Kraj 2016. godine dočekali smo u znaku bombastične premijerove najave otkupa Ine od mađarskog Mola. Godinu dana od te najave na Badnjak 2017. još uvijek ne znamo kako to Vlada misli napraviti i misli li zapravo uopće, mada od zamisli ne odustaje, a cijele se priče malo tko i sjeća, jer ju je iz javnosti izgurao – Agrokor. Nitko nije mogao predvidjeti, a kamoli da bi se usudio javno napisati da bi 2017. godinu Ivica Todorić mogao dočekati kao bjegunac od pravosuđa, u egzilu u Velikoj Britaniji, kako sa sigurnosnom narukvicom oko noge sprinta u bijegu pred novinarima po ulicama Londona, dok njegov koncern na koljenima čeka udarac sudbine u vidu raspleta neizvjesnog i kompliciranog restrukturiranja koje bi moglo srušiti još pokojeg velikog igrača u hrvatskom gospodarstvu, nakon što je nekoliko njih već palo.

„Svi su sve znali", ali nitko ništa nije radio

A iako razlozi sežu u dalju prošlost, upravo je u 2016. godini počeo pad hrvatskog gospodarskog Behemota, kada su u ljeto te godine reosiguravatelji prestali pružati usluge Todorićevu koncernu. Do kraja godine, mada su „svi sve znali", kako je to opisao guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić, jedva da je itko išta poduzeo. HNB jest naredio bankama da smanje neposrednu izloženost koncernu, no nije se previše zabrinjavao time što je Agrokor samo našao zaobilazne načine da diže sve skuplje i nepovoljnije kredite, uvaljujući pri tome u buduće probleme mnoge druge hrvatske tvrtke koje kao da se ni same nisu brinule kako će iz te avanture izaći.

Nije reagirala ni Hanfa. Godinama nisu reagirali ni manjinski dioničari pojedinih tvrtki koncerna koji su većinskom vlasniku davale sve veća i veća jamstva, a među kojima su s priličnim ulaganjima i mirovinski fondovi. Nije reagirala ni Vlada koja bi te fondove morala nadzirati, ali je dapače koncernu putem HBOR-a odobrila jedan od posljednjih kredita unatoč negativnoj ocjeni stručnih službi te iste banke. A nisu ni dobavljači počeli tražiti alternativne prodajne kanale, mada neki jesu lukavo u posljednji trenutak smanjili izloženost toksičnom Agrokoru. Nije bilo medija koji bi o tome pisali. Titanic je tonuo, ali nije bilo uzbune, ples se nastavljao.

O tome će se tek pisati knjige

I onda se neizbježno počelo događati. Odmah početkom siječnja agencija Moody's snižava Agrokorov kreditni rejting, mjesec dana kasnije poput bombe je odjeknuo intervju ruskog veleposlanika Anvara Azimova, zabrinutog za sudbinu milijardu i nekoliko stotina milijuna eura koje su ruske banke plasirale Todoriću vjerujući mu na stisak ruke. A zatim počinje priča o kojoj će se tek pisati knjige – tajni sastanci s Todorićem u Banskim dvorima, daljnje srozavanje kreditnog rejtinga Agrokora i prva javno izrečena sumnja u točnost financijskih izvještaja koncerna. Na koncu, pod tajnovitim okolnostima se piše i zatim donosi kontroverzni Zakon o izvanrednoj upravi u sistemski značajnim kompanijama za RH, prigodno nazvan Lex Agrokor. Todorić, uz patetični govor kako je sve radio za Hrvatsku, prezaduženi Agrokor predaje na upravljanje vladinom povjereniku Anti Ramljaku. Politička kriza koja izbija umalo uzrokuje i pad Vlade.

U sljedećim mjesecima spas dolazi u vidu tzv. roll up kredita kojeg je ponudio američki fond Knighthead Capital Management, zajedno sa Zagrebačkom bankom. Vjerovnici su dobili mogućnost spašavanja djelića novca koji im Agrokor duguje, koncern novac za pripremanje sezone, dobavljači spas od bankrota za neko vrijeme, a Knighthead golemu zaradu jer je taj fond rizičnog kapitala dug Agrokora pokupovao u trenutku kada su njegove obveznice vrijedile tek četvrtinu nominalne vrijednosti.

