Bio je to jedan sunčan dan u jesen 2010. Dan koji Jasmin Redžepagić nikada neće zaboraviti. Bio je to dan kad je izgubio oca: „Izljev krvi u mozak. Sve se dogodilo tako brzo. Otac nas je napustio rano, prerano, sa 65 godina. Bio je to šok za našu obitelj."

Dok je Jasminova obitelj tugovala u Kliničko-bolničkom centru Sestre milosrdnice u Zagrebu, gdje se liječnička ekipa brinula oko njegovog oca u posljednjim satima života, prišao im je jedan anesteziolog i u ime tima upitao jesu li se odlučili na donaciju. Jasminov otac je naime bio na listi potencijalnih donora. Na njihovo pitanje mogu li nekoliko sati razmisliti o tome, uz puno razumijevanja su dobili potvrdan odgovor. Obitelj je nešto kasnije pristala.

„Naši su roditelji oduvijek imali jasan stav da je bolje da nekome spase život umjesto da se organi izgube. Mi smo svi u obitelji potencijalni donatori, često smo o tome razgovarali i raspravljali, sa zaključkom da organe treba donirati."

Hrvatska među najuspješnijim zemljama

Jasminova obitelj nije usamljen slučaj. Dok u Njemačkoj godinama (dramatično) opada broj potencijalnih donora, u Hrvatskoj istovremeno raste spremnost na doniranje organa. Od toga profitiraju i pacijenti u Njemačkoj, kaže nam dr. Nikola Žgrablić, predsjednik Hrvatske donorske mreže (HDM):

„U 2017. je Hrvatska imala 132 donora, što je više od 30 donora na milijun stanovnika, dakle dvostruko više od prosjeka Eurotransplanta. A transplantirano je 147 bubrega, 112 jetri, 33 srca."

Po broju donora Hrvatska je danas među najuspješnijim zemljama svijeta i na samom vrhu Zaklade Eurotransplant, neprofitne organizacije za doniranje i dodjeljivanje organa za transplantacije u osam europskih država.

Jedan od temelja uspjeha u Hrvatskoj je zakonska opcija pretpostavljenog pristanka, to znači da je po važećem zakonu svaki građanin kod kojeg se dokaže moždana smrt automatski i donor organa – osim ako se tome nije usprotivio za života. U Njemačkoj se pak prakticira zakonska opcija takozvanog informiranog pristanka – svaki građanin stariji od 16 godina mora sam potpisati „pristupnicu" i postati potencijalni donor.

Španjolski model

Iako zdravstvena osiguranja redovito šalju info-materijal i iskaznice donora organa koje treba „samo potpisati", Njemačka je na samom začelju europske liste po broju doista doniranih organa – u 2017. je registrirano samo 9,3 donacija na milijun stanovnika.

Vodeća zemlja u svijetu je već odavno Španjolska. U protekloj godini Španjolci su zabilježili čak 46,9 donacija organa na milijun stanovnika, objašnjava dr. Žgrablić:

„Hrvatska je gotovo u potpunosti preslikala španjolski model doniranja organa koji se pokazao najuspješnijim. Temelj je tog modela da su transplantacijski koordinatori, ključni ljudi u procesu doniranja organa, redom anesteziolozi/intenzivisti koji rade u samoj bolnici i na taj su način neposredno uključeni u cijeli proces doniranja."

A to znači da liječnici na licu mjesta mogu „prepoznati" potencijalne donore, školovati medicinsko osoblje i na adekvatan se način brinuti oko rodbine preminulih osoba, uz uvažavanje etičkih ili religijskih aspekata.

„Donacija organa je human i dostojanstven čin, no iza njega nažalost najčešće stoji smrt, i to nekog vrlo bliskog. Donacije nisu mehanički, neljudski proces, već duboko moralno pitanje. Zato je u tim trenucima i potrebna podrška i ljudskost medicinskog tima. To nam je tada jako pomoglo i to nikada neću zaboraviti", prisjeća se Jasmin Redžepagić. Isti anesteziolog koji je obitelj pitao pristaju li na donaciju organa Jasminovog oca, nazvao ih je sljedeće jutro. Da im još jednom zahvali i da kaže „da je sad sve gotovo", priča Jasmin:

„Ta nas je gesta iznenadila i dirnula. Nakon šoka i tuge zbog preranog gubitka oca kod nas je ostao osjećaj da je od nečeg strašnog i traumatičnog ipak jednim dijelom nastalo nešto jako dobro, da je život koji je otišao pomogao da se neki drugi ne ugasi."

Podrška donatorskim organizacijama

Hrvatski donorski sustav je dugo vremena živio od angažmana liječnika i spremnosti (potencijalnih) donora da pomognu drugim pacijentima, od entuzijazma ljudi poput Nikole Žgrablića i njegovih kolega u drugim donorskim inicijativama. Posljednjih godina im pomaže i vlada u Zagrebu – i financijski, ali i zakonskom regulativom.

Hrvatska je zahvaljujući uspješnosti svog modela jedna od zemalja od kojih profitiraju pacijenti u drugim zemljama – na primjer u Njemačkoj. U 2017. je tako u njemačke klinike stiglo oko 200 srca, jetri ili bubrega – i to putem europske razmjene preko Eurotransplanta. Organi su „uvezeni" iz Belgije, Nizozemske, Mađarske, Austrije, Slovenije i – Hrvatske.

Po navodima Njemačke zaklade za transplantaciju organa (DSO), u toj zemlji trenutno je oko 10.000 pacijenata na listi čekanja za presađivanje organa. Dijelom se radi o jako teškim oboljenjima kod kojih su pacijentima hitno potrebni donirani organi.

Svaki dan u Njemačkoj u prosjeku umre troje ljudi samo zbog toga što nisu pravovremeno dobili odgovarajući organ za transplantaciju.