Najavljeno ponovno objedinjavanje inspekcija u privrednim djelatnostima, Vlada RH proteklih dana objašnjava potrebom za smanjenjem pritiska nad poduzetnicima. Oporba to drukčije tumači, navodeći interne kadrovske razloge HDZ-a i slične motive izvan općeg javnog interesa. No svi se slažu oko uvjerenja da 17 odvojenih inspekcija u osam ministarstava ne funkcionira dobro. Nerijetko se različite službe uslijed nekoordiniranosti „sudaraju“ pri nadzoru iste pravne osobe. U medijima se ističu primjeri oštrog kažnjavanja zbog minornih prekršaja, ili zatrpavanje obrtnika birokratskim zahtjevima.

Inspekcijske službe više puta su restrukturirane od konca devedesetih godina 20. stoljeća naovamo. Početkom prošlog desetljeća udružene su pod krovom Državnog inspektorata, da bi ih vlasti početkom idućeg ponovno razdvojile. Posrijedi su npr. tržišna, sanitarna, poljoprivredna, turistička, energetska, okolišna, vodopravna, radna, građevinska inspekcija – da spomenemo samo neke od njih. „Samo objedinjavanje načelno je dobro, i događa se u okviru stalnog odvagivanja dvaju organizacijskih pristupa kojima svjedočimo. No uopće nisam uvjeren da će ono donijeti širi željeni efekt u smjeru stvaranja boljih uvjeta u gospodarstvu. Kao i, s druge strane, dovođenja u red određenih loših okolnosti po državu u istom kontekstu“, rekao nam je Ivan Koprić s Pravnog fakulteta u Zagrebu, vodeći hrvatski stručnjak za javnu upravu.

Hrvatska se mora ugledati na primjere uspješnijih zemalja

„Nismo čuli jasno opravdanje niti za prošli reformski zaokret, pod vladom premijera Zorana Milanovića“, nastavlja Koprić, „iako se spominjalo 'leglo korupcije' kao razlog. Ali, to nije dokazano nikakvim otkazima i tužbama. Gledano iz pozicije struke, apsolutno pozdravljam odmicanje službi za kontrolu izvršavanja propisa, od samih institucija koje određuju te propise, oblikuju politike. Nema spora da je tako bolje, pa s obzirom da na taj način uspijevaju Njemačka ili Švedska, dobro je i za Hrvatsku. Drugo je pak pitanje što uopće razumijevamo pod inspekcijom, kakav koncept inspektorskog posla.“

Naime, kako saznajemo, inspektor je neka vrsta policajca – iz policijske je službe, povijesno, i nastao. Posrijedi je represivni segment njegove djelatnosti, pa on ima ovlasti da legitimira druge osobe u sklopu inspekcije, te da određuje kazne. „Nasuprot tome, ili uz to, stoji obrazovna svrha, gdje službenici održavaju edukaciju među osobama koje posluju u njihovom sektoru. Pa im objašnjavaju koji je smisao određenog propisa, i kako se propisi najbolje i najlakše ispunjavaju. Ipak, kod nas to izostaje, jednako u praksi i zakonskom tekstu. Nije dovoljno reći da će se smanjiti represija, nego to mora biti uvedeno vrlo sistematično i artikulirano. Pritom se radi o nedostatku našeg upravnog sustava generalno, jer se misli da, čim se donese neki propis, svi znaju o čemu je riječ, a to je daleko od istine“, kaže naš sugovornik.

Ivan Koprić mišljenja je stoga da novi zaokret prema starom modelu neće donijeti kvalitetan rezultat. Prema njegovu gledanju na problem, Hrvatska će se po tom pitanju opet za dvije ili četiri ili osam godina vratiti na staro, vrteći se ukrug. „Jednostavno bismo morali“, zaključuje on, „podrobnije razmisliti i provijećati svoja polazišta, postaviti neke zrele pretpostavke. Ne mogu se oteti utisku da stalno tome pristupamo površno i paušalno. A za početak bismo, ponavljam, trebali pogledati na primjere uspješnijih zemalja, na suštinu onoga što čine s javnom upravom, tako i s inspekcijama.“

Problem su interesi koji odudaraju od javnog

Bivši glavni šef Državnog inspektorata Branko Jordanić, danas u mirovini, također nije zadovoljan viđenim. On smatra da je plan zacrtan neozbiljno i da se time skreće pažnja s istinskih problema inspekcijske djelatnosti. „Nije u inspekciji problem, jer se nju može dovesti u red razmjerno brzo“, tvrdi Jordanić, „ako se postupa kako treba. Problem je u političkoj volji, u interesima koji odudaraju od javnog, a nalaze se pri vlasti. Kao i u nevoljkosti da se obračuna sa sivom ekonomijom. Ciljano se stvorio dojam da inspektori rade loše, ali oni su u biti pravi akademici u odnosu na ministre koji su im šefovi. Ministri često ne znaju ništa o tome, oni su karijeristički prolaznici kroz resor. Slažem se s odlukom da se opet zasnuje Državni inspektorat, ali ne ovako. Uprava je nauka, jedna Francuska počiva na tome kao država. Nama je to zadnja briga.“

„Poduzetnički interes ovdje je obična šuplja priča. Ono što ometa poduzetnike su neka parafiskalna davanja, ne minimalni tehnički uvjeti poslovanja. I stoji prigovor da je nakon rasformiranja Državnog inspektorata zaposlen preveliki broj dodatnih inspektora, na stotine njih, ali to je bilo logično. Svako ministarstvo je moralo izgraditi zaseban sustav za svoje potrebe, dok bi zajedno mogli obavljati posao s 30 posto manje ljudi“, kazao je Branko Jordanić za DW. Drugim riječima, očito u sljedećem navratu od vlasti možemo očekivati nove nasuprotne teze o tome zašto Državni inspektorat ipak nije dobro rješenje.