I novinare zatvaraju, zar ne?
1. travnja 2005„Kleveta je u Hrvatskoj još uvijek dio Kaznenog zakona – slično kao i ubojstvo ili krađa – ali sada u mnogo blažem obliku“, pojašnjava zagrebačka odvjetnica Vesna Alaburić, specijalizirana za medijsko pravo: „Mora se raditi o neistini koja je podobna škoditi ugledu i časti. Novinar mora biti svjestan da se radi o neistini. Osim toga, on mora željeti povrijediti nečiji ugled i čast i ta želja mora biti isključivi motiv njegovog postupanja. Ja do sada, braneći na desetke novinara, nisam imala niti jedan slučaj da je novinar bio svjestan da iznosi neistinu odnosno da je htio objaviti upravo tu neistinu i to samo zato da bi povrijedio nečiji ugled i čast.“
„Činjenica da hrvatski novinari još uvijek snose krivičnu odgovornost je problem kojim se odavno bavimo“, upozorava veleposlanik Peter Semneby, voditelj misije OESS-a u Hrvatskoj. Ta se organizacija vrlo žustro zauzima za dekriminalizaciju uvrede i klevete, budući da svi instituti građanskog prava pružaju dovoljnu zaštitu: „Naš stav je posve jasan“, naglašava Semneby: „Klevetu valja ukloniti iz Krivičnog zakona te je ubuduće tretirati isključivo kao predmet civilnog spora.“
Voditelj misije OESS-a podsjeća i na važnost ispunjavanja političkih kriterija za pristup Hrvatske Europskoj uniji pa tako i na usklađivanje medijskog zakonodavstva. Pravni položaj klevete u zemljama članicama EU-a na primjeru Njemačke pojasnio je glasnogovornik Njemačkoga novinarskog saveza, Hendrik Zörner: „Kleveta je delikt iz područja građanskog prava. Ona, dakle, nije krivično djelo. Klevetnici u Njemačkoj ne mogu biti privedeni sucu za prekršaje niti se zbog klevete u Njemačkoj odlazi u zatvor.“
„To je važan uvjet medijskih sloboda, jer i u Njemačkoj, kao i u svim drugim zemljama, ima pokušaja da se novinare optuži za klevetu“, dodaje Zörner. DJV, krovna udruga njemačkih novinara, čini sve kako bi se oduprijela takvim nastojanjima: „Mi s takvim slučajevima izlazimo u javnost, jer novinari suočeni s optužbama trebaju javnu pozornost. K tome kolegama pružamo pravnu potporu kako bi se mogli braniti pred sudom. Osim toga mi se vrlo rano uključujemo u zakonodavni proces kako bismo pravodobno spriječili zakone koji idu na štetu novinara ili na teret slobode tiska.“
Hrvatsko novinarsko društvo odlučno je, pak, u svojim pritiscima da se izmijene propisi koji ograničavaju novinarsku neovisnost i slobodu javne riječi. Njegov predsjednik Dragutin Lučić neumorno ponavlja kako će „žestoko reagirati“ na svaku zatvorsku kaznu za novinare, što su je „zaradili“ baveći se svojim poslom. „No, ima novinara koji svojim neodgovornim ponašanjem zaslužuju krivično gonjenje“: „U listovima dnevno nailazimo na primjere zbog kojih bi se novinare moglo slati pred sud, jer krše najelementarnija etička, ali i druga načela struke vrijeđajući privatnost i intimu građana, a da i ne govorimo kako je naše izaslanstvo u Ujedinjenim narodima zaradilo opomenu zbog toga što hrvatski mediji stalno krše prava djece.“
„Unatoč takvim pojavama kriminalizacija klevete vrlo je složen i vrlo značajan problem za razvoj i napredak medija i novinarstva u Hrvatskoj, a mogućnost izricanja zatvorskih kazni novinarima mogla bi imati obeshrabrujući učinak na slobodu medija“, smatra dr. Stjepan Malović, predavač na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i član SEEMO-a – medijske organizacije zemalja jugoistočne Europe: „To su pritisci na novinare i novinari se opravdano boje, jer po ovome ispada da ako napišu istinu, i ako ta istina odgovara svim činjenicama, i ako to nije sporno, ipak mogu biti optuženi, mogu biti osuđeni i te presude mogu biti valjane. To znači da novinari žive pod opterećenjem, kod nekih se može pojaviti i strah, a u stvari ono najgore teško se može izmjeriti. To je pojava autocenzure – koliko će novinari zaista ubuduće hrabro i bez kompromisa pisati o nečemu.“
„Kriminalizacija klevete upozorenje je poretka novinarima da paze što rade i da se ne bave nezgodnim temama“. Tim riječima Ljubica Letinić komentirala je svoju presudu. Problem je to na koji ne bi trebali upozoravati samo pojedinci i stručne novinarske udruge, nego i ostali dijelovi civilnog društva.