Niti sama Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) se nije proslavila u koroni. Isprva je Australija čak bila ukorena što je bila „previše stroga“ prema došljacima iz Kine gdje je pandemija i izbila, Kina je pak opasnost tajila i od domaće i od svjetske javnosti, a i nakon toga je sve skupa bila prava serija propusta i grešaka. Države nisu imale niti najosnovnijih higijenskih pomagala za zaštitu, a to što su i imali su sebično čuvale samo za sebe.

Jedva da je igdje bilo jasno, odlučuju li u tome medicinski stručnjaci ili državni vrh, a i u terapiji je isprva bilo katastrofalnih grešaka jer i među liječnicima nije bilo iscrpne razmjene iskustava. Još je gore bilo kad je cjepivo i stvoreno: države koje su imale novaca su ga naravno dobile odmah, siromašnima je bilo zabranjeno da ga proizvode iz razloga intelektualnog vlasništva farmaceutskih koncerna.

Zbog svih tih grešaka i propusta, WHO želi već na svojoj godišnjoj skupštini koncem svibnja predstaviti novi i jasan plan djelovanja u takvim slučajevima. Ali pregovori su i više nego teški, a ovog ponedjeljka bi trebao biti posljednji pokušaj dogovoriti barem koliko-toliko razuman plan. No raspoloženje u raspravi je i više nego tmurno: „To će biti teško“, čuje se od jednog predstavnika u središtu WHO u Ženevi. „Pesimizam je pregovaračka taktika koju si svijet doista ne može priuštiti", misli Michaelle Childs iz Organisation Drugs for Neglected Diseases Initiative.

Patenti i dugačka lista želja

Problem je i što su države članice i različite udruge u taj plan mjera nagurale svega i svačega. Najteže je pitanje, trebaju li farmaceutske kompanije dati cjepivo ili lijek na slobodno korištenje i za proizvodnju i u siromašnim zemljama. Stvaranje preparata neosporno košta, a farmaceutska udruga IFPMA želi pristati samo na dragovoljne dogovore. S druge strane, siromašne zemlje tvrde kako nemaju novaca niti da sudjeluju u investicijama za prevenciju pandemija ako nije jasno, tko će ih novčano pomagati. Sporno je i koliko dijagnostičkog pribora i preparata, lijekova i cjepiva treba dati besplatno ili ispod cijene za siromašne zemlje.

A onda je tu i veoma osjetljivo pitanje ovlasti WHO: do korone mnogi nisu niti obraćali pažnju na sitno pisane propise u slučaju pandemije gdje se uvelike ograničavaju ljudska prava i prava građana.A ni za Njemačku ne dolazi u obzir da onda WHO o tome odlučuje: „Sporazumom o pandemijama WHO neće biti ograničena niti temeljna, niti prava građana“, objavilo je njemačko ministarstvo zdravstva prošle jeseni. S druge strane, ovlasti WHO nad nacionalnim vladama su ljuto potrebne jer se samo tako moglo spriječiti da je Kina tako dugo tajila opasnost ovog virusa.

„Neće nama WHO..."

Čitav taj popis želja i željica u slučaju nove pandemije je već skraćeno na samo 23 stranice – zbog čega pak mnoge zemlje nisu zadovoljne što je izbačen i njihov zahtjev. Definitivno u njemu neće biti mogućnosti da Svjetska organizacija određuje lock-down-e, cijepljenje, čak niti ograničenja putovanja – makar se neki možda još sjećaju ne ove korone, nego epidemije velikih boginja u sedamdesetima kad su takve mjere itekako imale smisla.

Kako se čini, ako i bude dogovora oko nekog plana, on će prije biti zbirka savjeta i preporuka: o boljoj komunikaciji među državama, o stvaranju zaliha i bržoj isporuci potrebnih sredstava svima kako bi se spriječilo širenje zaraze... Ali u kojim slučajevima će biti proglašena opća uzbuna i što točno treba učiniti – valja se samo nadati da to opet nećemo iskušati na vlastitoj koži.

aš(dpa)