Jedan od fenomena zemalja koje još uvijek prolaze kroz tranziciju od realnog socijalizma prema turbo kapitalizmu je i katastrofalna situacija u građevinarstvu, sektoru koji se dotiče primarnih potreba svih građana i u kojem se shodno tomu isprepliću mnogi interesi i sve se okreće oko velikih svota novaca.

Film srpskog redatelja Miloša Pušića "Heroji radničke klase" jedina je "punokrvna" produkcija neke od kinematografija nastalih raspadom bivše Jugoslavije na ovogodišnjem pandemijskom Berlinaleu. Film se 15. veljače po prvi put prikazuje u sklopu programa Panorama, drugog po redu najvažnijeg programa Berlinalea nakon službene konkurencije. Iako filmovi iz ovog programa ne mogu konkurirati za nekog od Zlatnih ili Srebrnih medvjeda, u ovom programu se dodjeljuju nagrade publike koje su čestu vrlo dobra odskočna daska za daljnju distribuciju.

Socijalna tematika zamijenila ratnu

"Heroji radničke klase" se dobro uklapa u seriju snažnih filmova iz regije jugoistočne Europe socijalne tematike ("Epizoda u životu berača željeza" Danisa Tanovića, "Otac" Srdana Golubovića ili "Šavovi" Miroslava Terzića) prikazanih posljednjih godina na Berlinaleu i koji su nečujno smijenili tematiku rata na tim prostorima. "'Heroji radničke klase' sam snimio iz neke potrebe da zabilježim neke upečatljive stvari oko sebe. U Srbiji i Novom Sadu, gradu u kojem živim, već neko vrijeme vlada ta stihijska gradnja i ta transformacija grada je vođena isključivo interesima investitora, a o ljudima se vrlo malo misli", kaže redatelj Miloš Pušić u razgovoru za DW.

Već uvodna scena filma dade naslutiti s čime se oni koji žele doći do stana suočavaju u ostvarenju sna o vlastita četiri zida: mladi bračni par, koji je vjerojatno posljednjim snagama smogao dovoljno novca za kupovinu stana, sjedi pred građevinskim poduzetnikom koji ih, nakon njihove izražene skepse, uvjerava da je upisivanje objekta u zemljišne knjige "samo pitanje formalnosti".

I svi koji su na prostorima bivše Jugoslavije ikad imali posla s kupnjom nekretnina već naslućuju tragediju za ovu mladu obitelj. Mržnja publike se okreće prema ovom relativno mladom poduzetniku u odijelu, premazanom svim mastima, osobi s kojom po intuiciji nitko s imalo zdravog instinkta ne bi smio imati posla. No nažalost su mnogi prisiljeni imati posla s karakterima poput građevinskog poduzetnika kojeg izvrsno utjelovljuje Aleksandar Đurica.

U filmskoj ekipi se ističu njegova asistentica Lidija (Jasna Đuričić) koja je zadužena za prljave poslove svog šefa (i ljubavnika) i posreduje između poduzetnika i grupe građevinskih radnika koji iz jednog propalog poduzeća odlaze u drugo. Vođa ove male grupe beznadnih slučajeva je Profesor čiji nadimak nam ukazuje na to da bi on u nekom normalnom društvu obavljao neki drugi posao i da ne bi nadničario na neorganiziranim gradilištima. I njega je izvrsno utjelovio Boris Isaković kojeg pratitelji Berlinalea još pamte po ulozi negativca u filmu Srdana Golubovića "Krugovi". Pušić, koji  je već i prije radio s ovim glumcima, je rekao kako su ove uloge napisane za njih čemu su sugestijama i savjetima pomogli i sami Đuričić i Isaković.

Koliko vrijedi život građevinca (na crno)?

Pušiću je, kako je rekao, na sudbinu ovih prekarnih radnika ukazala serija vijesti u lokalnom tisku koja je ukazivala na česte smrti radnika na lokalnim gradilištima. "Te vijesti su vrlo brzo utonule u zaborav, nikad ih nije pratila neka istraga niti se saznavalo tko je za smrti radnika odgovoran. I tu mi se pojavila ideja o filmskoj priči jer je nevjerojatno da su ti ljudi koji su isto toliko vrijedni kao i mi, prilično zapostavljeni i, strašno je to reći, nevažni za društvo", govori Pušić.

"Heroji radničke klase" nam daju do znanja da je taj građevinski milje svijet za sebe u kojem vladaju vlastiti zakoni i pravila i koji ne može bez svojih kastinskih rituala: sanduk piva za radnike i ostaci sa zakuske priređene prilikom otvaranja gradilišta (zapravo pokušaj obnove građevinske ruševine koja je ostala od nekog prijašnjeg građevinsko-kriminalnog projekta) s jedne i provod u noćnom baru s viskijem i escort-damama za "biznismene" s druge strane.

Apsurdna stvarnost

Postoje trenuci u filmu koji možda publici na zapadu Europe neće biti posve jasni ili će im djelovati nerealno. Poput scene u kojoj svećenik kandilom posvećuje ponovno pokretanje gradilišta. "Mi smo snimali tu scenu kako svećenik posvećuje gradilište i bojali smo se da ne pretjeramo, da ne karikiramo. No pogledali smo malo na Internet i našli gomilu snimaka u kojima svećenici svašta posvećuju i te snimke su nam se činile još grotesknije i apsurdnije od onog što smo sami snimili", kaže Pušić.

Novosadski redatelj koji predaje i na tamošnjoj akademiji, ne misli da je film direktna kritika neke aktualne vlasti. "Mislim da se tu radi više o društvenom sustavu koji smo preuzeli prije nekoliko godina i da se tu ne bi mnogo promijenilo bez obzira na to tko je na vlasti", kaže on. Dodaje kako su na kraju snimanja i montaže ipak dobili i potporu državnog Filmskog centra Srbije ali "manju nego ostali filmovi".

Film "Heroji radničke klase" prikazuje se 15., 16., 18., 19. i 20. veljače u sklopu Berlinalea. U Srbiji se film premijerno prikazuje u sklopu natjecateljskog programa FEST-a koji se održava krajem veljače i početkom ožujka.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu