Masivno zvono visi u crkvenom tornju u selu Herxheim am Berg. Visoko je otprilike kao pola odraslog muškarca, teško 240 kilograma, sivo-zelene boje. Naizgled sasvim obično zvono – ako se promatra iz daljine. Ali kada se priđe bliže, jasno se vidi nacistički natpis. „Sve za domovinu Adolf Hitler", ispisano je velikim slovima u gornjem dijelu. Kao da već ta poruka nije dovoljno jasna, odmah ispod nje je još i kukasti križ.

Osamdeset četiri godine njegov zvuk se svako malo čuje. „Hitlerovo zvono", koje je obješeno 1934. godine, zvoni na svakih četvrt sata: odbrojava vrijeme, poziva na bogoslužja, krštenja ili svadbe – u selu na jugozapadu Njemačke s oko 800 stanovnika. Skoro nitko ništa nije znao o njegovoj mračnoj prošlosti, sve dok jedna nastavnica glazbenog odgoja iz susjednog sela prošlog svibnja nije saznala za natpis na zvonu, nakon čega se užasnuta obratila lokalnim medijima.

Tajnim glasovanjem za očuvanje zvona

Lijevana bronca koja drži budnim sjećanje na nacističku diktaturu, na dvanaest mračnih godina njemačke povijesti, brzo je selo učinilo poznatim i izvan granica Njemačke. Nakon višemjesečnih diskusija konačno je trebalo odlučiti je li zvonu ipak „odzvonilo". Konkretno: da li – kao što je predloženo u jednom dokumentu – ide u muzej ili ostaje tu gdje je? Tajnim glasovanjem seosko vijeće je, s deset glasova za i tri protiv, odlučio da zadrži zvono kao „spomenik protiv nasilja i nepravde". Ono bi i dalje trebalo zvoniti, dok bi na crkvu trebala biti postavljena spomen-ploča koja bi podsjećala na njegovu povijest.

Seosko vijeće smatra da je to bolje „nego da zvono visi u nekom muzeju gdje će posjetitelji dolaziti kako bi pred njim napravili selfi", izjavio je pred brojnim novinarima seoski načelnik Georg Welker koji inače nije član nijedne stranke. On smatra da zvono nudi mogućnost da se ljudi zapitaju „kako se danas odnosimo prema vremenu u kojem živimo i kako su ljudi to nekada radili". Član seoskog vijeća Gero Kühner iz stranke SPD, najavio je, bez navođenja detalja, skupove s uglednim osobama kako bi se „obradio čitav taj slučaj i kako bi se utvrdilo kako suživot ubuduće treba izgledati".

Zvono posvećeno ubojici

Drugačije odluku vidi Sigrid Peters, nastavnica glazbenog koja je javnost i upoznala s „Hitlerovim zvonom": „Ozbiljno se bojim nacizma nakon ovog sastanka", rekla je Peters za DW. Odluku da se zvono zadrži ona dovodi u vezu i s izbornim uspjehom desničarsko-konzervativne stranke Alternative za Njemačku. To nije slučajno. Sigrid Peters je na sastanku bila jedna od rijetkih kritičara. Vrlo je nesretna zbog političke situacije – „zbog toga što se tako nešto moglo dogoditi, da se dozvoli da u crkvi visi zvono posvećeno ubojici".

Peters ne strahuje samo da bi crkva mogla postati mjesto hodočašća za radikalne desničare, već i da bi zadržavanje zvona moglo imati snažno djelovanje u inozemstvu. Taj osjećaj je stekla i u razgovorima sa stranim medijima. „Davala sam izjave i za kanadsku televiziju. Njih je naročito zanimalo kako se Njemačka odnosi prema kukastom križu i jednom takvom natpisu." Doduše u inozemstvu postoji mišljenje da je Njemačka nakon nacističkog vremena uložila puno truda kako bi se suočila s prošlošću i zapravo su Nijemci u tome bili uspješni. Ali, „utoliko je više svijet zbunjen što u crkvi visi jedno takvo zvono i što ono nikome ne smeta".

Načelnikovi verbalni ispadi

Neizvjesno je hoće li idilično mjesto Herxheim am Berg ponovo pronaći svoj mir. Seoski načelnik Welker samouvjereno je izjavio da bi s temom zvono „trebalo završiti". Ali seoski dužnosnici se nisu nimalo potrudili da u čitavoj priči ostave dobar dojam i djelomice su i sami doprinijeli nemiru koji je nastao. Welkerov prethodnik je recimo u jednom televizijskom intervjuu rekao da je „ponosan na zvono", zbog čega se morao povući.

Sličan verbalni ispad imao je i Welker, neposredno nakon što je preuzeo funkciju načelnika. Za televiziju je izjavio da se pri zvonjenju čuju žrtve: „To su bili njemački građani, dakle ne samo židovski." Središnje vijeće Židova u Njemačkoj zbog toga je oštro prosvjedovalo. Welker je, smatraju, time posredno rekao da Židovi nisu bili njemački građani. Načelnik je pred sudom izjavio da se ta njegova formulacija „izvučena iz konteksta može pogrešno shvatiti".

Siva zona Hitlerovog nasljeđa

Događaji u Herxheimu am Berg pokazuju koliko suočavanje s prošlošću može biti komplicirano. U Njemačkoj se i dalje raspravlja o nacizmu. Pobjedničke snage saveznika poslije Drugog svjetskog rata su zabranile sve simbole nacional-socijalizma, ali i ekstremno-desničarsku propagandu, kao što su majice s kukastim križem. Sve je to uneseno i u kazneni zakon. Ali crkva u Herxheimu je samo jedno od brojnih mjesta u Njemačkoj na kojima se mogu naći tragovi nacističkog vremena.

Isto važi i za javne zgrade, imena ulica i stare vojarne. Jer siva zona postoji. Pojedini artefakti iz prošlih vremena, naime, mogu ponuditi korisne informacije za pisanje povijesti. Ne kažnjava se u svim slučajevima upotreba tih simbola. Čak i u Kelnskoj katedrali, koja je dio svjetske kulturne baštine, može se vidjeti kamenje s kukastim križem. Tako Hitlerovo nasljeđe ostaje prisutno na brojnim mjestima.

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje