Rezultati turističke sezone koja se bliži svom vrhuncu prouzročili su u Hrvatskoj žestoku javnu diskusiju s proturječnim uvidima. Ustvrđeno je naime da ukupna posjećenost s brojem noćenja u ovoj godini raste u komparaciji s prošlom, no popunjenost kapaciteta opada. Ispostavilo se da je uzrok tome dodatna gradnja smještajnih jedinica kod manjih privatnih ugostitelja. Odnosno, u pravilu kod obiteljskih iznajmljivača s apartmanima u vlastitom domaćinstvu ili kod vlasnika manjih nekretnina koji njima upravljaju s distance.

Kao i uvijek kad je posrijedi turistička industrija na koje hrvatska ekonomska politika polaže takoreći sve karte, postavljeno je pitanje tko je zakazao u planiranju sezone. U potrazi za odgovorom smo se obratili nezavisnim stručnjacima, tj. onima čiji se glas najmanje čuje. Jer, većinu javnog prostora i s ovom temom zauzimaju političari ili direktni protagonisti u biznisu koji također reprezentiraju svoj odvojeni interes.

Oporavak mediteranske konkurencije

Ivo Kunst, ekonomist s Instituta za turizam u Zagrebu, mišljenja je da opet u velikoj mjeri svjedočimo senzacionalističkom pristupu velikog dijela medija koji zamagljuju suštinu konteksta. „Svake godine u srpnju započinje kuknjava: najavljuje se katastrofa, 'srpanjska rupa' veća je od očekivanog, sve više apartmana prazno, itd. No većina velikih i etabliranih kuća se ne žali, nego traže pravo na zapošljavanje većeg broja stranih radnika. Uostalom, imamo uvid u njihove rezultate na godišnjoj razini kao potvrdu“, kaže on.

Tome po mišljenju ovog sugovornika možemo pridodati službeni nalaz da broj apartmanskih jedinica na Jadranu i dalje raste doslovce nekontrolirano. Rastu i cijene svih vrsta usluga, dok su se turistički konkurentne zemlje Mediterana – Grčka, Tunis, Turska, Maroko, Alžir, Egipat - već ekonomski oporavile i konsolidirale. „Njihov je turistički proizvod opet interesantan“, nastavlja Kunst, „uz napomenu da neke od njih sustavno državnim intervencionizmom pomažu svoj turizam.“

Njegova kritika dalje je usmjerena na veliki broj novih turističkih poduzetnika: „Ili, bolje rečeno, nedovoljno obrazovanih oportunističkih investitora u apartmane koji očekuju nerealno visoke profite uz gotovo nikakav rizik. A to se ne može tako očekivati, osobito ako je neka destinacija nedovoljno konzistentna u isporuci svoje 'jedinstvene prodajne ponude'. I ako ne može ili ne želi stati na kraj iracionalnostima u korištenju raspoloživog razvojnog prostora."

Zanemarivanje upravljanja javnim resursima

To posljednje odnosi se dakako na poznate hrvatske probleme – upravljanje pomorskim dobrom, Zaštićenim obalnim područjem, koncesijama na plaže, itd. „Mislim da pritom nije riječ toliko o nedostatku strateškog promišljanja, koliko o nedostatku implementacije već definiranih strateških smjernica, kao i uobičajenim tržišnim fluktuacijama na koje je objektivno teško utjecati“, zaključio je Ivo Kunst.

„Konačno, u uvjetima nekontroliranog rasta apartmanskog smještaja“, dodao je na koncu, „problem neusklađenosti ili podkapacitiranosti infrastrukturnih sustava u većini jadranskih destinacija, sve je izraženiji.“ A radi se o problematici koja se tiče djelokrugom odgovornosti više ministarstava, ne samo Ministarstva turizma. I ne samo njih, s obzirom na to da je rješavanje infrastrukturne problematike – kanalizacije, vodovoda, manjih prometnica, zbrinjavanja otpada – ponajviše u ingerenciji lokalnih samouprava.

Odgovor je to dakle na pitanje zašto se u Hrvatskoj usred sezone toliko često i ozbiljno događaju kolapsi komunalne i druge infrastrukture, poput nedavnog rušenja strujne mreže u Dubrovniku. Ali, nije jednom rečeno da se u hrvatskom turizmu premalo pažnje u biti polaže na temelje prihvata velikog broja gostiju. Nije dovoljno ponuditi im krov nad glavom i hranu, nego općenito podnijeti goleme pritiske na energetsku, prometnu, ekološku i mnogu drugu održivost funkcioniranja zemlje-domaćina.

Zvuči dakako prilično jednostavno u teoriji, ali u praksi RH ima fatalne poteškoće s provedbom tih postavki. Goran Rihelj, analitičar s portala HrTurizam.hr, podsjetio nas je na činjenicu da je turizam povijesno i otpočeo iz – obiteljskog smještaja: „No kod nas je to sve još uvijek veoma nesređeno. Ne zna se tko su točno gdje domaćini, neke obitelji ili nekretninski agenti.“

Brendiranje pouzdanosti kvalitete usluge

On također upozorava da je kod ekspanzije divlje gradnje apartmana lokalno prečesto zanemarivana uloga generalnih urbanističkih planova. U mnogo gradova nema ni dovoljno parkinga za goste, a ne zna se gdje sve odlazi novac uprihođen od turizma. S druge strane, svi su upućeni na življenje od turizma. I sad kad se međunarodno tržište okrenulo na štetu Hrvatske koja je od toga živjela uglavnom po inerciji, svi su iznenađeni.

„Određena rješenja za iznajmljivače ipak postoje: ulaganje u kvalitetu, ne spuštanje cijene. Može se uočiti da se na ovu sezonu ne žale oni koji su npr. ušli pod neku oznaku kvalitete“, poručio je Rihelj, i kao primjer naveo brendiranje kroz koncept Kvarner Family. Pomoću takvih mehanizama gosti mogu znati da dolaze kod obiteljskog domaćina s provjerenom kvalitetom usluge, dočekom i izravnom komunikacijom. Pa, utoliko ćemo valjda dogodine vidjeti je li iz ove sezone izvučena neka pouka.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android