Prvo što upada u oči u Harkivu su ukrajinske zastave koje vise na stupovima duž ulica. Ovdje ih ima više nego u Kijevu. Automobili voze uokolo, a stari, prašnjavi tramvaji zveckaju po tračnicama. Čini se da se život u drugom najvećem gradu u zemlji odvija svojim uobičajenim tokom.

Ipak ovaj dojam ne traje dugo. Kroz kontrolne punktove, protutenkovske ježeve i uništene kuće brzo shvatite da ruski rat protiv Ukrajine traje već treću godinu, a Harkiv je grad na prvoj crti. Vidi se na stotine oštećenih stambenih zgrada, industrijskih objekata i poslovnih zgrada.

Granatiranje „po planu”

U lipnju 2024. Harkiv je otvorena rana koju Rusija gotovo svakodnevno napada projektilima, dronovima i bombama. Grad je to pun prozora zabarikadiranih pločama iverice i razaranja se vide posvuda, kako u povijesnoj jezgri, tako i u stambenim četvrtima na periferiji. Centralnim ulicama nižu se kuće čiji su gornji katovi djelomice ili potpuno uništeni. U jednoj četverokatnici je rupa od vrha do dna, vide se vrata stanova, a vodovodne cijevi vire iz zidova.

Na jednoj teško oštećenoj i izgorjeloj kući u obližnjoj ulici jedini podsjetnik na prijeratni život je ploča s pozivnim natpisom: "Uđite na kavu".

Većina razaranja datira iz prve godine rata. U to vrijeme ruska vojska je napredovala do predgrađa Harkiva, ali je bila prisiljena na povlačenje. Ti dani u veljači i ožujku 2022. pamte se, između ostalog, po razrušenoj školi u kojoj je podučavan njemački jezik. Tu su tada bili stacionirani ruski specijalci koji su istjerani korištenjem teškog naoružanja. Od zgrade su ostale samo ruševine. “Uspjeh u učenju, uspjeh u životu” još uvijek piše na njemačkom i ukrajinskom iznad nekadašnjeg ulaza u školu. Brojne škole u Harkivu su uništene.

Većina trgovina, kafića i barova radi, ali je malo posjetitelja. Na mnogim zgradama u centru mogu se vidjeti natpisi “Prodaje se” ili “Za iznajmljivanje”. Grad se navečer brzo prazni, podzemna željeznica radi do 21:30, a policijski sat počinje u 23 sata, sat vremena ranije nego u glavnom gradu Kijevu. Rusko granatiranje obično počinje oko ponoći. Stanovnici Harkiva žale se da je grad granatiran sustavno i takorekuć "po planu".

Od početka lipnja, međutim, granatiranje je osjetno smanjeno. Ljudi to pripisuju činjenici da su SAD i drugi zapadni partneri sada dali Ukrajini dopuštenje da upotrijebi zapadno oružje i protiv vojnih ciljeva blizu granice na ruskom tlu. Prema navodima zapadnih medija, Ukrajina je to već učinila u regiji Belgorod, uništivši ruske raketne sustave S-300.

"Groblje ruskih raketa"

Iz takvih sustava su više puta ispaljivane rakete, a njihovi se ostaci mogu vidjeti na takozvanom "groblju ruskih raketa". Ono je najveće u Ukrajini i u međuvremenu je poznato u cijelom svijetu. Tu su dijelovi Smercha, Uragana, sustava S-300, Iskandera i drugog oružja kojim Rusija udara na Harkiv i regiju.

"Groblje", obraslo travom, je nadgledano i dopušten mu je pristup samo u pratnji predstavnika regionalnog tužiteljstva. Dijelovi raketa prikupljeni ondje od početka ruske invazije koristit će se kao dokaz ratnih zločina koje je počinila Ruska Federacija u budućim sudskim procesima u Ukrajini i inozemstvu. Trenutno tu ima oko 1.000 komada.

