Predstavnici šest njemačkih nevladinih organizacija i jedan namibijski političar predali su peticiju Uredu njemačkog predsjednika Joachima Gaucka, u kojoj traže da njemačka vlada prizna krivicu za genocid počinjen u 20. stoljeću u bivšoj njemačkoj koloniji Jugozapadnoj Africi, današnjoj Namibiji. Predsjednik Njemačke nije primio delegaciju koja je predala peticiju, no predsjedavajući njemačkog parlamenta Bundestaga Norbert Lammert se načelno složio da bi se zločini od prije stotinu godina mogli okarakterizirati kao genocid.

"Mi se moramo suočiti s poviješću i odgovornošću, baš kao što se i Vlada Turske suočava s odgovornošću za genocid nad Armencima", pojasnio je Lammert u komentaru koji je napisao za njemačke novine "Die Zeit".

Nevladine organizacije oprezno reagiraju na takav Lammertov stav, ostajući pri svojim zahtjevima u svjetlu onoga što bi moglo izgledati kao promjena u vladinoj politici.

"Od njemačke vlade tražimo da prizna kolonijalni rat protiv Name i Herera kao genocid", izjavio je za DW Christian Kopp iz nevladine organizacije Berlin Postkolonial. "Također tražimo ispriku najviših državnih dužnosnika, od predsjednika, ureda kancelarke i Bundestaga, kao i povrat svih posmrtnih ostataka žrtava tog čina", dodao je on.

Pitanje posmrtnih ostataka posebno izaziva emocije. Tijekom rata od 1904. do 1908. godine njemački eugenički stručnjaci, koji su se bavili pitanjima usavršavanja rase, tražili su od njemačkih kolonijalnih snaga da prikupe i pošalju u Berlin lubanje i druge dijelove tijela nekoliko tisuća od nekih 80.000 pobijenih ljudi iz plemena Nama i Herero. Neki ljudski ostaci korišteni su pri eksperimentima, dok je većina prodana kolekcionarima širom Europe.

Predsjednički prijekor

Ida Hoffmann, članica namibijskog parlamenta, koja je u Berlin doputovala kako bi uručila peticiju, kaže da taj čin predstavlja važan trenutak za nešto što prerasta u međunarodni pokret, okupljajući njemački nevladin sektor i namibijske plemenske aktiviste poput nje.

Peticija je predana baš uoči 100. godišnjice okončanja njemačke kolonijalne vladavine u Jugozapadnoj Africi - 9. srpnja 1915. godine.

Hoffmann ističe da je nezadovoljna činjenicom da ih predsjednik Gauck nije primio u svojoj rezidenciji u Berlinu, unatoč činjenici da je bio tamo kada je peticija uručena, te da je o posjetu i službeno informiran još prije nekoliko tjedana.

"To je uvreda, ne samo za Namibijace, već i za brojne Nijemce koji su potpisali peticiju", smatra Hoffmann.

Genocid u Namibiji, kao i činjenica da je Njemačka imala kolonije u Africi, uglavnom su zaboravljeni u Njemačkoj. Namibijci se, u svakom slučaju, ipak dobro sjećaju svega, a s obilježavanjem sjećanja na žrtve genocida započeli su još od 1932. godine. Njemačka vlada se na to nije obazirala, sve do 2004. godine, kada je ministrica razvoja Heidemarie Wieczorek-Zeul boravila u Namibiji i ispričala se za počinjene zločine.

"Želim priznati nasilje koje su njemačke kolonijalne snage izvršile nad vašim precima, posebno nad pripadnicima plemena Herero i Nama", izjavila je tada Wieczorek-Zeul i dodala: "Zločini i ubojstva počinjena tada danas bi bila nazvana genocidom, a general Lothar von Trotta sigurno bi bio osuđen zbog tih zlodjela. Baš kao što kažu i riječi naših molitava, molim vas da nam oprostite naše zločine i našu krivicu."

Sjećanje na žrtve, a ne počinitelja

Nevladine organizacije su ogorčene onim što nazivaju "službenom tabu-temom" o Nama i Herero plemenima i ulogom kralja Wilhelma u zločinu, posebno na način kako se to tumači u školskim knjigama. Također kritiziraju postojanje spomenika koji slave njemačku kolonijalnu povijest. Kopp navodi primjer spomenika sedmorici poginulih njemačkih boraca koji se nalazi u Columbiadamm ulici u Berlinu.

"Godinama smo ulagali žalbe zbog tog spomenika i konačno su gradske vlasti postavile i spomen ploču u znak sjećanja na namibijske žrtve. Ipak, ta omanja kamena ploča ne odaje počast namibijskim žrtvama na pravi način. Spomen ploča za 80.000 ubijenih Namibijaca postavljena je ispod velikog spomenika sedmorici njemačkih vojnika, koji su, u načelu, pripadali postrojbama koje su počinile genocid", kaže Kopp.

Ida Hoffmann i nevladine organizacije posebno ljuti što je Gauck nedavno ocijenio kako su Turci počinili genocid nad Armencima 1915. godine, ali ne i da su Nijemci počinili genocid u Namibiji.

Navode primjere isplate odštete židovima i nekim manjinskim skupinama u Istočnoj Europi zbog zločina koje su počinile nacističke postrojbe kao model koji bi trebao biti primijenjen i u slučaju Namibije.

"Odštete moraju biti plaćene. To nije ništa čudno, jednostavno mora biti tako učinjeno", zaključuje Hoffmann.