Vijore se njemačke zastave, po prvi put crno-crveno-zlatne trobojnice. Publicisti i pisci drže vatrene govore. Njihovi zahtjevi, koji se iznose pred oko 20.000 sudionika ovog okupljanja - danas bismo ih nazvali demonstrantima - glase: želimo Europu slobodnih naroda, slobode mišljenja i tiska, prijateljstva između europskih nacija. Mjesto okupljanja: dvorac u Hambachu oko 80 kilometara južno od Frankfurta, u današnjoj njemačkoj saveznoj zemlji Rheinland-Pfalz, dvorcu koji je tada bio ruševina. Vrijeme okupljanja: 27. svibnja do 1. lipnja 1832. godine.

Taj festival slovi do danas kao najsnažniji izraz protesta liberalno orjentiranih Europljana protiv plemstva. Među okupljenima su Poljaci, Belgijanci, Francuzi, Nijemci iz svih krajeva. Na koncu njihov hrabri protest ostaje u vremenima restauracije bez učinka. Na Bečkom kongresu su kneževi 1814. i 1815. Europu podijelili između sebe. Tek nakon dva strašna svjetska rata uspijeva se u Europi stvoriti nešto kao savez slobodnih demokracija: Europska unija.

"Građani su u današnjoj Europi zaboravljeni"

Danas, 2018., profesor ekonomije Max Otte zalaže se za nastavak ove tradicije i poziva na "Novi Hambaški festival". On Europu u kojoj navodno vlada cenzura medija i samovolja vladajućih vidi jednako ugroženom kao i građanski prosvjednici prije skoro 200 godina. Otte je je doduše član Merkeličinog CDU-a ali je, kako sam kaže, na zadnjim izborima glasao za desnopopulističku Alternativu za Njemačku (AfD). Na svoj festival je, između ostalog, pozvao predsjednika AfD-a Jörga Meuthena i Thila Sarrazina, bivšeg SPD-ovog senatora u Berlinu koji je sa svojom knjigom "Njemačka samu sebe ukida" u kojoj oštro kritizira migrante prije nekoliko godina bio podigao ogromnu prašinu. Organizatori očekuju ove subote (5.5.) u Hambachu oko 1.200 posjetitelja. Otte vidi paralele između situacije danas i one 1832. godine, kako je objasnio u jednom intervjuu: "Imamo politički sustav u kojemu dužnosnici plaćeni od naših poreznih davanja dogovaraju stvari između sebe. Banke, koncerni, lobiji i Europska unija imaju previše moći."

Europa nekada i danas

To je prilično nategnuta usporedba. Jer u Europi je 1832. godine vladao duh restauracije. Francuska revolucija iz 1789., kojom se građanska klasa podigla protiv neprikosnovene vladavine kneževa i kraljeva je bila već davna prošlost. Napoleon je bio poražen, Europa nakon Bečkog kongresa prekrojena po volji plemstva. Ali građanstvo je bila bilo probuđeno, dobilo je nove perspektive mogućnošću da se i oni iz siromašnijih slojeva obrazuju na sveučilištima. Ono nije više bilo spremno pomiriti se sa starim stanjem stvari.

Stoga ministar kulture njemačke savezne pokrajine Rheinland-Pfalz Konrad Wolf iz redova SPD-a smatra da su organizatori "Novog Hambaškog festivala" sada zaposjeli tu tradiciju i da žele ponovno napisati povijest.

Objašnjenje menadžerice dvorca Hambach Ulrike Dittrich o pravnoj situaciji zvuči skoro kao isprika: "Kao javna zaklada mi smo se obvezni prema svima odnositi jednako i to i činimo." To je demokracija. Menadžerica Dittrich, međutim, još jednom podsjeća što Hambaški festival simbolizira, a to su začeci mnogih demokratskih procesa koji su se dogodili u desetljećima što su uslijedili: "Postoji snažna linija tradicije koja vodi do Frankfurtske nacionalne skupštine, Weimarske republike i konačno osnivanja Savezne Republike Njemačke."

Najavljene su i protudemonstracije, odnosno prosvjed protiv "Novog Hambuškog festivala", čiji organizatori žele dati do znanja koju tradiciju i filozifiju oni prepoznaju u djelovanju AfD-a i njegovih simpatizera: Europe s novim granicama i nacionalizmima, Europu koja neće više primati izbjeglice. A takva Europa, smatraju oni, nema veze s duhom originalnog Hambaškog festivala.