Uhićenje 70-godišnjeg Ilije Komšića iz Tisnog zbog prijetnje koju je na Facebooku napisao na račun sisačkog biskupa Vlade Košića četvrti je primjer u samo nekoliko dana da su zbog prijetnji preko društvenih mreža građani završili iza rešetaka. Prije njega pritvoren je Goran Bičak, bivši član HNS-a, koji je zbog mogućnosti preimenovanja zagrebačkog Trga maršala Tita Zlatku Hasanbegoviću, Davoru Stieru i Bruni Esih preko Facebooka poručio da će "biti krvi" i da će "padati glave". Nekoliko dana ranije u Remetincu je završio i Andreas Jurić, 21-godišnji Hrvat s austrijskom adresom, zato što je preko Facebooka zaprijetio premijeru Andreju Plenkoviću, a potvrđeno je i da je u Dubrovniku uhićen 45-godišnjak koji živi na Šipanu, također zbog prijetnji premijeru Plenkoviću preko Facebooka.

Iako su ti slučajevi u Hrvatskoj ponajprije potaknuli raspravu o zloupotrebi policije, cenzuri i kršenju slobode govora, ovi primjeri također ponovno ukazuju na fenomen verbalnog nasilja na društvenim mrežama, zbog kojeg su građani i ranije završavali iza rešetaka. Govor mržnje i verbalno nasilje na internetu predstavljaju velik izazov za cijelu Europsku uniju, koja ih smatra izravnom prijetnjom temeljnim vrijednostima EU-a: poštivanju ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i temeljnih prava.

Zakonodavstvo kasni za promjenama

Kako se Hrvatska bori protiv verbalnog nasilja na društvenim mrežama? Marko Rakar, bloger i internetski aktivist, objašnjava za DW da je borba protiv verbalnog nasilja na društvenim mrežama otežana jer takvo nasilje u Hrvatskoj nije posebno regulirano, nego je pokriveno općim zakonima. Zbog toga, dodaje Rakar, veliki dio nasilja prolazi neprijavljen i općenito je vrlo teško postupati protiv takvih djela  jer su "nasilnici" često zaštićeni anonimnošću, a serveri na kojima se nalaze prijetnje ili s kojih prijetnje stižu nalaze se u drugim pravnim jurisdikcijama te veliki dio takvih prijava nikada nije procesuiran jer su krivci nedostupni.

Josip Kregar, profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu, također podsjeća na činjenicu da Hrvatska ima zakonsku regulativu za procesuiranje prijetnji, ali upozorava da ta zakonska regulativa, kao i u mnogim drugim državama, kasni za promjenama u društvu. Prema važećem hrvatskom zakonu za kazneno djelo prijetnje predviđena je zatvorska kazna do tri godine zatvora, a ako je prijetnja upućena službenoj ili odgovornoj osobi, a u vezi s poslom koji obavlja, moguća je kazna i do pet godina zatvora.

"Naša je regulativa dobra kada je riječ o vikanju na megafon, ali nije dobra kad se radi o Twitteru. Na tom području jako zaostajemo. Naša zakonska regulativa pisana je u vrijeme prije pametnih telefona, a u međuvremenu su se na području informacija i komunikacija dogodile goleme promjene. Informaciju više nitko ne može zaustaviti, ali nitko ne može zaustaviti ni dezinformacije", kazao nam je Kregar, koji u društvenim mrežama i internetu vidi brojne opasnosti: "Radi se o vijestima koje se brzo šire i mijenjaju. Nitko se ne može zaštititi od lažnih vijesti, optužbi, pa i uvreda. Ako pogledate komentare ispod tekstova na portalima, vidjet ćete da anonimnost svakom jamči mogućnost da govori što god mu padne na pamet, ružno, neodmjereno, emocionalno. Dakle, onako kako se ponašaju anonimni pojedinci u velikim gomilama: emocionalno i neodgovorno".

"Sporadična" i "neujednačena" reakcija vlasti

Rakar uvjerava da Facebook i druge društvene mreže puno rade na suzbijanju govora mržnje i netolerancije - što potvrđuje i nedavno priopćenje Europske komisije o napretku borbe protiv govora mržnje na internetu - no dodaje kako te platforme posluju u mnogim jurisdikcijama i stvari koje su negdje drugdje u potpunosti dopuštene ne moraju biti dopuštene kod nas i obrnuto. "Stoga je teško reći koliko je efikasno boriti se protiv govora mržnje ili verbalnog zlostavljanja osobito na malim jezicima poput našeg koji jednostavno nisu pokriveni ljudstvom ili mogućnošću automatskog raspoznavanja nedopuštenog ponašanja kroz računalne algoritme", objašnjava Rakar.

Kada je pak riječ o reakciji vlasti na verbalno nasilje na internetu, Rakar smatra da je ta reakcija "sporadična" i "najčešće neujednačena", što, po njegovom sudu, ukazuje na nedostatak konzistentne politike prema prijestupnicima, ali i na nedostatak procedura. Prema njegovim saznanjima, dio procesuiranih slučajeva rezultat su ili direktne prijave oštećenih ili ugroženih ili postupanja po službenoj dužnosti, ako neka od takvih prijetnji završi u medijima.

Sužavanje prostora slobode

Pa ipak, Rakar smatra da postupanje policije u posljednjih nekoliko tjedana nije uobičajeno i izlazi iz dosadašnje prakse. "Nemamo dovoljno informacija da bismo sami mogli prosuditi je li riječ o opravdanoj reakciji policije na neku kredibilnu prijetnju ili je to čisti politički ili drugi pritisak. Činjenica je da bi nam svima dobro došlo malo više pristojnog ophođenja, ali isto tako vraćanje u neka prošla vremena kada se kažnjavalo za izrečenu ili pisanu riječ jednostavno ne može biti dobro. Javne osobe moraju imati daleko veći standard prihvaćanja kritike, pa čak i psovke ili prijetnje, kako je to već definirano presudom Europskog suda za ljudska prava još davne 1976. godine", upozorava Rakar i dodaje da se posljednjih godina, u svrhu stvaranja "lažne političke korektnosti", sužava prostor slobode govora, na što upućuje i postupanje policije u zadnje vrijeme.

Profesor Kregar također upozorava da političari moraju biti spremni na kritiku, pa i grubu kritiku, jer bez slobode mišljenja i izražavanja tog mišljenja nema ni demokracije. Kregar, naime, smatra da je pritvaranje pretjerana i prerigidna mjera, i to ne samo za posljednja dva slučaja prijetnji preko društvenih mreža, nego i za slučaj nedavnih verbalnih prijetnji upućenih Janici Kostelić. "Ako dođe do pritvaranja, a ne i do katarze, onda je to besmisleno. Ljudi koji su tako kažnjeni to će smatrati nepravdom, i to ne samo oni, nego i cijele skupine kojima pripadaju. Zato sam uvjeren da bi u ovom slučaju te ljude bilo bolje osuditi na društveno koristan rad, kako bi se pokazalo da takvo ponašanje nije primjereno, ali zatvor nije primjerena kazna. Ja sam protiv zatvorskog kažnjavanja u ovakvim slučajevima, ali sam za osudu. Kod nas je situacija obratna: imamo kažnjavanje, a ne i osudu", zaključuje ugledni profesor prava.