Ime Alfrieda Kruppa još uvijek nešto znači i u Njemačkoj i osobito u Ruhrskom području: tu su i bolnice, institucije kulture koje nose njegovo ime, a nakon svoje smrti 1967. je čitav basnoslovni imetak obitelji Krupp ostavio Zakladi koja je i danas najveći vlasnik koncerna ThyssenKrupp. A ona i dalje podupire čitav niz kulturnih i znanstvenih projekata i institucija.

Upravo je ta zaklada obitelji Krupp dala u nalog malo bolje istražiti sponu samog Alfreda Kruppa s nacistima i njihovim zločinima. Povijesne činjenice su poznate: Alfried Krupp se našao na optuženičkoj klupi u Nirnberškim procesima njemačkim ratnim zločincima zajedno s ostalim industrijskim magnatima Hitlerovog carstva, ali se stalno ponavljalo kako je njegova krivica bila mnogo manja nego čitavog niza drugih njemačkih industrijalaca. 

On je preuzeo Kruppov imperij od svog oca zapravo tek 1943. i zapravo nije ništa niti mogao učiniti da promjeni ono što je već s nacistima dogovorio njegov otac. Zato je i osuda na 12 godina zatvora u Nürnbergu bila donekle iznenađenje – a i za tu kaznu se tvrdilo da je pala samo zato „jer su to tražili Rusi“. No to je bilo doba u kojem je i Velika Britanija ustrajala u potpunoj deindustrijalizaciji Njemačke: ono što je i ostalo od strojeva pogona čeličane Kruppa nakon brojnih zračnih napada, trebalo je biti ili uništeno, ili odvezeno iz Njemačke.

Zapravo je u zatvoru proveo samo 3 godine, a pušten je uz obećanje kako koncern Krupp - sinonim za njemačke topove u svjetskim ratovima "više nikad neće proizvoditi oružje". Uzgred rečeno - tog obećanja se koncern dugo držao, ali više nije tako: doduše ne tenkove i topove, ali ThyssenKrupp Maritime Systems je njemački najveći proizvođač najsuvremenijih ratnih brodova i podmornica. Ali što se tiče Kruppa, nakon izlaska iz zatvora je upravljanje koncernom Krupp prepustio Bertholdu Beizu, osobi koja je i u ratu uporno prkosila zločinima nacista u progonu i ubijanju Židova i svih „nearijevaca“. Umjesto tvrtkom, Alfried Krupp je ostatak života do 1967. proveo razmjerno povučeno i tek je aktivno podupirao čitavo mnoštvo dobrotvornih ustanova, od kulture i znanosti pa do sporta. Tako je i nastao mit o „dobrom Kruppu“ – ali je li on i istinit?

Goleme „crne rupe" u biografiji

Zaklada Kruppa je istraživanje povjerila uglednom povjesničaru iz Marburga, Eckartu Conzeu i već njegovi prvi nalazi iz novih izvora svjedoče da ima velikih nedostataka u tom mitu. Ne samo koncern, nego je i Alfried Krupp 1931. evidentiran kao pokrovitelj nacionalsocijalista i SS-a. Bizarno zvuči i tvrdnja kako je stupio u nacističku stranku tek 1938. i to na osobno ustrajanje samog Adolfa Hitlera. 

A kad je i usred rata preuzeo koncern od svog oca, nastavlja Conze, „tu susrećemo jednog Alfreda Kruppa koji je i osobno angažiran, koji ima saznanja i informacije – na primjer o prisilnim radnicima. Jednog Alfreda Kruppa kod kojeg se može itekako vidjeti bliskost s nacističkim režimom i to veoma rano.“

Ta bliskost se ne odnosi samo na Alberta Speera, također nacističkog zločinca za kojeg se dugo tvrdilo kako je bio „samo poduzetnik“ i organizator goleme vojne industrije potrebne za Hitlerov rat. Neosporno je tu bila i bliska suradnja i sa samim Himmlerom i njegovim SS-om: ta organizacija je zapravo i od golemog zločina holokausta učinila poslovni pothvat. SS je upravljao pogonima u koncentracionim logorima koji su radili za njemačke tvrtke, a među najvećim korisnicima tih „proizvodnih usluga“ – je bio koncern Krupp.

Istraživanje se nastavlja

Je li Alfried Krupp uopće mogao odbiti tu suradnju? Ili su mu naloženi proizvodni ciljevi – a onda i vlastita zarada bili važniji od života logoraša i prisilnih radnika? Povjesničar i sin Nobelovca, Golo Man je svojedobno procijenio Alfreda Kruppa kao čovjeka „koji nije zao, ali koji je nula od čovjeka.“ No prava istina zahtjeva dublje istraživanje koje je Zaklada Kruppa već dala u nalog, ali po mišljenju povjesničara Conzea, Alfried Krupp tu baš ne izgleda dobro. On je sve do kraja života „pokušavao prkosno odbijati svaku krivicu – što je doduše tipično za mnoge pristaše nacista nakon 1945.“ 

Ali je i nakon rata poznato kako je osobno Krupp pomagao nekim bivšim nacističkim zločincima kao što je SS-ovac Fritz Schlesmann. On je doduše tvrdio kako je mnoge od njih upoznao tek za vrijeme zajedničkog služenja zatvorske kazne nakon Nürnberga, ali očito je i u slučaju Alfreda Kruppa velika razlika između onoga što on tvrdi da je učinio za vrijeme nacističkog režima – i što se doista zbivalo.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu