1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Hrvatske željeznice na slijepom kolosijeku

14. lipnja 2021

Željeznički sektor u Hrvatskoj prolazi kroz nova kardinalna iskušenja uslijed pandemijskih okolnosti, ali i - dugoročne zapuštenosti.

Kroatien Hauptbahnhof in Zagreb
Foto: DW/I. Lasic

Hrvatska je 2021. prihvatila kao europsko-unijsku Godinu željeznica, no realno stanje umjesto idile nudi smanjivanje broja željezničkih linija ili skraćenje relacija. Redukcijom su zahvaćena 134 vlaka od ukupno 821, a mjere su uoči lanjskog Božića objašnjene lošom prodajom putničkih karata zbog pandemije. Tržišni neuspjeh ne čudi, znamo li da je (i) u RH opala ekonomska i školska aktivnost, kao i kretanje općenito. Ipak, treba uočiti da je poslovanje Hrvatskih željeznica ionako subvencionirano iz državnog proračuna, pa i fondova EU-a.

Da zaista nije riječ o istinskom razlogu, primijetili su i predstavnici radnika HŽ-a: Sindikat željezničara Hrvatske i Sindikat prometnika vlakova Hrvatske. Oni su početkom lipnja upozorili da se u sektoru priprema i udar na radna mjesta, a u okviru novog Pravilnika o organizaciji i još neobjavljenog tzv. Pisma sektorske politike. To će navodno biti provedeno ograničenjima rada izvršne službe, ukidanjima pojedinih radnih mjesta, smanjenjem broja radnika u smjenama, uvođenjem raznih prekida rada, itd.

Dalmacija bez vlakova

Veliki povratak noćnih vlakova

01:46

This browser does not support the video element.

O eventualnom se povratu voznih redova na ranije stanje više iz uprave HŽ-a niti ne govori, sad i bez obzira na npr. turističku sezonu. Besperspektivnost pristupa ovom javnom resoru jasno je izražena činjenicama poput one da je područje najpogođenije restrikcijom – Dalmacija. Pored ukidanja noćne linije Split-Zagreb-Split, vlakovi uopće više ne prometuju na relacijama Zadar-Knin i Ploče-Metković.

Govoreći o upravi HŽ-a, valja primijetiti da je posrijedi niz vodstava suštinski odvojenih poduzeća. O tome smo ovdje već pisali, pa napominjemo da je riječ o izvorištu problema. „Ovakvo stanje željezničkog sektora u Hrvatskoj uglavnom proizlazi iz nedovoljnog interesa i zbog nekompetentnosti političara koji godinama donose odluke o cjelokupnom željezničkom sektoru. Prije svega, niti jedna politička opcija nije osigurala provedbu strategija i donesenih kratkoročnih ciljeva“, rekao nam je Zoran Maršić, predsjednik Sindikata željezničara Hrvatske.

Istovremeno, kako je rastumačio, politika je rado postavljala svoje uprave i nadzorne odbore čiji članovi nikad nisu snosili odgovornost zbog nerada i štete iza sebe. Štoviše, isti ljudi nakon smjene redovno ostaju u sustavu na dobrim plaćama ili ih se nagrađuje višim pozicijama u resornom ministarstvu. „Sustav funkcionira tako da uprave ne rade apsolutno ništa kako bi povećale prihode i unaprijedile poslovanje, već se upravljanje svodi na korištenje sredstava koja se crpe iz proračuna“, smatra Maršić.

