Pristojan stan u dobroj četvrti Mainza. Prijateljski odnosi sa susjedima, dobrotvorni angažman, dobar posao i redoviti praznici u Italiji. Dr. Sanja Ramljak živi tipičnim životom pripadnika njemačke srednje klase i nema velikih ekonomskih briga. Je li požalila što je prije devet godina napustila Hrvatsku? Vjerojatno ne.

Ona pripada skupini visokoobrazovanih hrvatskih stručnjaka, koji su svoju sreću odlučili potražiti u inozemstvu. Nakon završenog studija biologije na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, magistrirala je, potom godinu i pol sudjelovala na jednom istraživanju u Njemačkoj, da bi se vratila u Zagreb gdje joj je na jednom znanstvenom institutu bilo obećano stalno radno mjesto. No ni nakon godinu i pol honorarnog angažmana: "Ništa posao, ništa novac", priča Sanja Ramljak. I onda se bacila u potragu za prilikama u inozemstvu. Prvi joj je izbor bila Engleska, no preko kontakata koje je stekla u znanstvenim krugovima, ponuda je stigla iz Njemačke. Dobila je priliku da stekne doktorat na Sveučilištu u Göttingenu. Zadnjih devet godina živi i radi u Njemačkoj, a od 2010. ima stalni posao u jednoj privatnoj tvrtki, na Institutu za kliničko istraživanje i razvoj u Mainzu.

Priča ove znanstvenice sretno se razvila, međutim put do stalnog radnog mjesta i ekonomske sigurnosti u Njemačkoj nije, čak ni za visoko obrazovane stručnjake u zanimanjima koja se traže, baš potpuno lagodan niti bezbrižan. Puno je tu potpisivanja tek kratkoročnih ugovora, redovitih posjeta Uredu za strance i produljivanja viza te neizvjesnosti hoće li za sljedeći projekt, pa tako i novi ugovor, biti novca. No nesigurnost za budućnost i kratkoročni ugovori nisu sudbina samo stranaca u Njemačkoj. Pod takvim uvjetima rade i Nijemci.

Traži se visokokvalificirana radna snaga ali....

U Njemačkoj godinama pokušavaju riješiti problem nedostatka visokokvalificirane radne snage u pojedinim zanimanjima, no uvjeti koje zemlja nudi, nisu do sad previše privlačili stručnjake izvana. Još puno prije no što je ovog ljeta uvedena tzv. Plava karta, koja znatnije olakšava dolazak visokoobrazovanih građana zemalja koje nisu članice EU-a, političari su pokušali riješiti problem.

Crveno-zelena vlada bivšeg premijera Gerharda Schrödera 2000. godine uvođenjem tzv. Zelene karte pokušala je u zemlju dovesti veći broj informatičara. U okviru programa "Hitni program za pokrivanje potreba za stručnjacima u informatičkoj branši" između 2000. i 2004. u Njemačku je doveden 17.931 stručnjak izvana. Iz Hrvatske ih je u prve dvije godine tada bilo stiglo 176.

No glad njemačkog tržišta za stručnjacima ni izbliza nije bila utažena. Svejedno, prilično restriktivne useljeničke zakone, koji zemlju štite od nekontrolirane najezde doseljenika, Njemačka ipak, sve do ovog ljeta s Plavom kartom, nije značajno mijenjala. Zadnjih je godina pokušavala privući radnike iz krizom pogođenih zemalja EU-a s juga Europe. Njemački Ured za posredovanje radnika iz inozemstva (ZAV) priopćio je na primjer da je u prvih devet mjeseci ove godine njemačkim tvrtkama pomogao da pronađu 569 novih radnika, prije svega iz zemalja EU-a. ZAV tvrdi da posebno dobra iskustva ima sa Španjolskom, otkuda u Njemačku prvenstveno dolaze inženjeri. U Grčkoj i Portugalu ZAV se koncentrira na pronalaženje liječnika i njegovatelja u staračkim domovima. Isti ured navodi i da u Njemačkoj, ovisno o regiji, više slobodnih radnih mjesta nego kandidata ima i u području hotelijerstva i gastronomije.

I deset država koje su u EU ušle 2004. dobar su izvor radne snage. Otkako je 2011. u Njemačkoj ukinuta zabrana rada koja je vrijedila za radnike iz osam od ovih zemalja, bilježi se stalni porast njihova broja u Njemačkoj. Ukupno je iz tih zemalja u prvoj godini nakon ukidanja zabrane, u Njemačku doselilo 89.000 ljudi. Većina ih je iz Poljske i Mađarske. No ipak se nije dogodilo masovno preseljavanje s europskog istoka u Njemačku, čega su se bili pribojavali Nijemci.

Hrvati treći po redu

Ali, ni zemlje s juga ili istoka EU-a nisu dovoljan izvor radne snage. A tu su svoju šansu vidjeli i Hrvati.

Prema podacima Njemačkog Saveznog ureda za migracije i izbjeglice (BAMF), 2011. je u Njemačkoj dozvolu za rad dobilo 3.778 građana koji su došli iz Hrvatske. 2009. se u Njemačkoj zaposlilo 1.849 Hrvata, a 2010. njih 2.008. Oni su, navode u BAMF-u, u spomenutom razdoblju bili treća po veličini skupina doseljenika izvan EU-a koji su u Njemačkoj dobili dozvolu za rad. Ispred njih su bili građani Indije (4.720 osoba) i SAD-a (3.838 osoba). Iako nisu objavljeni točni podaci o stručnoj spremi ovih radnika, njemačke službe navode da je visok postotak njih visokokvalificiran, odnosno da su završili studij.

Istraživanja koja su provele stručne službe pokazala su da više od 45 posto ovih "radnih migranata" planira u Njemačkoj ostati dulje vrijeme (više od 10 godina). Pri tomu građani razvijenih zemalja poput SAD-a, Japana ili Kanade namjeravaju ostati u Njemačkoj puno kraće nego građani pristigli iz Rusije, europskih zemalja koje nisu u EU-u te azijskih ili afričkih zemalja.

I još jedna zanimljivost: Na temelju posebnog članka zakona o useljavanju, stranom se građaninu koji je tek došao u Njemačku može i odmah dodijeliti stalna dozvola boravka, što uključuje i stalno radno mjesto i gotovo potpunu ekonomsku sigurnost. Ovaj se članak odnosi prije svega na znanstvenike s posebnim stručnim znanjem ili na vodećim funkcijama. Prošle je godine, hrvatskih građana koji su u Njemačkoj dobili ovakvu dozvolu bilo - četiri.