Bloger u bijegu

U to je doba Hrvatska izašla iz Procedure prekomjernog deficita Europske komisije, ali to je pored Agrokora i pobune protiv poreza na nekretnine malo tko primijetio. A upravo ta dva događaja su ekonomisti s kojima smo razgovarali o protekloj godini izdvojili kao, uz Agrokor, najvažnija. No, o tome malo kasnije.

Istovremeno kreće istraga o tome što se u Agrokoru zbivalo i idućih mjeseci javnost se uz prodaju Todorićeve jahte i vile, zabavljala nagađanjem hoće li i kada bivši veliki „Gazda" završiti u pritvoru. „Gazda" je, pak, zaključio da to ne želi otkriti, pa nestaje iz Hrvatske. Postaje bloger i optužuje vladu za progon i krađu vlasništva, negirajući da je njegova mega-kompanija uopće bila u problemima. A nakon objave revizije financijskih izvješća koncerna koja je pokazala računovodstvene kreativnosti kolosalnih razmjera, stiže i optužnica. Pod budnim okom na vrijeme upaljenih kamera u Zagrebu kreću uhićenja i pretresi, a Todorić u Londonu podnosi zahtjev za azil. I bježi pred kamerama zabezeknutih TV ekipa.

S jedne strane Rimac, s druge iseljavanje

Uz vijesti da mu je Županijski sud blokirao imovinu, te nedavnim prijedlogom restrukturiranja koji je toliko uzrujao domaće dobavljače da ga je njihova predstavnica pred kamerama teatralno poderala, a manjinski dioničari od Hanfe zatražili zaštitu svog vlasništva koje će izgledno izgubiti, završava priča o Agrokoru u ovoj godini. U toj su se godini u Hrvatskoj dogodile i priča o uspjehu Mate Rimca, ali i tisuće priča drugih mladih hrvatskih građanki i građana koji su odustali i odselili u neke poslovno i životno prosperitetnije krajeve. Zbog toga se još jedna rekordna turistička sezona prvi puta dogodila uz ozbiljan problem nedostatka radne snage.

Dr. sc. Iva Tomić s Ekonomskog instituta Zagreb, kaže da je unatoč gospodarskom rastu, primjetan zanemariv porast zaposlenosti u ekonomiji. Štoviše, dodaje, „privremeni podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju da je zaposlenost čak pala u odnosu na 2016., dok podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje govore o tek blagom porastu broja osiguranika. Znači li to da je u Hrvatskoj prisutan takozvani oporavak bez rasta zaposlenosti? Tek će vrijeme pokazati."

Stabilizacija javnih financija, odnosno smanjenje proračunskog deficita i udjela javnog duga u BDP-u nam se, baš poput turističke sezone „dogodilo" zbog povoljnih ostalih gospodarskih kretanja, više nego što je Vlada stvarno poradila na konsolidaciji državnih financija, smatra dr. sc. Tomić. „Ipak, izlazak iz Procedure prekomjernog deficita (EDP-a) u kojem je Hrvatska bila od siječnja 2014. govori u prilog tome da i Europska komisija vjeruje da je konsolidacija javnih financija trajnija pojava", dodaje.

Stabilnost groblja

Neovisni ekonomski analitičar Domagoj Mihaljević ističe da je sprječavanje uvođenja poreza na nekretnine uz Agrokor najvažniji događaj godine. „Taj porez koji je sam po sebi problematičan iz više aspekata, s vrlo nejasnim i diskrecionim oblikom primjene, predstavljao bi novi i nimalo malen izdatak za građane." 

Agrokor je, smatra Mihaljević, dobra ilustracija „sveukupne nesposobnosti i korupcije". „Država je trebala nacionalizirati Agrokor i time u svoje ruke preuzeti ulogu razvoja agro-industrijskog kompleksa koji je važan za strukturnu stabilnost ekonomije. Ovako je ekonomija stabilna, ali to je stabilnost groblja, kako je grčki ekonomist Costas Lapavitas opisao stanje u Grčkoj“, zaključuje ekonomski analitičar Mihaljević.