Integracija umjesto liberalizacije

Vedran HorvatFoto: Privat

On dodaje kako će se devastacija sektora nastaviti planiranim ukidanjem 450 kilometara pruge, a na pojedinim prugama smanjenjem usluge prijevoza putnika. Ukidanje radnih mjesta dodatno će uslugu prijevoza vlakom učiniti nekonkurentnom. „Sve je to djelomično pod izlikom utjecaja pandemije“, kaže predsjednik SŽH-a, „a djelomično zbog stare poznate izlike 'zahtjeva Svjetske banke' koja postavlja uvjete pri nastavku kreditiranja.“

Inače, u okviru Godine željeznica EU-a bi svaka zemlja-članica trebala predstaviti zahvate u sektoru s obzirom na klimatsku krizu te zadaću jačanja željezničkog prometa, uz ostvarenje modalnog prelaska na održivo upravljanje. No racionalizacija ne podrazumijeva redukcije, nego uvođenje novih linija, unapređenje integriranog prijevoza, kao i strateška ulaganja. A prije svega, to bi u hrvatskom slučaju značilo promjene u organizaciji i upravljanju.

Ako bi se takav imperativ morao sažeti na jednu frazu, onda bi to zacijelo bilo – vertikalna integracija umjesto liberalizacije. To je naime glavna lekcija koju su usvojile pojedine zemlje, a obično se za primjer uzima Velika Britanija. Nakon eksperimenta s razdvajanjem željeznica i privatizacijom njezinih dijelova, te pogoršanja razine usluga, u novije doba proveden je spasonosan zaokret.

Poticanje multimodalnog prijevoza

Na lsijepom kolosijekuFoto: DW/I. Lasic

Hrvatske vlasti bi se zato trebale udaljiti od ideologije "uhljebljivanja" po stranačkoj ili rodbinskoj liniji. „Umjesto toga moraju smisliti aktivnu strategiju koja prepoznaje željeznički prijevoz robe i putnika kao uslugu od opće koristi i promovirati je kao okosnicu šireg održivog prometnog sustava. I uvesti suradnju razdvojenih željezničkih poduzeća koja jamči visokokvalitetnu uslugu u svim regijama, poboljšati prekogranične veze i suradnju s drugim oblicima prometa za poticanje multimodalnog prijevoza“, drži Zoran Maršić.

Dosad najpotpuniji pregled stanja u RH, ali i pokazatelj suštinske dugotrajnosti ove problematike, sadržan je u knjizi „Naše željeznice: analiza upravljanja uslugama u Hrvatskoj uz komparativni pregled zemalja EU". Hrvatska tako nakon Rumunjske ima najveći pad ukupnog željezničkog prometa od 2004. do 2014. godine, i najveći pad putničkog prijevoza od 2008. do 2015. – enormnih 70 posto. Drugim riječima, poražavajuća situacija nikako nije počela tek s koronavirusom.

„Posebno je zabrinjavajuće da država u željezničkom prijevozu više ne vidi razvojnu šansu“, rekao nam je Vedran Horvat, izvršni direktor Instituta za političku ekologiju koji je izradio i objavio tu studiju.Željeznice, prema njegovu mišljenju, nažalost su postale teret za državni proračun, i predmet štednje, a poduzeća u sklopu sustava HŽ-a primjer neuspješnog, netransparentnog i neefikasnog upravljanja.

Skroman razvojni plan

„S obzirom na to da se radi o javnim poduzećima, a kvalitetna i svima dostupna željeznička usluga bi trebala biti u javnom interesu, neophodno je uspostaviti veći stupanj građanske tj. javne kontrole nad ovim poduzećima, i razmisliti o upravljačkom modelu poput HŽ-holdinga koji bi bio puno učinkovitiji, ali svakako i više transparentan i demokratičan“, smatra Horvat, ukazujući i na svojevrsnu renesansu koju željeznica doživljava širom Europe, uz val investicija u linije koje povezuju europske gradove.

„Posve je nevjerojatan potez kojim se posustaloj željeznici u RH danas zadaju konačni udarci“, dodaje Vedran Horvat, „čime se onemogućuje modernizaciju i zaustavlja ionako vrlo skroman razvojni plan. On smatra da je očito kako nedostaje smisleni plan investicija u željeznički sektor kojim bi se očuvala radna mjesta i poboljšala kvaliteta i dostupnost željezničkih usluga, uz postupno vraćanje ukinutih linija i modernizaciju postojećih. No možda se okolnosti poprave kad istekne ova za Hrvatsku valjda prezahtjevna Godina željeznica.