Dieter Bogner se ne može dovoljno načuditi. "Ovo je paradoksna situacija: usprkos 350 km skijaških pista i preko 50 žičara gosti nam odlaze", jada se ovaj djelatnik Žičara Engadin iz St. Moritza. Bogner kao i većina njegovih kolega za ovakvo stanje okrivljuje krizu eura i s njom povezano jačanje švicarske valute. Jer otkako je franak drastično ojačao naspram eura, skupa švicarska skijališta su postala još skuplja.

I do trećine manje gostiju

Od jakog franka doduše pati cjelokupno švicarsko gospodarstvo, no niti jedna grana to ne osjeća u tolikoj mjeri kao turizam. Čak i centri koji su dosad odolijevali svim globalnim krizama poput mondenog St.Moritza bilježe drastično smanjenje broja posjetitelja. Neki skijaški centri su od početka krize 2008. izgubili trećinu gostiju. I trgovina se brine jer, kako kažu statistike, od svakog potrošenog turističkog franka, dvije trećine završe u nekoj od brojnih trgovina koje preplavljuju skijaške centre. Pogotovo gosti iz Europske Unije trenutno radije odlaze u Austriju ili još povoljnije skijaške centre na istoku Europe. Pritom je samo u posljednjih nekoliko godina u žičare i brdske vlakove bilo investirano preko 60 milijuna franaka, gradnja novih trasa je u pripremi no to ovisi, kako kaže Bogner, o broju turista. 

Drastična sniženja cijena

Da financijska kriza u Europi zadaje muke turističkim djelatnicima u Švicarskoj, najbolje je vidljivo iz nevjerojatnih sniženje cijena i skijaških paketa koja su još do prije koju godinu bila nezamisliva. Žičare Engadina trenutno, zajedno s još 100-tinjak hotela u regiji nude skijaške karte za trećinu uobičajne cijene. Tako dnevna karta stoji svega 25 franaka što je gotovo razina cijena za skijališta u istočnoj Europi. Ove ponude bi prije svega trebale privući mlađe goste. No ova sniženja su samo kap na vrući kamen. Jer hotelijeri i gastronomi ne mogu reagirati tako fleksibilno. "Naši fiksni troškovi za osoblje su jednostavno previsoki da bi mogli previše kalkulirati cijenama. Zato pokušavamo podići kvalitetu", kaže Michael Wagner, direktor hotela "Rosatsch" u Pontresini sa 60 stalno zaposlenih. Do prije nekoliko godina Wagner je još radio kao investicijski bankar u Frankfurtu. No nakon izbijanja krize se vratio u Švicarsku i investirao u turizam. Njegovo osoblje, kao i osoblje ostalih hotela u regiji, uglavnom dolazi iz Portugala, Grčke i istočne Europe. "Zakonom garantirani minimalac u Švicarskoj je 3.500 franaka bruto. S radnim iskustvom i kvalifikacijom raste i plaća", objašnjava hotelijer Wagner svoje troškove.

Talijani u strahu od poreznih istražitelja

No osim jačanja franka u odnosu na euro, postoje i drugi primjeri kako europska kriza utječe na broj gostiju u Švicarskoj. Jedan od njih se odnosi na susjednu Italiju odakle je prijašnjih godina dolazio značajan broj turista. No osim što je i u Italiji financijska kriza, potencijalni gosti strahuju i od poreznih istražitelja koji u potrazi za bogatim Talijanima ne prezaju ni od neobičnih metoda. Postoje informacije o tomu da talijanska porezna uprava na graničnim prijelazima bilježi registracije skupljih automobila te da čak provjerava imena žitelja skupljih apartmana u St.Moritzu te kasnije provjerava koliko su isti kod kuće prijavili poreza. To mnoge koji očito imaju što sakriti ipak privoli na odluku da ostanu kod kuće ili barem odlete na skijanje negdje gdje nisu na oku talijanskim poreznim službama. "Mnogi Talijani ne dolaze jer strahuju od poreznih istražitelja kod kuće", žale se i švicarski mediji.

U potrazi za "novim Rusima"

Još do prije nekoliko godina su novopečeni bogataši iz Rusije skrbili za dobru zaradu. No "zlatna vremena" kada su ruski oligarsi kupovali šampanjac ne na boce nego na sanduke, su stvar prošlosti. Možda se švicarski turistički djelatnici i zbog toga okreću novim tržištima u potrazi za "novim Rusima". U posljednje vrijeme je tako porastao broj posjetitelja iz SAD-a ali i iz Brazila, Kine i Indije i to i do 30 posto. Turistička zajednica Engadina je nedavno službeno pokrenula i "Ofenzivu srdačnosti" i hotelijerima i vlasnicima restorana nudi besplatno školovanje osoblja. Cilj ove mjere je da konobari, recepcionari ili pak sobarice u odnosu s gostima postanu još ljubaznijima. Turistički djelatnici se nadaju da će svim raspoloživim sredstvima zaustaviti negativno djelovanje krize. U to spada i poticanje kandidature za Zimske olimpijske igre 2022. "Olimpijada bi dobro došla cjelokupnom švicarskom turizmu", zaključuje Dieter Bogner.