Riječ je o CARNnetovom projektu e-Škole, koji je ovih dana završio s probnom fazom u kojoj je 151 hrvatska škola dobila adekvatnu infrastrukturu za informacijske i komunikacijske tehnologije, što u prijevodu znači da su dobile mrežni pristup, bežični internet, kompjutore, laptope, tablete koji su dani na korištenje nastavnicima, administrativnom osoblju i učenicima, ukupno 12.340 različitih računala.

U 151 školi, koliko ih se do kraja uključilo u pilot projekt, koristi od e-Škole imalo je više od 23.000 učenika te 7.000 nastavnika koji su pohađali više od 1.900 radionica u organizaciji Hrvatske akademske i istraživačke mreže – CARNeta. Do sada je u projekt utrošeno 307 milijuna kuna, od čega, a to je izuzetno važno naglasiti, su 85 posto sredstva Europske unije. Najviše škola, njih 25, je iz Zagreba, slijedi Osječko-baranjska županija s njih 12, Splitsko-dalmatinska s 11 te Varaždinska s 10 škola koje su ušle u projekt u probnoj fazi. Tijekom druge faze projekta obuhvatit će se preostalih 1.200 osnovnih i srednjih škola u zemlji, najavila je na predstavljanju rezultata pilot projekta koje je u utorak održano u Zagrebu zamjenica ravnatelja CARNeta i voditeljica projekta Andrijana Prskalo Maček. Planira se da se i tih milijardu i 300 milijuna kuna koliko će projekt koštati povuče iz fondova EU u istom omjeru, dakle 85 posto ili milijardu i 105 milijuna kuna.

A što je zapravo e-Škola?

E-Škola je projekt koji za osnovni cilj ima transparentnije i bolje upravljanje školama, a učenicima omogućava interaktivnu nastavu, programskim modulima za više predmeta koji djeci pružaju mogućnost savladavanja gradiva na način koji je novim generacijama bliži. Osim što su škole koje su se uključile dobile infrastrukturu i bežični internet te kompjutorsku opremu, njihovi su nastavnici dobili edukaciju za korištenje te opreme i informacijsko-komunikacijske tehnologije u obrazovanju. Škole i nastavnici su se osposobili za modernije podučavanje pomoću više od 100 digitalnih obrazovnih sadržaja, takozvanih DOS-ova. Oni su napravljeni tijekom projekta i prate kurikulum nastavnih predmeta matematike, fizike, kemije i biologije za 7. i 8. razrede osnovnih te 1. i 2. razrede srednjih škola. Učenici tako imaju stalan online pristup tim sadržajima, što im olakšava učenje i ponavljanje gradiva i to, ponovimo, na način koji je njima bliži.

O tome što digitalne tehnologije mogu učiniti da bi nastavu današnjim klincima naviklima više na gledanje ekrana nego teksta ispisanog na papiru učinile privlačnijom, pisali smo prošle godine, kada je DW posjetio zagrebačku IX. gimnaziju, koja je uz pomoć CARNeta i donatora ušla u projekt „Učionice budućnosti“.

„Učenici ne mogu sedam sati sjediti i slušati“

„Ovo je puno zabavnije nego obična nastava. Puno više možemo komunicirati. I da, drugi nam zavide, moje prijateljice iz X. gimnazije bi također htjele ovo imati“, kazala nam je tada jedna učenica 3. razreda IX. zagrebačke gimnazije. „Da nije ove učionice, ne bismo mogli sudjelovati u programima poput Erasmus plusa preko kojeg su nam tri kolege iz razreda sada u Njemačkoj. Bez te učionice ne bismo imali mogućnosti koje imamo. Putem eTwinning projekata smo preko Skypea razgovarali s učenicima iz Njemačke, Portugala i Italije“, kazali su nam još učenici.

„Učenici moraju dobiti zadatke i onda oni kreću u njihovo rješavanje. Bilo da ga obavljaju kolaborativno, bilo da je to istraživački rad. Ako učeniku date uređaj, ispredajete nešto i onda im date zadatak da riješe na tabletu, ništa niste postigli osim što ste uštedjeli papir. Ali ako dobro postavite zadatke tako da oni rade zajedno, odjednom imate ispred sebe učenike koji su aktivni, koji rade. Učenici ne mogu sedam sati sjediti i slušati", pojasnila je bila prednosti Učionice budućnosti njezina voditeljica Sonja Lušić Radošević.

Pomoć nastavnicima

Nastavnicima je inače u sklopu e-Škole na raspolaganju 240 scenarija podučavanja koji su izrađeni tijekom projekta, a koji im pomažu da kvalitetnije integriraju digitalne obrazovne materijale i alate u svoja predavanja djeci. Tu je i e-Laboratorij - mjesto za istraživanje, testiranje i selekciju digitalnih alata – nastavnici mogu međusobno komunicirati, ocjenjivati alate i usluge, dobiti iskustva drugih, a konkretno putem e-Laboratorija mogu pristupiti alatima kojima mogu međusobno komunicirati, izrađivati kvizove za učenike, izrađivati razne digitalne sadržaje. U sklopu projekta je proširena i lista naslova u e-Lektiri, koja sada obuhvaća 72 djela.

Osim toga, same škole su dobile brojne sustave za kvalitetnije poslovanje, kao što je sustav informatizacije poslovanja, sustav za upravljanje učionicom, sustav za analitiku učenja, ali i primjerice sustav za praćenje uvjeta rada u školi, koji pomoću senzora i pametnog upravljanja prati uvjete rada mikroklime u školama kako bi se osigurali optimalni radni uvjeti. A to već pomalo i zvuči kao znanstvena fantastika kada se sjetimo starih školskih klupa i zelenih ploča i kreda i neklimatiziranih učionica. Senzore škole moraju nabaviti same, zbog čega su ih ugradile samo dvije osnovne škole u Zaprešiću i Tehnička škola u Sisku, dok CARNet pruža softversku podršku, odnosno aplikaciju koja očitava podatke i upravlja sustavom. No, malo po malo, stvari se ipak mijenjaju.

 

Vidljiv napredak

U listopadu 2016. godine Centar za primijenjenu psihologiju Filozofskoga fakulteta sveučilišta u Rijeci proveo je početno vanjsko vrednovanje digitalne zrelosti koje je pokazalo kako su na skali od 1 (digitalno neosviještene škole) do 5 (digitalno zrele škole), naše škole u prosjeku na razini 2, odnosno u kategoriji digitalnih početnica. Nakon 18 mjeseci provođenja projekta, promatrajući ukupnu razinu, čak 93 posto škola uključenih u pilot projekt sada se nalazi na razini digitalno osposobljenih (razina 3) odnosno digitalno naprednih (razina 4) škola.

Malo po malo, stvari se ipak kreću.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android