Pregovori o mogućem predizbornom koaliranju dviju najvećih hrvatskih parlamentarnih stranaka lijevog centra, SDP-a i Možemo!, završeni su odlukom potonje da na izborima nastupi samostalno. Također, da sa SDP-om nastavi (postizbornu) suradnju koja podrazumijeva formiranje zajedničke vlasti u slučaju da im se ponudi mogućnost smjenjivanja HDZ-a. U krajnjoj liniji grupacija Možemo! nije dosad izgradila ni odgovarajući kadrovski kapacitet izvan Zagreba, koncentrirajući se gotovo isključivo na vođenje glavnoga grada RH. No ovo je prilika i da se razmotre određena značajna osjetljiva pitanja o temeljnim političkim pozicijama obiju stranaka o kojima se inače malo govori.

Možemo! je pritom dospio pod upravo nezabilježen pritisak konkurencije i dijela medija. U javnosti se stvara dojam o iznimnoj „aferičnosti“ koja obilježava tu mladu stranku, najčešće tamo gdje se drugim zagrebačkim ili hrvatskim vlastodršcima nije zamjeralo ništa posebno. Ipak, dvije vodeće snage lijevog centra u RH dijele i određene stvarne političke nedostatke, pa se tek treba vidjeti mogu li u prevladavanju toga pomoći jedna drugoj, ili obrnuto – dodatno ih međusobno naglasiti. Primjerice, obje iskazuju stanoviti deficit prave socijaldemokratske gospodarsko-političke orijentacije i fokusiranosti kakva bi morala biti primarno obilježje lijevog centra.

HDZ kao motiv za suradnju

Nadalje, noviji procesi interne demokratizacije tih dviju stranaka ne mogu se ni uz najbolju volju nazvati uspješnima. Ona starija i veća još nedavno je uslijed toga balansirala na rubu propasti, noseći se sa svojevrsnim raskolom. Njezina mlađa potencijalna partnerica zastala je u razvoju svojih mogućnosti zbog bojazni vodstva da će prenaglo širenje ugroziti kontrolu nad strateškim pozicijama stranke. Profitirao je najprije HDZ, naročito kroz plasiranje uvjerenja da baš on danas ispunjava časnu funkciju socijalno-političkog zaštitnika naroda.

Nikola Baketa, politolog s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, mišljenja je da ubuduće ne bi trebalo biti strahovanja od loših efekata sinergije SDP-Možemo!, nego da će im zajedništvo u svrgavanju HDZ-a nuditi dodatne mogućnosti napredovanja u suradnji. Taj nastup, uostalom, bio je glavni povod za razmišljanje o koaliranju, jer ono bez HDZ-a na vlasti ne bi bilo ni razmatrano: „Stoga će i dalje imati priliku učiti jedni od drugih, npr. SDP u zadnje vrijeme stavlja snažniji naglasak na zelene politike. Zatim, ne ponavljati prethodne greške i biti hrabriji, ukoliko osvoje vlast, kad su u pitanju lijeve politike.“

„SDP je dva puta bio na poziciji vlasti na nacionalnoj razini, dok Možemo! gradi put kroz lokalnu vlast, pri čemu je Zagreb najveći zalogaj. Treba istaknuti da su se u tim prilikama nalazili u poziciji koja je često zahtijevala rezanje javnih izdataka. To je jedan od razloga zašto su socijaldemokratske pozicije bile zanemarene, ali ne može biti opravdanje za pojedine politike, pokušaje ili promašaje“, drži Baketa. On za SDP navodi prekarnu mjeru stručnog osposobljavanja, pokušaj monetizacije autocesta, odustajanje od poreza na nekretnine, prihvaćanje građevinskih projekata koji ne odražavaju stav stranke itd.

Manjak ideja i elana

Ovaj politolog smatra da je drugi razlog postojećeg stanja - vrijeme provedeno u oporbi, koje onda kao prioritet predstavlja oponiranje prijedlozima vlasti, a manju posvećenost razvoju vlastitih politika. „Također, dojam je“, nastavlja Baketa, „da je Možemo! imao naglašeniji 'zeleni' dio u odnosu na 'crveni', te se vremenom smanjio utjecaj ideja koje je zastupala Nova ljevica. Interni demokratski razvoj, pak, izazov je za sve stranke u Hrvatskoj. Možemo! je krenuo s otvorenom, grassroot pričom, snažnim uključivanjem zajednice.“

No preuzimanje vlasti u Zagrebu je utjecalo i na širenje stranke i na unutarstranačke procese, prema zaključku našeg sugovornika s IDIZ-a. Po njemu, to je problem koji je nužno adresirati, i raditi na tome da se članstvo i simpatizeri snažnije uključe u rad, ili - odustati od takvog modela. „S druge strane, SDP ima razgranatu mrežu podružnica, ali je dojam da fali elana i novijih ideja“, rekao je Nikola Baketa za DW. Izbori za saborske zastupnike su već iduće godine, pa izgleda malo vjerojatno da će se u tom pogledu dotad nešto bitno promijeniti.

Politički analitičar Jaroslav Pecnik u prvom redu nam je napomenuo da i SDP i Možemo! nesumnjivo znaju kako nema otpora HDZ-u s lijeve strane političke palete, bez ujedinjenja tih dviju stranaka – makar i postizbornog. „No s efikasnim i uvjerljivim programskim utemeljenjem“, dodaje on. „ili će im biti bolje da uopće ne troše energiju na međusobne pregovore. HDZ, naime, ima golemu startnu prednost. Premijer Andrej Plenković uspio je, čini mi se, narodu nametnuti bar podsvjesnu ideju o svojoj uspješnosti, što god drugo mislili o njemu. Tome služe nabrajanja Schengena, eurozone, pustih milijardi EU-pomoći.“

Zapuštena suština politike

„Zaboravljena su i posrtanja vlade u pandemiji, ostala je spoznaja da nismo u njoj tako vidno propali. Zaboravljen je i kriminal s kojim su toliki HDZ-ovi ministri bili u vezi, kao i osnovane tvrdnje o realnoj stagnaciji naše privrede, itd. Tome kumuje činjenica da nam je opozicija slaba kao nikad ranije, pa ne znamo ni kako da se na lijevom centru povežu te dvije najjače snage“, rekao nam je ovaj filozof politike iz Osijeka, upozoravajući na to da SDP više nema raniji liderski impuls ni temelj kao prije. To se vidi i po redovnom anketnom političkom rejtingu kojim se Možemo! pozicionira sasvim nadomak SDP-u.

„Ipak, SDP ima npr. stranačku mašineriju koja je važna za izbore, premda to nije dovoljno. Zato će prije ili kasnije morati sjesti“, istaknuo je Jaroslav Pecnik, „i poraditi zajednički na suštini svoje politike. Pritom se Možemo! mora ponijeti s intenzivnim podmetanjima u Zagrebu i vidjeti kako si proširiti horizont s komunalnih pitanja, a SDP mora obnoviti identitet i kredit socijaldemokratskog pedigrea koji je odavno izgubio.“

Za to vrijeme HDZ prilično ležerno ulazi u predizbornu godinu, s glavnim konkurentima u koaliciji ili bez nje, dok će se modaliteti suradnje unutar oporbe svakako i dalje morati razrađivati.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu