Hans Georg Calmeyer je u nacionalsocijalističkoj Njemačkoj prvobitno bio angažiran kao vojnik, a potom i kao odvjetnik u okupiranoj Nizozemskoj? On je spasio živote mnogim Židovima, ali i dopustio da dio njih bude deportiran u koncentracijske logore.

Trenutno se vode žestoke rasprave o ovom pitanju u gradu Osnabrücku u Donjoj Saskoj. Tako žestoke rasprave da je konačna odluka o imenu muzeja za sada odgođena.

Calmeyer je odlučivao tko je Židov, a tko ne

Riječ je o odvjetniku Hansu Georgu Calmeyeru, koji je rođen 1903., a umro 1972. godine. Kao mladi pravnik Calmeyer je pobudio nepovjerenje kod nacional-socijalista jer je branio i komuniste.

Kasnije je u Nizozemskoj kao odvjetnik dobio zadaću u „Povjerenstvu Rajha za okupirane nizozemske pokrajine" odlučivati je li netko Židov ili ne. Pri tome je odobravao i uzimao u obzir dokazni materijal, koji je u Njemačkom Rajhu bio zabranjen. Nakon rata rekao je da je oduvijek znao da su mu ljudi lagali, pretvarajući se da su Arijevci. Prema procjenama, uspio je spasiti do 3.000 Židova.

Ali on je i odbijao zahtjeve. Samim tim djelomično je odgovoran za činjenicu da je oko 1.500 Židova deportirano u koncentracijske logore. Poslije rata je izjavio: "Činjenica da me moji sunarodnjaci nisu razumjeli nije za mene ništa novo. A Nizozemci, od čijeg razumijevanja sam ovisio – da ne bi ugrozio cilj, nisu shvaćali da sam ponekad morao reći ne. Svoju dobru volju, strahovito dobru volju da spasim ljude, sam mogao koristiti samo u granicama mogućeg i trijezne glave."

Heroj ili sudionik u zločinu? Humanist, duboko upleten u nepravdu nacističkog režima? Calmeyer je 1992. godine posthumno nagrađen jednim od najviših priznanja u Izraelu. Memorijalni centar Yad Vashem u Izraelu proglasio ga je Pravednikom među narodima.

"Najuspješniji spasilac Židova u Njemačkoj"

2014. godine grad Osnabrück, gdje se rodio Calmeyer, odlučio je osnovati muzej u kojem bi se kritički predstavio život Calmeyera, i to u vili u kojoj je nekada bilo sjedište nacističkog NSDAP-a (Nacionalsocijalističke njemačke radničke stranke). Te 2014. godine su odluku podržale sve stranke u Osnabrücku. Ipak, sada je u vezi s tim izbila svađa.

U samom gradu Osnabrücku jedna inicijativa se zalaže za to da muzej, kada bude završen, bude nazvan po Calmeyeru. Zamjenik predsjednika Calmeyer-inicijative Joachim Castan to objašnjava sljedećim riječima: "Bio bi to veliki plus za Osnabrück kada bi nekadašnja centrala NSDAP-a nosila njegovo ime, ime najuspješnijeg njemačkog spasioca Židova. To bi bio i doprinos povijesti."

Kritika iz Nizozemske

Međutim, druga inicijativa iz Nizozemske to vidi sasvim drugačije. Stotine umjetnika, znanstvenika i preživjelih Holokausta ne žele da muzej nosi ime Calmeyera. U peticiji upućenoj saveznoj njemačkoj vladi i u otvorenom pismu kancelarki Angeli Merkel, oni kritiziraju činjenicu da je savezna vlada već odobrila 1,7 milijuna eura za obnovu vile.

Johannes Max van Ophuijsen, profesor filozofije iz Nizozemske, jedan je od potpisnika. "Sve dok su za to nadležni lokalni političari, oni će uvijek ovaj povijesni lik uvažavati kao neku vrstu lokalnog heroja. Ali ako se pita međunarodna publika, onda Calmeyer ima manje šanse da prođe kao heroj. On nije drugi Oskar Schindler. Bio je samo relativno pristojna i relativno humana osoba unutar okupatorskog režima", kaže on za DW.

Muzej bi trebao biti otvoren 2023. godine, ali pod kojim imenom, još se ne zna. Ta odluka je na sastanku političara, znanstvenika, ali i kritičara iz Nizozemske u Osnabrücku ovog tjedna odgođena.

Mathias Middelberg (CDU) razumije kritičare

Među prisutnima je bio i Mathias Middelberg, zastupnik Bundestaga ispred CDU-a iz Osnabrücka, koji je objavio knjigu o Calmeyeru. Usprkos tome što on Calmeyerov lik i djelo vidi prilično pozitivno, on razumije što žrtve i njihovi ožalošćeni to vide drugačije i izjašnjavaju se protiv toga da se muzej nazove po njegovom imenu.

"Da, mogu to razumjeti, jer Calmeyer nije spasio sve koji su mu predali zahtjev. Ne bi ih ni mogao sve spasiti, jer da ih je sve spasio, vrlo brzo bi pao u oči i postao sumnjiv ", izjavio je on u razgovoru za DW.

Znanstveno savjetodavno tijelo, koje savjetuje upravu grada o specifičnom dizajnu muzeja, vodi Alfons Krenkmann, profesor didaktike povijesti na Sveučilištu u Leipzigu. Krenkmann slučaj Calmeyer komentira ovako: "On je napravio sjajan posao u spašavanju Židova, a istovremeno je održavao i promicao njemačku okupacijsku birokraciju. To je ambivalentnost njegovog lika."

Berthold Beitz i Oskar Schindler

Middelberg to vidi slično kao i Krenkmann te podsjeća i na druge osobe koje su nakon rata bile hvaljene i nagrađivane za svoje napore u spašavanju, poput Oskara Schindlera ili Bertholda Beitza. Beitz, kasnije jedan od vodećih ekonomskih stručnjaka u Saveznoj Republici Njemačkoj. On je tijekom nacističke vladavine bio menadžer u naftnoj industriji na teritoriju današnje Poljske i spasio brojne Židove, zapošljavajući ih. Istovremeno je bio dio sustava. "Njegova nafta omogućila je njemačkim tenkovima da se kreću prema istoku", objašnjava Middelberg u razgovoru za DW.

Oskar Schindler upravljao je tvornicom streljiva u blizini Krakova. Također je zaposlio mnoge Židove i na taj način ih spasio. Schindler je bio i član NSDAP-a i također kotačić u sustavu.

"Nije sve crno-bijelo"

Zbog toga Middelberg smatra da muzej, pogotovo mladim ljudima, treba ilustrirati tu ambivalentnost koja uvijek nastaje kada se želite ponašati čestito u diktaturi ili u ratu. "Calmeyer je primjer toga i zbog toga se on mora predstaviti u muzeju. Važno je i da mladi nauče da nije sve crno-bijelo."

Svi koji su sada uključeni pored ostalog žele preko centra Yad Vashem opet prikupiti informacije o Calmeyeru. A jedan simpozij će donijeti odluku o tome može li novi muzej, u čije značenje nitko ne sumnja, zaista biti nazvan po Calmeyeru - ili ne.