Njemačko-britanski profesor dr. Stefan Talmon predaje međunarodno i europsko pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Bonnu. Djeluje i kao odvjetnik u britanskom odvjetničkom uredu 20 Essex Street Chambers koji savjetuje države, državne institucije i međunarodne tvrtke u pitanjima s područja međunarodnog prava. Dr. Talmon je studirao u Njemačkoj i Velikoj Britaniji, a promovirao je u Oxfordu, gdje je godinama predavao prije dolaska u Bonn. S njim smo porazgovarali o sporu između Hrvatske i Slovenije o arbitraži:

DW: Postupak o pograničnom sporu između Hrvatske i Slovenije vodio se pred Stalnim arbitražnim sudom u Den Haagu od 2009. godine. Krajem lipnja ove godine Sud je donio odluku, koju Hrvatska odbija prihvatiti. Kao razlog navodi povrede Sporazuma o arbitraži od strane Slovenije. Jesu li te povrede bile tako teške da se Hrvatska imala pravo povući iz postupka?  

Prof. dr. Stefan Talmon: Tu postoje tri znatne povrede: zastupnica Slovenije je za vrijeme postupka pred Arbitražnim sudom bila u kontaktu sa sucem kojeg je imenovala Slovenija; oboje su razgovarali o vršenju utjecaja na druge arbitražne suce i dogovoreno je da će slovenski sudac u postupak unijeti dokumente koje je pripremila slovenska strana. Te optuže slovenska strana nije opovrgnula. Ali mora se postaviti pitanje jesu li te povrede dovoljne da Arbitražni sud mora obustaviti postupak.

Arbitražni sud polazi od toga da te povrede nisu imale negativne posljedice za Hrvatsku i arbitražni postupak, budući da su ostavke podnijeli i slovenski i hrvatski članovi Suda. Potom su imenovani novi suci. Dokumenti, koje je slovenski sudac neovlašteno unio u postupak, uklonjeni su i nisu više uzimani u obzir.

Znači li to da je odluka Hrvatskog sabora o prestanku Sporazuma o arbitraži, pravno gledano, nevažeća?

Mislim da tu moramo razlikovati različita pitanja. S jedne strane radi se o pitanju jurisdikcije. O tom pitanju je Arbitražni sud mogao odlučiti i odlučio je da će se postupak nastaviti i da je nadležan za donošenje arbitražne odluke. No s druge strane radi se o pitanju veže li Hrvatsku ta arbitražna odluka i mora li ju provesti. To ovisi o valjanosti Sporazuma o arbitraži između Hrvatske i Slovenije.

Pitanje je može li Hrvatska istupiti iz tog Sporazuma. Prema mom mišljenju, Arbitražni sud nije nadležan za donošenje odluke o tome. To pitanje se rješava Bečkom konvencijom o pravu međunarodnih ugovora. Ondje se određuje da, ako jedna strana bitno povrijedi ugovor, druga strana može taj ugovor prekinuti. Postavlja se dakle pitanje što je bitna povreda. Prema Bečkoj konvenciji, bitna povreda postoji kada je prekršena odredba koja je bitna za postizanje cilja ugovora. Iz toga proizlazi pitanje je li Slovenija povrijedila jednu takvu odredbu. U samom Sporazumu o arbitraži u članku 10. se izričito određuje da su ugovorne strane obvezne izbjeći svaku radnju koja bi mogla ugroziti rad Arbitražnog suda. Dakle upitno je jesu li kontakti između Slovenije i slovenskog suca ugrozili rad Suda. Ja bih na to pitanje odgovorio potvrdno. Upravo u jednoj politički krajnje osjetljivoj stvari, kao što je spor između Slovenije i Hrvatske, ne radi se o tome da se provede pravda, nego da prema vani ne nastane ni najmanja sumnja u pravednost. A čini mi se da se baš to dogodilo.

Rekao bih da Hrvatska barem ima dobre argumente da može reći da je tajnim dogovorom zastupnice Slovenije i slovenskog suca prekršena bitna odredba Sporazuma o arbitraži, naime članak 10. Tako dugo dok to pitanje između dviju strana nije konačno riješeno, Hrvatska može i dalje zastupati svoje pravno shvaćanje da je pravovaljano prekinula Sporazum i da nije obvezna provesti arbitražnu odluku.

Slovenija o tome očito ima drugačije mišljenje. Što bi sad trebalo učiniti kako bi se riješio spor?

Posve je prirodna situacija, koja se javlja svakoga dana u međunarodnom pravu, da države imaju različita pravna shvaćanja o nekom sporu. I tako dugo dok taj spor nije riješen, obje države u skladu s načelom jednake suverenosti mogu zastupati svoja pravna shvaćanja. Naravno, Slovenija će argumentirati da je Arbitražni sud već odlučio po pitanju važenja Sporazuma o arbitraži. No prema mom mišljenju Arbitražni sud nije imao tako široku nadležnost da odlučuje općenito o važenju Sporazuma o arbitraži.

Budući da pravno rješenje nije moguće, sada vjerojatno sve ovisi o politici?

Svakako. Ako će se Hrvatska i dalje protiviti provedbi arbitražne odluke, onda će Slovenija pokušati izvršiti politički pritisak. Sigurno će biti i političkog pritiska na Hrvatsku od strane Europske unije, jer je EU bio u velikoj mjeri angažiran na tom dogovoru o arbitraži. EU je izričito zahtijevao sklapanje Sporazuma o arbitraži, a Vijeće EU-a je čak bilo svjedok potpisivanja Sporazuma. Mislim da će i pojedine države članice izvršiti pritisak na Hrvatsku, među njima i Njemačka. To smo vidjeli i kada je njemačka vlada 30. lipnja objavila priopćenje u kojem od Hrvatske traži provedbu arbitražne odluke. Njemačka je tu posredno stala na stranu Slovenije.

Vidim dobre argumente za poziciju da je Hrvatska pravovaljano prekinula Sporazum o arbitraži, ali većina mojih kolega i Arbitražni sud polaze od toga da je Sporazum još uvijek važeći, pa ako ga Hrvatska ne provodi, onda to znači da krši međunarodno pravo. To dovodi do toga da Slovenija ima pravo poduzeti mjere protiv Hrvatske. Recimo ako Hrvatska želi postati članica neke institucije ili organizacije, onda Slovenija može glasovati protiv. A Slovenija može otići i korak dalje i početi kršiti bilateralne ugovore. To bi kršenje ugovora onda bilo opravdano, jer se Hrvatska ne pridržava Sporazuma o arbitraži.