Iz više susjednih zemalja Irana stižu izvješća o napadima. Novinar agencije Reuters javlja da se u katarskoj prijestolnici Dohi čulo više eksplozija, a i iz Abu Dhabija stižu informacije o jakim detonacijama.

U zračnom napadu na jednu vojnu bazu iračke vojske poginula je jedna osoba, priopćio je glasnogovornik baze. U Kuvajtu su se oglasile sirene. Bahrein je, prema navodima državne novinske agencije, potvrdio da je bio meta napada.

Iranske oružane snage objavile su da su napale ukupno četiri američke vojne baze u regiji. Među ciljanim lokacijama bili su vojna baza Al Udeid u Kataru, baza Al Salem u Kuvajtu, zrakoplovna baza Al Dhafra u Ujedinjenim Arapskim Emiratima te američka flota u Bahreinu, izvijestila je agencija Fars.

Prema izraelskim navodima, Iran je ispalio rakete na Izrael. Vojska je priopćila da je otkrila rakete ispaljene iz Irana prema Izraelu, zbog čega je u više dijelova zemlje aktivirana zračna uzbuna, sa sirenama i upozorenjima na mobilnim telefonima. Velik broj iranskih projektila je uništen prije nego što je pogodio cilj, ali ipak ima i žrtava.

Cijena nafte je već narasla

No veliko je pitanje, kako će se ovaj sukob odraziti i na cijenu nafte: već ovog petka, kad su pregovori u Ženevi pokazali kako neće biti sloge, cijena nafte na svjetskom tržištu skočila za oko 3%. Ove subote, kad je napad doista i počeo su praktično sve burze zatvorene tako da će se tek u ponedjeljak vidjeti pravi razmjer panike na tržištu.

Jer panika se vidjela već nebrojeno puta: 1990. nakon iračke invazije na Kuvajt nafta tipa Brent je poskupjela za 30% u samo 48 sati, 2003. uoči invazije na Irak je cijena porasla za 15%, 2019. nakon napada dronovima na Abqaiq u Saudijskoj Arabiji je cijena eksplodirala za 20% u jednom danu, 2022. nakon napada Rusije na Ukrajinu je nafta poskupjela za 35% u četiri dana.

Više nafte za svjetsko tržište

Glavno oružje Irana je zapravo Hormuški tjesnac, glavna poveznica izvoza nafte praktično svih zemalja Perzijskog zaljeva. Nakon napada na Iran su Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati navodno već povećali izvoz u očekivanju mogućih poremećaja u isporukama.

Odluka o većem povećanju proizvodnje mogla bi biti donesena na sastanku zakazanom za ovu nedjelju. Koliko bi se dodatno mogla povećati proizvodnja još nije dogovoreno, rekao je jedan od upućenih sugovornika novinarima agencije Reuters. Na sastanku osam država članica Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) i njihovih saveznika prvotno se trebalo razgovarati samo o "umjerenom povećanju”. Prema riječima delegata, dosad se kao izgledno smatralo povećanje proizvodnje za 137.000 barela dnevno u travnju, kako bi se zadovoljila veća potražnja tijekom ljeta. Ali obzirom na okolnosti, kvota bi sad mogla biti i veća.

Usko grlo Hormuškog tjesnaca

No i nafta iz Saudijske Arabije i UAE najvećim dijelom mora proći kroz Hormuški tjesnac, ukupno je to oko petine čitave svjetske ponude nafte doslovce pred cijevima topništva i ostalog oružja Irana. Osiguravatelj Lloyd je već povećao osiguranje plovidbe obzirom na ratni rizik (War Risk Premium) s oko 0,125% vrijednosti broda na oko 0,3% što znači da tanker nafte vrijedan 100 milijuna dolara plaća oko 300.000 dolara. Za tankere koje imaju neke veze sa SAD ili Izraelom, premija je čak 0,7% vrijednosti broda. Isto tako, do sad se osiguranje sklapalo na dva dana, sad je rok skraćen na samo 24 sata i nakon toga će osiguravatelj procijeniti novi iznos osiguranja. Neki su već obustavili svaki promet tim tjesnacom, ali za naftu iz drugih zemalja Perzijskog zaljeva jednostavno nema drugog puta.

Jer doslovce je nemoguće predvidjeti, što se tamo može dogoditi. Teheran je već okusio srdžbu i SAD i drugih zemalja Perzijskog zaljeva nakon incidenta 2019. kad su u Omanu oštećena četiri tankera magnetnim pomorskim minama za koje je izgledno krivac bio Iran.

Čak i napad dronom na izraelski tanker 2021. pri čemu su poginula dva mornara je izazvao najoštrije reakcije ne samo Izraela i SAD, nego i arapskih zemalja. Ali što bi ovaj sukob mogao duže trajati, teško je reći što bi mogao učiniti neki časnik Revolucionarne garde „brz na obaraču" dok na samo par milja od obale Irana prolazi neki tanker pod zastavom neprijatelja.

Nekakva zaštita brodova koji tamo prolaze je jedva moguća: Perzijski zaljev je previše i uzak i plitak da bi tamo tankeri mogli ploviti pod zaštitom ozbiljnijih ratnih brodova, a da i ratnim brodovima ne prijeti ista opasnost. I u ovom slučaju su američke pomorske snage najprije koncentrirane s druge strane Irana, u Indijskom oceanu, a pred ulazom u Perzijski zaljev je samo nekoliko manjih ratnih brodova.