U šest ujutro Katrin Kirner sprema svoj čamac za izlazak na jezero. Na Oberseeu - kako stanovnici zovu južni dio jezera Starnberg u Bavarskoj - ona je sama u jutarnjoj hladnoći. Ova ribarica hoće pokupiti svoje mreže s ulovom. Ali Katrin već neko vrijeme ima problem: iako je posljednjih godina u prosjeku bilo vrlo toplo, ovog proljeća je previše hladno. Rezultat: riba ostaje u dubini i teže ju je uhvatiti. Njen primjer pokazuje da klimatske promjene, porast temperature i ekstremne vremenske prilike utječu na stanje u jezerima. Istina je da im iz rijeka pritječe više vode zbog jakih kiša ovoga proljeća. Ipak, jezera pate - na drugi način.

Cvjetanje otrovnih algi

Znanstvenici s Tehničkog sveučilišta u Münchenu bave se ovim problemom. Jürgen Geist istražuje na području biologije vodenih sustava, točnije kakve posljedice na naša jezera i rijeke imaju klimatske promjene i intervencije ljudi u prirodu.

Na primjer, stalno dolazi do cvjetanja modrozelenih algi. "To je zato što miješanje odnosno cirkulacija vode u jezerima, koje ima veliku važnost za ekološki sustav, često više ne funkcionira", objašnjava Geist. "Samo kada voda ima istu temperaturu na svim dubinama, ona se može miješati." To se događa kada se jezero ohladi preko zime, a voda je svuda oko četiri stupnja. Tada je dovoljan jači vjetar da pomiješa vodu siromašnu kisikom s dna jezera s površinskom vodom, bogatom kisikom. Ako do toga ne dođe, u dubini se pojačano razvijaju modrozelene alge. One vole vodu s malo kisika i luče toksine koji mogu biti otrovni u većim dozama. "Postoje izvještaji o psima za koje se kaže da su pili vodu iz jezera i uginuli", navodi Geist.

Podzemne vode i dalje predstavljaju problem

Ali što je s jezerima koja se ne napajaju vodom iz rijeka već prvenstveno podzemnim vodama, kao što su jezero Starnberg ili jezero Steinhude u Donjoj Saskoj? Kiša je poboljšala vodostaje jezera, vraćaju se na normalne razine nakon drastičnog pada tokom toplih razdoblja bez padalina. Ali razina podzemnih voda je i dalje niska - i to bi moglo ponovo postati problem u budućnosti.

Do prije nekoliko godina je Markus Disse s Katedre za hidrologiju i upravljanje riječnim slivovima imao u fokusu istraživanja u okviru zaštite od poplava. Ali danas on više radi na mjerama protiv suše. "Moramo osigurati da zemlja može apsorbirati kišu i da se formira više podzemnih voda, što također koristi ovim jezerima", objašnjava Disse. On kaže i da su jako problematični drenažni jarci pored polja i puteva. "Ti kanali osiguravaju da se voda sakuplja u rijekama i odvodi." Na kraju se ona ulijeva u more, a ne odlazi u podzemne vode. Zato Disse poljoprivrednicima i vodoprivredama preporučuje da zatrpaju te jarke odnosno kanale. Zemlja će nakon toga pohranjivati vodu i ispuštati je polako, čak i tokom sušnih razdoblja.

Pastrvama su potrebni optimalni uvjeti

Globalno zatopljenje također stvara probleme ribama u jezerima i rijekama. Da bi to istražili, znanstvenici iz Münchena uzgajaju ribu glavaticu u velikim bazenima. Ovo je ogromna vrsta pastrve koja se nalazi u Dunavu i njegovim pritokama. Ove ribe kojima prijeti izumiranje mogu narasti i do 1,5 metara dužine. „Naše istraživanje je pokazalo da neznatno povećanje temperature od 1,5 stupnjeva uzrokuje odumiranje ikre odnosno ribljih jaja", objašnjava Disse. Rezultat je značajno smanjenje riblje populacije. Slična je situacija s potočnom pastrvom u bavarskim rijekama. Ova riba se sve više povlači u gornje tokove rijeka i izvorišta, gdje je voda još uvijek na uobičajenoj temperaturi. U donjem toku ih tada zamjenjuje kalifornijska pastrva, koja se bolje nosi s povećanim temperaturama vode.

Ništa nije normalno

Takve pojave primjećuje i ribarica Katrin Kirner. Posljednjih godina ona u svojim mrežama pronalazi sve više malih, smeđih školjki – tzv. zebrastih dagnji: ove školjke oštrih rubova zapravo ne bi trebale biti tamo. Pojavile su se prije nekoliko godina. "Sve ih je više. Rijetki su njeni prirodni neprijatelji poput ptice grabljivice - liske. Zebraste dagnje su uništile i naše dagnje. Zalijepe se za njih i naše dagnje više ne mogu disati. One se lijepe i vežu za sve, na svako sidro, posvuda", kaže Katrin Kirner.

"Tako je to s biljnim i životinjskim vrstama koje nazivamo generalisti", objašnjava biolog Geist. „One se bolje nose s ekstremnim vremenskim prilikama i kao rezultat toga se šire po cijelom području. To je globalni fenomen. Poznat je i pod pojmom „mekdonaldizacija". Činjenica je da uvijek nalazite istu vrstu u najrazličitijim vodama širom svijeta. "

Ribari ostaju

Ovoga ljeta bi se taj trend mogao pojačati ako ponovo nastupe velike vrućine. Međutim, moglo bi biti i kišovitije nego prošle godine, kažu neki modeli za prognozu vremena, koje koristi i Njemačka meteorološka služba. To bi značilo: puno kiše moglo bi pomoći da ne bude niskih vodostaja kao prošlog ljeta. No visoke temperature mogle bi ponovo zagrijati vodu i naštetiti flori i fauni. Ali dugoročne prognoze još nisu u fazi da bi se na njih moglo osloniti.

Katrin Kirner podiže posljednju mrežu toga dana, koja je također skoro prazna. Ali kakva god da je situacija, ona nastavlja s ribarenjem, baš kao i njeni preci, koji su to radili generacijama. „Ribolov na jezeru Starnberg će ostati", sigurna je Katrin Kirner, „bez obzira na klimatske promjene".

jr/tagesschau.de

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu