinama. Nakon što je Hamas pobijedio na izborima u Pojasu Gaze 2006. godine, nije uspio postići sporazum o podjeli vlasti s umjerenijim Fatahom i počeli su sukobi. Fatah je na kraju napustio Pojas Gaze, ostavljajući Hamas na vlasti, a sada upravlja Zapadnom obalom. Vlasti Fataha tamo se nazivaju palestinske vlasti ili palestinske autonomne vlasti (PA).

Jedinstveni palestinski front

Ovo nije prvi put da se razmatra uspostava jedinstvenog palestinskog fronta. Ruslan Sulejmanov, neovisni ruski stručnjak za Bliski Istok sa sjedištem u Bakuu, rekao je za DW kako su i ranije postojale medijacije između različitih grupa. "Ali nikada nisu donijele rezultat."

Sulejmanov kaže da Rusija nema nikakav konkretan plan i da bi "posebno za Pojas Gaze bilo neophodno uspostaviti medijaciju i održavati dobre kontakte i s Izraelom i s paravojnim krilom Hamasa u Gazi".

On misli da Kremlj uoči predsjedničkih izbora u Rusiji želi pokazati da ima geopolitički utjecaj i na Bliskom istoku. Rusija bira novog predsjednika sredinom ožujka. Ali nema sumnje da će Vladimir Putin pobijediti. "Razgovori u Moskvi će zaista biti samo dijalog radi dijaloga", dodao je Sulejmanov.

Ovaj stav dijeli i Hugh Lovatt, viši stručnjak za politiku pri Programu za Bliski istok i Sjevernu Afriku u Odboru za vanjsko-političke odnose EU-a. "Ruski samit je način da se pokaže da Rusija ima diplomatske kapacitete za igranje praktične uloge u podršci palestinskom nacionalnom jedinstvu", kaže Lovatt za DW. On međutim dodaje da prethodni pregovori o pomirenju, koji su održani u Moskvi, Alžiru i Kairu, "također nisu uspjeli dovesti do trajnog sporazuma i pomirenja rivala".

Rascjepkanost u palestinskim redovima

"Neslaganje između palestinskih skupina podrazumijeva duboke političke razlike koje se odnose na mirovni proces i strategiju nacionalnog oslobođenja, kao i tehnička pitanja u vezi s tim, kako vratiti institucije palestinske vlasti u Gazu", rekao je Lovatt.

Hamas, koji je od strane Njemačke, EU-a i SAD-a klasificiran kao teroristička organizacija, upravlja Pojasom Gaze od 2007. godine. Bilo kakav budući poslijeratni scenarij koji bi vratio palestinsku vlast u Gazu i politički integrirao Hamas na okupiranoj Zapadnoj obali morao bi se temeljiti na nekoj vrsti sporazuma između Hamasa i Palestinskih autonomnih vlasti, rekao je Lovatt DW-u.

Za palestinskog premijera Mohamada Štajeha to je jedna mogućnost. On je novinarima na tek održanoj Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji rekao da je Hamas integralni dio palestinske političke arene. "Oni moraju doći na našu političku agendu. Naš stav je vrlo jasan. Dvije države u granicama iz 1967. godine - mirnim sredstvima. Palestinci trebaju biti pod jednim krovom", kaže Štajeh.

No s tom idejom postoje izvjesni problemi. Neke su se države izjasnile da Hamas ne bi trebao igrati ulogu u upravljanju palestinskim teritorijima nakon završetka sukoba. Izrael je posebno protiv toga. Također je teško prognozirati kako bi se tvrdi stav Hamasa prema priznavanju Izraela uskladio sa stavom PLO-a koji je već priznao Izrael.

Za Rusiju, čak i ako sastanak ne donese pomak, nastavak podjele među Palestincima ne bi nužno bio negativan ishod. Samit bi pomogao u jačanju buduće uloge Rusije na Bliskom istoku.

Rusija kao posrednik na Bliskom istoku

Godinama je Rusija uspijevala održati bliske veze s Izraelom, unatoč njegovanju dobrih odnosa i s jednim od regionalnih protivnika Izraela - Iranom. Nakon što je Rusija napala Ukrajinu u veljači 2022. godine odnosi su se pogoršali kada premijer Izraela Benjamin Netanyahu nije dao podršku ruskoj invaziji i nakon što su tisuće Rusa i Ukrajinaca pobjegle u Izrael.

Međutim, analitičar Sulejmanov vjeruje da Rusija zapravo sebi ni "ne može priuštiti da izgubi Izrael", s obzirom da je zajednica ljudi koji govore ruski najveća manjina u ovoj zemlji, nakon što je gotovo milijun ljudi židovskog porijekla emigriralo u Izrael poslije raspada Sovjetskog Saveza početkom devedesetih godina prošlog stoljeća.

Isto tako, poboljšale su se veze između Rusije i Irana. Poznato je da Iran podržava ne samo Hamas, već i Hezbolah u Libanonu, ali i iračke paravojne grupe i Hutije u Jemenu - na ovaj ili onaj način. Svi oni smatraju SAD i Izrael svojim neprijateljima.

Rusija već dugo održava veze s palestinskim militantnim grupama, a njeni kontakti s Hamasom već su doveli do izvjesnog uspjeha. U listopadu je zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova i posebni izaslanik Putina za Bliski istok Bogdanov predao političkim predstavnicima Hamasa u Kataru popis otetih Izraelaca ruskog porijekla ili onih s dvojnim državljanstvom te zatražio da se puste na slobodu.

Hamas je tako 26. studenoga u okviru primirja sklopljenog pod posredovanjem Katara i SAD-a pustio na slobodu 14 Izraelaca, među kojima je bio i Roni Krivoi, Izraelac ruskog podrijetla. Kako je Washington Post tada primijetio, Roni Krivoi je bio "prvi odrasli muškarac s izraelskom putovnicom koji je oslobođen, iako su razmjene uključivale većinom žene i djecu".