Najnoviji udarac organizatorima Zimske olimpijade u Pyeongchangu je bio ovog studenog: u jednom uzgajalištu pataka u pokrajini Sjeverna Jeolla (Jeollabuk-do) utvrđeno je da su životinje zaražene ptičjom gripom, zloglasnom inačicom H5 virusa te bolesti od koje je 2013. preminulo 375 osoba.

U ovako kratkom vremenu prije nego što se ta zemlja od 9. veljače slijedeće godine želi pokazati čitavom svijetu, vlada Sjeverne Koreje čini doista sve što može kako bi i spriječila epidemiju i umirila javnost. Ne na kraju i novčanikom: čuje se kako državni službenici obilaze farme peradi u okolici Gangwona i, bilo na njima zaraženih životinja ili ne, nude vlasnicima i po 120 milijuna wona (oko 92 tisuće eura) da smjesta zakolju i higijenski odstrane sve svoje životinje.

Valjda će biti toplo u veljači

Problema ima još: u studenom je svečano otvoren Olimpijski stadion u Pyeongchangu i tom prigodom je održan i koncert. No sa tog koncerta je sedmoro posjetitelja odvedeno u bolnicu zbog hipotermije. Drugim riječima – smrzli su se jer je u planu stadiona zahtjev bio da on bude podesan za sve meteorološke prilike. No ministarstvo kulture Sjeverne Koreje je objavilo kako jednostavno nije moguće sagraditi i krov nad stadionom sa novcem koji stoji na raspolaganju, tako da krova – nema. Da stvar bude gora, ako je vjerovati meteorološkim podacima, prosječna temperatura u Pyeongchangu početkom veljače je minus 4,8 stupnjeva, dakle punih osam stupnjeva manje nego večeri koncerta kada je sedmoro ljudi završilo u bolnici od smrzavanja.

A onda je problem i prodaja karata. Doduše organizatori tvrde kako se potražnja povećava kako se bliži Zimska olimpijada, ali izgleda da još uvijek ima još oko trećine neprodanih ulaznica. Naravno, za Korejance atraktivne manifestacije – svečanost otvaranja i zatvaranja Igara, umjetničko klizanje ili brzo klizanje su već rasprodane, ali osobito za utrke boba ili sanjki ima još mnoštvo karata. Da je situacija ozbiljna shvatio je i južnokorejski predsjednik Moon Jae-in koji se uključio u prodaju. Tako je objavljeno kako svi koji kupe karte, ulaze u bubanj iz kojeg će izvući imena dobitnika nagrade: večera sa predsjednikom države, a dobit će i prigodan olimpijski ručni sat.

50 kilometara od neuračunljivog diktatora

Eunjoo Yonn, profesorica menađmenta velikih javnih zbivanja (convention and event managment) na sveučilištu Hallym u Seulu nam također potvrđuje kako je problem i smještaj. Neki hoteli su već odavno rasprodani, a drugi žele već astronomske cijene za sobu. „Vlada (Južne Koreje) je objavila kako je prodaja već i sad bolja nego što je bila za Olimpijadu u Sočiju, ali priznaje i da ima problema", kaže nam profesorica.

No najveći problem nisu niti patke, niti hladnoća, nego nepredvidivi susjed: nitko ne zna što smjera diktator Sjeverne Koreje dok budu trajale Zimske olimpijske igre, a Pyeongchang je jedva pedesetak kilometara od demilitarizirane zone. Dakle granice koja nije priznata, jer između Sjeverne i Južne Koreje je 1953. dogovoren tek prekid paljbe: rat teoretski još traje i oružane provokacije nisu baš takva rijetkost.

Tako je još u rujnu francuski ministar sporta postavio u pitanje sudjelovanje sportaša iz te zemlje zbog mogućih napetosti na granici. Veleposlanici Južne Koreje su od onda bili zaduženi da obavezno šarmiraju sve svoje domaćine i uvjere ih kako će sve biti u redu. Kako se čini, ta diplomatska ofanziva je imala učinka jer čak i nakon nedavnih raketnih pokusa Sjeverne Koreje još nitko nije objavio kako neće sudjelovati na ovim Zimskim olimpijskim igrama.

Patke su ipak veći problem

Doduše, to ne znači da nema zabrinutosti: zapravo je i sam Seul veoma blizu granice, tako da je i profesorica Yoon čula kako su neke momčadi otkazale boravak u Seulu i iz razloga sigurnosti, traže smještaj nešto dalje od granice. No najveću sigurnost bi vjerojatno jamčilo i najveće pitanje: da li će i Sjeverna Koreja poslati svoje sportaše u Južnu Koreju?

Song Young Chae, profesor na Centru za međunarodnu suradnju seulskog sveučilišta Sangmyung smatra kako Sjeverna Koreja možda o tome još uvijek razmišlja – ne na kraju držeći štopericu i mjereći vrijeme svojih sportaša. Jer za sjevernokorejskog diktatora Kim Jong Una je potpuno neprihvatljivo olimpijsko načelo „važno je sudjelovati" i da onda njegovi sportaši klipšu negdje na kraju kolone. Oni svakako moraju biti bolji od natjecatelja iz Južne Koreje, a diktator bi bio zadovoljan kad bi oni za sobom ostavili i sportaše iz omraženih Sjedinjenih Američkih Država. Inače, takav gubitak obraza i to pred Korejskom publikom je jednostavno neprihvatljiv.

„Ali da budem iskren, čak i da Sjevernokorejanci ne pošalju svoje sportaše, ne mogu vjerovati da bi oni učinili nešto što bi poremetilo takav međunarodni događaj kao što su Olimpijske igre", kaže nam profesor Chae. „Mnogi su bili zabrinuti da će se nešto dogoditi već kad je Seul bio domaćin Ljetnih olimpijskih igara 1988., ali na kraju je sve završilo dobro. Čak ni Kim nije toliko lud da izazove incident dok su oči čitavog svijeta okrenute na Pyeongchang."