"Sve rakete koje su ovdje, uključujući krstareće rakete, koštaju milijune dolara", rekao je za DW Dmitro Čubenko, predstavnik ureda tužitelja u Harkivu. Po njegovim riječima, oznake i kratice na preostalim kućištima i unutarnjim dijelovima raketa pomažu dokazati umiješanost Rusije u njihovu proizvodnju i korištenje. Tamo se nalaze šifrirane informacije o modelima, proizvođačkim tvrtkama i vojnim postrojbama iz kojih dolaze, kaže Čubenko.

Zašto ljudi ostaju u Harkivu?

Nestanci struje jer je Rusija gotovo uništila energetske infrastrukture u Harkivu i regiji dovode do toga da ljudi posvuda uključuju generatore na dizelski pogon. Na ulicama se može vidjeti malo ljudi, među njima i poneko dijete. Tu je i više studenata koji se, čini se, pripremaju za upis na fakultet. Pa ipak, teško je povjerovati da u gradu danas živi više od milijun ljudi - mještana iinterno raseljenih s ratnog područja.

U gradu postoji očit nedostatak radnika, uglavnom zato što je mnogo muškaraca na fronti. Na ulazu u podzemnu željeznicu stoji veliki plakat: "Harkiv treba vozače za javni prijevoz." Između ostalog, budućim zaposlenicima obećavaju da neće biti pozvani u vojsku, iako to ne pruža stopostotnu sigurnost. Naime, neki zaposlenici su se ipak morali pridružiti ukrajinskim oružanim snagama.

Stanovnici Harkiva kažu da su se navikli na zračne napade, granatiranje i svakodnevnu prijetnju njihovim životima. Malo tko vjeruje u uspjeh nedavne ruske ofenzive u regiji, u kojoj je ruska vojska ostvarila male teritorijalne dobitke u dva mjesta duž granice. Ipak mnogi također priznaju da obrambene linije ukrajinske vojske nisu bile spremne za to.

Neki ljudi ostaju u Harkivu jer ne žele ostaviti svoje roditelje, neki ne žele napustiti svoj stan ili dom s imovinom koju su godinama stjecali, a drugi žele nastaviti pomagati ukrajinsku vojsku na licu mjesta.

25-godišnji muškarac kaže da je nedavno preselio iz Kijeva u Harkiv zbog posla. Ovdje mu se više sviđa nego u glavnom gradu: "Sviđaju mi se ljudi u Harkivu, oni su nešto posebno." Istodobno priznaje da svako jutro razmišlja hoće li se sve njegove kolege pojaviti na poslu. U proteklih nekoliko dana bilo je nekoliko ruskih raketnih napada u Harkivu s brojnim žrtvama, uključujući napade na željezaru i tiskaru. Suputnica ovog muškarca kaže da je napustila Harkiv prve godine rata, ali se vratila. Ona smatra da je najveći problem s kojim se ljudi trenutno suočavaju psihički umor zbog rata.

Duh otpora u Harkivu

Mnogi u Harkivu priznaju da u gradu vlada strah. No, po njima postoji i duh otpora koji drži ljude u gradu. Prodavačica u slastičarnici pokazuje na uništenu zgradu u obližnjoj ulici. “Zatvaramo u 15:30, a prije nekoliko dana raketa je tamo pala u 16 sati”, kaže žena. Čini se, kaže, kao da ljudi sada imaju čelične živce.

Harkivski duh otpora biva izražen i kroz njegovane parkove i čiste trgove. Prepoznat ćete ga i po umjetnički oslikanim pločama na prozorima kuća i po natpisima "Radimo!". Stanovnici Harkiva pokazuju da ne odustaju od svoga grada.

„Kada dođe do napada, sagnemo se, otresemo prašinu i idemo dalje", kaže prodavačica. Između ostalog ona nudi čokolade na čijoj kutiji piše "Harkiv - City of Heroes", a koja je ukrašena pogledom na grad i ukrajinskom plavo-žutom zastavom.