Caesar Morris je stručnjak za računala i ima internetcafe u glavnom gradu Liberije, Monroviji. Ali od kako je izbila epidemija ebole i on se žali da ništa nije kao što je prije bilo. Ljudi se ne mogu slobodno kretati jer postoje stroga ograničenja vlade kako bi spriječila širenje zaraze, a i oni koji se odluče izaći na ulicu, čekaju dodatne mjere opreza kad žele ući u neku trgovinu. A to vrijedi i za njegov internetcafe: "Prije nego što prođu moja vrata, moraju obrisati noge na krpi koja je namočena u klor. Onda dolaze pred korito gdje temeljito trebaju oprati ruke. Tek tada smiju ući kod mene", objašnjava Morris.

Naravno da mnogu nemaju volje za tako nešto pa je i broj mušterija uvelike opao. S druge strane, Morris mora iz svog džepa plaćati dezinfekcijska sredstva tako da mu se posao još jedva isplati. A drugi sektor njegovog posla, savjetovanje u problemima sa računalima je praktično potpuno prestao: "Ljudi ne žele više nikoga da im priđe blizu, ne žele ti više niti pružiti ruku", objašnjava Morris.

Nema trgovine "na daleko"

Na koncu, ispada da je taj strah od ebole i razlog zašto još uopće ima mušterija u internetcafeu. Jer, sigurnije je slati mail nego igdje putovati i kontaktirati s drugim ljudima: "Komunikacija je život. Ljudi jednostavno trebaju moje usluge interneta", kaže vlasnik internetcafea. U drugim poslovima je još gore, tvrdi Morris, osobito ako je to povezano s tjelesnim kontaktima. Čak i tradicionalne gradske tržnice gdje je uvijek bilo prepuno ljudi, u ovim danima stoje - prazne. Nema ni prodavača, niti kupaca.

A ebola se i dalje širi zastrašujućom brzinom. U ožujku su potvrđeni prvi slučajevi ebole u Gvineji i ubrzo zatim je virus došao u susjedne zemlje, Liberiju i Siera Leone. Koliko je opasna ta bolest, o tome nema ni najmanje sumnje: lijeka praktično nema, a ishod je u pravilu smrtonosan. Prema informacijama Svjetske zdravstvene organizacije je u ovoj epidemiji umrlo najmanje 932 osoba, a taj broj raste svakog dana.

Nedavno je bolest otkrivena i u Nigeriji. Tamo je koncem srpnja umro jedan stanovnik Liberije koja je avionom došao u Lagos iz Monrovije. Odmah potom su tamošnje zrakoplovne kompanije prekinule sve letove prema Liberiji i Siera Leoneu.

Ne dolaze putnici, ali ne dolazi ni roba

Zapravo, avioni su već nakon prvih slučajeva ebole ionako bili gotovo prazni, objašnjava Michael Balam iz zrakoplovne kompanije ASKY: "Ljudi se boje putovati, osobito zato jer je bolest tako opasna". I velike međunarodne zrakoplovne kompanije više ne žele slati svoje avione u to područje: baš kao kompanija Emirates je i British Airways ovog tjedan objavila da će "privremeno, do kraja mjeseca" obustaviti linije u zemlje zapada Afrike pogođene ebolom. Jer i glasnogovornik BA je objavio kako im je "prvi prioritet sigurnost putnika i osoblja u zrakoplovu i na zemlji".

Već i taj prekid zračnog prometa znači velik gubitak za gospodarstvo pogođenih zemalja, objašnjava Nelson Agbagbeola, ali niti to nije sve. On je djelatnika Zapadnoafričke gospodarske zajednice ECOWAS sa sjedištem u glavnom gradu Nigerije i upozorava kako je još gora posljedica epidemije što su mnoge zemlje zatvorile svoje granice i za robni promet iz pogođenih zemalja. "To je dovelo do toga da više nema uvoza poljoprivrednih proizvoda iz Gvineje. Bez tog uvoza su onda cijene živežnih namirnica u Siera Leoneu drastično porasle.

Pomoć, ali prvo preživjeti

Ipak, svima je jasno kako borba protiv bolesti mora doći na prvo mjesto. Zato i susjedne zemlje pomažu koliko mogu pa su okolne zemlje koncem srpnja osnovale poseban fond u koji je i Nigerija uplatila 3,5 milijuna dolara. Sada je i Svjetska banka obećala preko 200 milijuna američkih dolara pomoći, a kako je objavljeno, dio tog novca treba otići i onima koji su gospodarski teško pogođeni ovom epidemijom.

Ali naravno, prije svega je to novac za lijekove, medicinsko osoblje, mjere dezinfekcije i obrazovanje stanovništva kako bi ih se naučilo zaustaviti širenje zaraze. Koliko će na koncu ostati i za gospodarsku pomoć, teško je reći. U svakom slučaju, vlasnik internetcafea se ne nada nikakvoj financijskoj potpori. On se jedino nada da epidemija završi i da on i njegova obitelj ostanu na životu.