Ivan Burazin nije ni slutio da će dosanjati svoj "američki san". 32-godišnji poduzetnik svoju je splitsku adresu privremeno zamijenio bostonskom i za njega je Techstarsov akcelerator postao stvarnost. Što znači biti dio tog programa najbolje govori činjenica da manje od 1 posto firmi koje se prijave za taj inkubator startupova uspije i ući u njega. Kroz tromjesečni program sastavljen od najboljih mentora iz različitih područja - od tehničkih do marketinških - izlazi se gotovo sigurno kao tvrtka vrijedna milijune.

Techstarsov program

Program se, objašnjava Ivan u razgovoru za DW, sastoji od tri dijela. Prva dva tjedna prvog mjeseca održavaju se radionice kako bi se svi međusobno upoznali, budući da se radi o potpunim neznancima koji sada trebaju funkcionirati u zajedničkom prostoru. Potom slijede sastanci. Ali, naravno, ne oni klasični, priča nam Ivan. "Cijela ideja izgleda kao onaj speed deating (brzi spojevi, op.a.)“, objašnjava kroz smijeh. U toku radnog vremena od 9 do 17 sati u prosjeku odradi šest sastanaka s različitim ljudima, mentorima ili investitorima, kojima se u što kraćem roku treba što bolje predstaviti i objasniti im zašto je baš ideja koju ti predstavljaš najbolja. "Najteže je ipak to što neki od njih imaju samo riječi hvale za vas, a neki vam kažu da je to totalni promašaj, a na tebi je da procijeniš što ostaviti, a što odbaciti“, priča entuzijastično Ivan te nastavlja: "Ostane malo vremena za razradu ideje, a navečer je najteže, kada se dojmovi dana slegnu. Za to postoji i stručan izraz 'mentor whiplash' ili da pojednostavnimo, zbrka u glavi."

Drugi mjesec rezerviran je za implementiranje razrađenih ideja uz pomoć mentora koji zbog svog iskustva poznaju moguće greške u koracima mladih firmi.

Veliko finale, za koje pripreme traju cijeli treći mjesec, prezentacija je ispred 500 do 1.000 investitora "teških" milijune. Prema dosadašnjem iskustvu kolega, kaže Ivan, nastup mora ostati što upečatljiviji, onako kako to Amerikanci vole, a onda se na kraju pišu - čekovi.

Radne navike od malena

"Meni je cilj skupiti što više“, kroz smijeh će Ivan na pitanje je li uopće svjestan situacije u kojoj se nalazi. A kako je sve počelo? I to je posebna priča... "Naravno da nisam ni sanjao o ovome kad sam se sa 14 godina, kao klinac iz Toronta gdje sam odrastao, vratio u Split, te kao tinejdžer prodavao kokice na Rivi za džeparac. Još u Torontu sam čistio snijeg, kosio travu, dijelio novine, tako da sam radne navike stekao od malena. Te, sada meni davne 1997., malo je bilo onih koji su u Splitu ljeti zarađivali za džeparac, taj trend se tek sada promijenio“, prisjeća se Ivan.

Dalje su slijedile muke po hrvatskom jeziku kroz srednju školu, informatički fakultet i prvi posao u jednoj splitskoj firmi, ali nekako mu se činilo da nema ništa bez vlastitog biznisa. 2009. godine osnovao je svoju prvu firmu koja se bavi IT uslugama, a njezin je suvlasnik i danas: "Podigao sam kredit od 20 tisuća kuna i tako sve počeo, 2010/2011. imali smo krizu, ali smo nekako izgurali i sada imamo 5 zaposlenika. Druga firma 'Codeanywhere' s kojom smo stigli ovamo i s kojom smo se prijavili ideja je mog prijatelja i kolege Vedrana Jukića“, priča Ivan. Eto primjera kako splitska, nazovi lijenost, može biti kreativna. Vedranu se nije dalo nositi kompjuter stalno sa sobom pa je osmislio način kako programeri mogu raditi, tj. programirati bilo gdje i bilo kada, na laptopu, tabletu ili mobitelu. Codeanywhere ili "programiranje u hodu" trebalo bi doslovno promijeniti način programiranja u svijetu što je i cilj ovom mladom dvojcu.

Ivanu se odmah Vedranova ideja učinila obećavajućom. Dogovor je lako pao, odlučili su zajedno otvoriti tvrtku i krenuti u biznis. Tako je Ivana njegov menadžerski duh doveo tu gdje jest. No potrebno je spomenuti kako je rad na ideji ipak bio dugotrajan. Prvi investitor bio je jedan splitski poduzetnik, a potom je u cilju daljnjeg razvijanja Ivan postavio projekt na Angel listu - stranicu za projekte i investitore na temelju koje su na principu skupljenih lajkova privukli novog investitora. Zahvaljujući novoj investiciji povećali su broj zaposlenih s dva na osam i dalje imaju tendenciju rasta.

Prijava "iz zezancije"

Sada već svima poznata splitska Shift konferencija također je djelo marljive splitske ekipe. S nekoliko partnerskih firmi u samo dvije godine uspjeli su okupiti i privući mlade startup talente iz cijelog svijeta, kao i njihove investitore. O uspješnosti konferencije govori činjenica da su mnogi mladi upravo na toj manifestaciji uspjeli prodati svoje ideje i privući nove ulagače. Sve to skupa bilo je vjerojatno presudan faktor u odabiru njihovog projekta.

"Iskreno, znajući koliko je teško dospjeti u Techstars, mi smo se prijavili više iz zezancije, ni ne sluteći da bismo mogli biti pozvani. Kada smo saznali da smo izabrani, čak smo se i dvoumili. Vedran ima obiteljske obveze, ja poslovne, no ipak, uspjeli smo se organizirati u tako kratkom vremenu“. Pomogla je i kanadska putovnica pa je Ivan prvi odmah stigao u Boston, a ostali stižu uskoro. Papirologija i vize uvijek predstavljaju dodatne prepreke pa će ostali članovi ekipe Vedran Jukić, Luka Horvatić, Goran Draganić, Domagoj Krišković stići s malim zakašnjenjem.

Kakvi su dojmovi o Bostonu, budući da Ivan dobro poznaje i ostale dijelove SAD-a? "Grad iz snova, baš onakav kakvom svi Ameriku zamišljaju. Veliki utjecaj Europe, puno cvijeća, studentski grad, čist, uredan, svi lijepi mladi i uspješni", odgovara i kroz smijeh nastavlja: "Osim skupog smještaja, sve ostalo je u granicama našeg standarda." No, za sada nema puno vremena, jer je potpuno posvećen projektu. Zabavljanje u omiljenom "Kafiću u zdravlje" ostavit će, kaže, za kraj, kada dođe ostatak ekipe i kada se ispišu čekovi.