„Ne borim se za sebe, već za sve ljude koji su bili žrtve seksualnog nasilja ili će to biti u budućnosti“, kaže Nina Fuchs, osnivačica i predsjednica udruge KO - Kein Opfer. Godine 2013. Fuchs je bila silovana nakon što je potajno dovedena pod utjecaj droga. Taj slučaj protiv navodnog počinitelja kasnije je odbačen unatoč DNK dokazima. Ona i šest drugih žena su 2022. godine osnovale humanitarnu organizaciju i od tada neumorno rade na pružanju pomoći žrtvama.

No kada je saznala za stroži zakon koji silovanje upotrebom droga za silovanje izjednačava s upotrebom oružja i propisuje minimalnu kaznu od pet godina zatvora, njezini osjećaji nakon godina borbe za pravdu su dvojaki. „Mješavina razočaranja i frustracije. Ako ćete nešto učiniti, to bi zapravo trebalo pomoći i koristiti žrtvama. Zato, kao i drugi stručnjaci, zaključujem da je to samo simbolična politika“, kaže za DW.

Veće kazne i strože smjernice za njihovo izricanje neće pomoći ako gotovo da i nema osuđujućih presuda. „U Njemačkoj samo otprilike jedno od stotinu silovanja rezultira osuđujućom presudom. Ako su u pitanju droge za silovanje, tada je stopa još niža jer je mnogo teže riješiti ove slučajeve zbog kratkog vremena za prikupljanje dokaza", kaže ona.

Brz učinak droga za silovanje

Ove bezbojne i bezmirisne tvari, koje počinitelji potajno miješaju u pića svojih žrtava ili im ubrizgavaju u kožu kroz odjeću iglom, djeluju nakon samo deset do dvadeset minuta, ali se često više ne mogu otkriti u krvi ili urinu nakon dvanaest sati. Žrtve nemaju šanse, bespomoćne su i često gube svijest, što počiniteljima olakšava posao. 

„Silovanja počinjena upotrebom droga za silovanje posebno su podmukla i opasna. Ovo je seksualno nasilje u posebno teškom obliku – i prvenstveno pogađa žene. Kazneni zakon mora snažno reagirati, jer učinkovita zaštita od nasilja zahtijeva dosljedno kažnjavanje“, kaže savezna ministrica pravosuđa Stefanie Hubig. Ona obećava: „Moramo i hoćemo bolje zaštititi žene od napada – i oslanjamo se na širok raspon mjera unutar kaznenog prava i izvan njega.“

Policija često ne vjeruje žrtvama

No ono što se dogodilo Nini Fuchs u travnju 2013., unatoč povećanoj svijesti o korištenju droga za silovanje u Njemačkoj, vjerojatno se još uvijek može dogoditi i 13 godina kasnije. Kada je otišla na policiju u Münchenu, velikom gradu s posebnom jedinicom za seksualne delikte, nisu joj vjerovali. Bio je to šamar u lice, kaže Fuchs.

Čak i danas Ninu Fuchs nazivaju žrtve poput jedne žene koja je bila podvrgnuta šestosatnoj procjeni vjerodostojnosti o tome je li bila aktivna na platformi za upoznavanje Tinder. Čak i 2026. godine policija još uvijek ne uzima uzorke urina odmah.

„Jedna razumna mjera, na primjer, bila bi obuka policije i pravosuđa o temama seksualiziranog nasilja, droga za silovanje i traume. To bi pomoglo širenju informacije da se ljudi ne moraju bojati da će doživjeti nešto još gore od samog zločina kada imaju posla s policijom", kaže Fuchs. Političari bi također, smatra ona, trebali uključiti edukaciju o drogama za silovanje u školske nastavne planove i programe. „Kad su u pitanju škole, ljudi uvijek razmišljaju o prevenciji žrtava, ali ne smijemo zaboraviti da tamo sjede i budući potencijalni počinitelji", kaže Fuchs.

"Pazi na svoju čašu" ne pruža 100% sigurnost

Nina Fuchs također razbija mit da će samo pažljivije praćenje pića u klubu jamčiti sigurnost. Izreka "Pazi na svoju čašu" je dobronamjerna, ali često beskorisna, kaže ona za DW. Supstanca bi, upozorava, već mogla biti u čaši ili bi mala igla mogla završiti u nadlaktici ili bedru. Nadalje, ovo pruža savršenu priliku za okrivljavanje žrtve da nije bila pažljivija.

Nina Fuchs zato zahtijeva: „Promijenite zakon o seksualnom kaznenom djelu u 'da znači da'. To bi stvarno pomoglo.“ To znači da je spolni čin kažnjiv ako osoba nije izričito pristala. Trenutno Njemačka još uvijek funkcionira po modelu „ne znači ne“, koji često zahtijeva od žrtava dokaz da su se izričito protivile. Njezin zaključak: „Ovaj pristup pravosudnog sustava koji je neprijateljski nastrojen prema žrtvama mora se promijeniti. I pristup pravosudnog sustava koji je prijateljski nastrojen prema počiniteljima također bi se trebao promijeniti.“

Mnogo sumnjivih slučajeva, malo kaznenog gonjenja

Charlotte Förster bi se vjerojatno složila s ovim. Profesorica europskog menadžmenta na Tehnološkom sveučilištu u Chemnitzu ima pregled razmjera problema droga za silovanje u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj. Ona vodi studiju "Don't Knock Me Out", u kojoj mladi ljudi u dobi od 14 i više godina izvještavaju o vlastitim iskustvima s drogama za silovanje u anonimnoj online anketi. U njoj je već sudjelovalo 3.000 ljudi. Već prvi rezultati izazivaju veliku zabrinutost ove profesorice.

"Analizirali smo početni skup podataka za Njemačku s 1.802 osobe. 725 ljudi barem je jednom posumnjalo da su im nehotice dane tvari koje se zlouporabljuju kao droge za silovanje. A prema našim ispitanicima, samo 23 slučaja rezultiralo je kaznenim progonom. Cinično govoreći, ovo je nažalost trenutno gotovo savršen zločin."

Bez standardiziranih postupaka, stroži zakoni su od male koristi

Ono što ispitanici u studiji prepričavaju gotovo se savršeno poklapa s osobnim iskustvima Nine Fuchs: vlasti ne shvaćaju žrtve ozbiljno, one doživljavaju da ih se okrivljuje, a mnogi zločini se ne procesuiraju zbog općeg nedostatka dokaza. „Čak i ako se te kazne sada povećaju, što je naravno važan korak u pravom smjeru, to u biti ostaje bez posljedica ako se uopće ne pokrene kazneni postupak. Ako mnogi slučajevi ostanu nekažnjeni, to ne mora nužno imati odvraćajući učinak na potencijalne počinitelje“, rekla je Förster za DW.

Ona ovako sažima dosadašnje rezultate svoje studije i studije koju je proveo Savezni ured kriminalističke policije u suradnji sa saveznim ministarstvima za obitelj i unutarnje poslove: otprilike jedna od 20 Njemica sumnja da joj je dana droga za silovanje, samo jedan od deset slučajeva se prijavljuje, a uzorci krvi ili urina uzimaju se samo u osam posto slučajeva.