Krene pa stane. Tako bi se mogla opisati Hrvatska energetska tranzicija, a posebno demokratizacija proizvodnje energije. Naime, još 2021. godine novi je zakon o tržištu električnom energijom predvidio osnivanje energetskih zajednica, koja je u EU zakonodavstvo ušla još 2019., a onda opet nakon više od dvije godine čekanja je Hrvatska u ožujku napokon dobila prvu energetsku zajednicu građana. I dok su druge dobile odbijenicu hrvatske energetske regulatorne agencije Here, zajednica “Moja energetska zajednica” upisana je u registar obavljanja djelatnosti energetskih zajednica te jedina može početi s radom.

Vatrogasci iz DVD-a Špičkovina o kojima smo pisali prije koji mjesec nakon devet mjeseci priprema da na krovu svoga DVD-a sagrade malu solarnu elektranu i međusobno dijele proizvedenu energiju dobili su odbijenicu zbog uvjeta koji jednostavno ne mogu ispuniti.

Naime, energetska zajednica građana mora imati minimalno jednu zaposlenu osobu na puno radno vrijeme. Uvjet je to koji u potpunosti onemogućava da energetske zajednice budu pokrenute od strane lokalne zajednice i običnih građana, što bi zapravo trebala biti okosnica energetskih zajednica.

Hitne promjene zakona

U Regionalnoj energetskoj agenciji REGEA-i, koja pomaže DVD-u Špičkovina u realizaciji ovog projekta, pitaju se što je zakonodavac mislio da će takva osoba raditi osam sati dnevno. Ako planirate izgraditi malu sunčanu elektranu od 60 kW kao vatrogasci iz tog malog mjesta kraj Zaboka, dodatno je, ako ne i važnije pitanje - odakle bi se namakla sredstva da se toj zaposlenoj osobi financira plaća.

Zbog toga je 15-ak inicijativa koje pokušavaju osnovati energetske zajednice osnovalo neformalnu platformu, Forum energetskih zajednica i zatražilo promjenu zakona kojom bi se pojednostavilo osnivanje energetskih zajednica i uklonilo tu i slične birokratske prepreke. Ali i osiguralo da takve građanske inicijative dobiju tehničku pa i financijsku pomoć od strane države, za što sredstva, kažu postoje.

„Energetske zajednice često nemaju dovoljno financija da razvijaju studije, poslovne planove ili tehničke idejne projekte za potencijalne investicije koje bi radili i tu smatramo da im je potrebno pomoći“, kaže nam Goran Čačić iz ZEZ-a, Zelene energetske zajednice. Posebno bi aktivne mogle biti županije i gradovi, koji i sami mogu biti članovima energetskih zajednica.

“Stav je Foruma da bi energetske zajednice građana trebale dobivati dozvolu za obavljanje energetske djelatnosti samo ako izlaze na tržište”, kaže Čačić. Zakon je takvim malim građanskim inicijativama propisao obaveze kao i velikim proizvođačima i distributerima energije, jer one to zapravo mogu i postati.

Pet puta više novca za papire nego za panele

A put Moje energetske zajednice (MEZ), koja je jedina registrirana kao zajednica građana, trajao je godinu dana i nije bio ni jednostavan ni jeftin, kaže nam Goran Jurišić iz tvrtke Grid One. MEZ je, naime, pilot projekt tvrtki Grid One i Syntio.

Bez obzira što su ogledni primjer energetske zajednice u kojoj četiri kućanstva želi dijeliti energiju proizvedenu na krovu jedne od njihovih kuća, za obične građane bio bi to potpuno neisplativ pothvat.

"Mi smo za potrebe energetske zajednice utrošili više od 20.000 EUR, a imamo elektranu s 4 kW koja vrijedi četiri tisuće eura”, kaže Jurišić i dodaje da je cilj njegove tvrtke bio razbiti led za druge energetske zajednice i omogućiti razvoj tržišta za njihov proizvod, a to su uređaj i softver za upravljanje energetskim zajednicama.

Nadaju se da će uspjeti u razgovorima s HEP-om i HEP Opskrbom doći do rješenja brojnih problema koja za sada ne postoje, poput toga kako će se razmjenjivati podaci, kako će se izdavati računi, što ako netko napusti zajednicu? Bez obzira na golem broj operativnih problema koje treba riješiti, Jurišić se nada da će njihova zajednica uspjeti početi s dijeljenjem energije tijekom ili krajem ljeta.

Zašto Zagreb tu prkosi Europskoj uniji?

No, i kada uklone sav led koji su probili, to neće riješiti problem drugih građanskih inicijativa koje se ne mogu probiti kroz birokraciju.

Ono što očekujemo, govori Jurišić, jest da se promijeni zakon na način da se razlikuju energetske zajednice koje idu na tržište i manje energetske zajednice u kojima će samo građani i malo poduzeća i javne ustanove i razmjenjivati energiju međusobno.

Razvoj solarnih instalacija se u Hrvatskoj ubrzava, sve ih je više po krovovima po cijeloj zemlji. 2022. godinu zemlja je završila s 224 MW solarnih elektrana, a 2023 s više nego dvostruko više, 463 MW. Već do kraja ožujka ove godine instalirano ih je još 60 MW pa smo sada na 525 MW, s perspektivom da do kraja godine imamo gigawatt solarnih elektrana.

Energetske zajednice nisu u tom pogledu „game changer", nikakva prekretnica, već jedno u nizu rješenja koja će dovesti do toga da uspijemo u energetskoj tranziciji, kaže Andro Bačan iz Energetskog instituta Hrvoja Požar. Na energetsku tranziciju utječe mnoštvo tih malih aktivnosti koje pokreću jedna drugu, dodaje.

Golem potencijal

Zato je nemoguće reći koliki je zapravo potencijal energetskih zajednica. Samo okvirni potencijal krovova višestambenih zgrada u Hrvatskoj je 1 GW, kaže nam Bačan. Dodaje i ogradu da ta brojka ne uključuje potencijal eventualnih energetskih zajednica građana na obiteljskim kućama te da njihov razvoj ovisiti o nizu faktora, među njima i o razvoju solara u Hrvatskoj.

Suvlasnici u višestambenim zgradama mogu se udružiti i u druge oblike zajednica, poput zajednice obnovljivih izvora energije, ili osnovati skupinu potrošača vlastite obnovljive energije koje se također tek trebaju ostvariti u praksi.

No, kako kažu u REGEA-i, bez promjene zakona teško je očekivati da će građani imati jednostavan, brz i jeftin pristup uključivanju u taj aspekt energetske tranzicije koji im je upravo država, koja bi taj model trebala poticati - učinila nemogućom misijom.