Kada je belgijska vlada sredinom ožujka zbog pandemije koronavirusa usvojila restriktivne mjere i ograničila ljudima kretanje, Samuel Languy i njegovi suradnici bili su šokirani. Baš kao i brojni drugi poduzetnici kojima je odluka o zatvaranju radnji, kafića i barova ugrozila egzistenciju.

Languy je utemeljitelj i šef male briselske pivovare "En Stoemelings" smještene u industrijskoj zoni. „Nismo tada znali što uopće napraviti", kaže Languy.

„En Stoemelings" je prije krize 90 posto prometa ostvarivao u restoranima i kafićima. I sada tih prihoda više nema. Za Languya je vladina odluka značila da svoje radnike mora otpustiti i do daljnjega odustati od proizvodnje piva.

Dostava kao spas

Ali već taj isti dan Languy je pisao svim svojim prijateljima i poznanicima, natovario je pivske gajbe u automobil i pokušao rasprodati preostalo pivo koje je njegova pivovara već proizvela. I to s uspjehom. „S obzirom da su oni svi odjednom ionako morali ostati kod kuće, jedno od prvih pitanja je bilo 'Gdje sad da nabavim pivo?', mi smo ipak u Belgiji", priča Languy.

I tako je počeo prodavati pivo preko interneta. Dostavu su preuzeli kuriri na biciklima. I nije jedini poduzetnik koji se u vremenima korona-krize prebacio na dostavu svoje „robe". Sličnu strategiju su preuzeli i drugi proizvođači pića i hrane u Belgiji.

Nije baš jeftino...

Koncept „En Stoemelivery" (igra riječi s engleskim pojmom za dostavu: "delivery"), kako se En Stoemelings trenutno zove, je uspješan: zalihe su rasprodane, radnici nisu ostali bez posla, proizvodnja je u tijeku. U međuvremenu su prihodi otprilike na razini uoči lockdowna, kaže Samuel Languy.

Uspjeh u poslu Languy i njegov tim mogu zahvaliti popularnosti „Craft Beer" pivskih sorti. Prije nekoliko godina i u pivskoj zemlji Belgiji porasla je potražnja za proizvodima malih, lokalnih pivovara koje su se nadmoćnoj pivskoj industriji i velikim koncernima suprotstavili kreativnošću.

Languyevo pivo nije jeftino. Kod En Stoemelingsa za 24 boce (0,33l) treba izdvojiti 45 eura, za dostavu biciklom valja izdvojiti još 10 eura. Ali mušterije su spremne platiti tu cijenu, i to rado, tvrdi Languy. „Zato što znaju da tako naš tim ima posla, a time i dostavljači piva." Dakle, u hladnom pivu se može uživati s mirnom savješću.

Netko pije više, netko manje

Iako belgijski supermarketi od početka restriktivnih mjera, kako piše list Le Soir, prodaju generalno više alkohola, teško je doseći promet koji su pivovare ostvarivale prodajom u restoranima i barovima.

Neki ljudi sad piju čak manje nego ranije, priča nam psihologinja Emilia Bogdanowicz: "Jedan od razloga je činjenica da ima manje društvenih povoda za to." A sad ima i više kontrola. Ljudi koji su ranije tajno pili alkohol, sada to više ne mogu prakticirati jer je kompletna obitelj praktički stalno kod kuće.

Drugi baš zbog korona-krize više paze na svoje zdravlje i zato su suzdržani kod alkohola.

Bogdanowicz nam kaže da Le Pélican, briselsko savjetovalište za ljude s problemima s alkoholom u kojemu ona radi, trenutno ima više upita nego ranije. To ima veze i s činjenjicom da trenutno ima manje ponude za savjetovanje nego inače. Iz iskustva nam kaže da ljudi koji su izolirani imaju probleme s partnerom ili s obitelji i u vremenima poput ovih u pravilu konzumiraju više alkohola.

„Nuspojave" alkoholnih pića

Samuel Languy je svjestan mogućih „nuspojava" svog piva. „Svi mi znamo ljude koji sad puno piju", kaže on. „Ponekad u šali kažemo da proizvodimo legalne droge, ali to naravno nije istina." Njegove mušterije mu, kako kaže, često šalju riječi zahvale, jer upravo zahvaljujući En Stoemelingsu u ovim danima i u vlastita četiri zida mogu uživati u svom omiljenom piću.