Pogotovo kad se mediji pokušavaju izraziti politički korektno, dakle da naznakom o porijeklu ne žele na bilo kakav način vrednovati tu osobu, tu se neprestance stvaraju izrazi koje je prava muka prevoditi na neki drugi jezik. Na primjer, kad neka učiteljica nosi maramu, je li ona türkischstämmig (porijeklom Turkinja)? Ili je bolje reći da ima Migrationshintergrund (sa migracijskom pozadinom)? Ili se može reći da je Einwanderin (doseljenica)?

Nekad se činilo jednostavnije: svi koji nisu imali njemačko državljanstvo su bili Ausländer (stranci). Za ekstremnu desnicu je i dalje sve tako jednostavno: s jedne strane smo mi, s druge su „stranci". Ali ništa nije tako jednostavno: mnogi došljaci su već odavno primili njemačko državljanstvo, mnogi su i rođeni u ovoj zemlji. Kako onda još mogu biti „stranci"?

Taj pojam doduše još koristi državna uprava i u svakom gradu je Ausländeramt (Ured za strance). Ali to se još odnosi samo na državljanstvo, jer – strogo uzevši, ni Hrvati više nemaju što tamo tražiti. Oni su također državljani Europske unije, dakle niti službeno nisu „stranci".

Tko nema „migracijsku pozadinu"?

Novim Zakonom o državljanstvu iz 2000. se proširio pojam Menschen mit Migrationshintergrund (osobe sa migracijskom pozadinom) jer tu je problem i kako inače nazvati osobe koje imaju dvostruko državljanstvo. Makar je isprva to bio birokratski-pravno-politički konstrukt, vremenom je taj pojam našao mjesto u svakodnevnici. Prema njemačkom Statističkom uredu, on se odnosi na „osobe koje žive u Njemačkoj, osobe koji su stekle njemačko državljanstvo kad su nakon 1949. došle u Njemačku, kao i na djecu rođenu u Njemačkoj s njemačkim državljanstvom čiji barem jedan roditelj ima migracijsku pozadinu".

Tako ispada da je to onda golema i veoma heterogena skupina stanovništva. Teoretski tu onda spadaju i osobe njemačkog porijekla koje su nakon Drugog svjetskog rata morale bježati iz Jugoslavije, Čehoslovačke ili Poljske u Njemačku. I osobama čiji su još djedovi ili čak pradjedovi došli u Njemačku iz neke druge zemlje smeta da ih se još uvijek proziva zbog nekakve davne „pozadine".

Medijski djelatnici okupljeni u inicijativu Neue Deutsche Medienmacher su prije nekoliko godina pokušali naći neki novi, prikladniji izraz. Ideja je bilo mnogo: Diverskulturelle (različite kulture), Interkulturelle (međukulture), Menschen mit internationaler Geschichte (ljudi s međunarodnom prošlošću), Menschen mit Einwanderungsgeschichte (ljudi s prošlošću doseljavanja)... Usprkos najboljim namjerama i političkoj korektnosti, prevoditelji nisu baš nesretni što niti jedan od tih prijedloga nije zaživio.

Ne traže se samo ovdje prikladni izrazi

Lutanja u traženju prikladnog izraza ima još: njemački mediji su rado koristili i termin „porijeklom iz bivše Jugoslavije" i kad je riječ bilo o pripadnicima Roma, ali se novinarima učinilo kako je to politički korektnije. Još je veći problem u terminu türkischstämmig (porijeklom Turčin) što je pak uvreda Kurdima i drugim manjinama koje su prije živjele u toj zemlji. Ako se već mora koristiti taj termin, onda bi ispravnije trebalo govoriti o Türkeistämmige (porijeklom iz Turske).

Zapravo i u Hrvatskoj se traže prikladni izrazi: mediji su, kod ove migracije ljudi u Europu, rado preuzeli njemački izraz Migrant – još Rječnik stranih riječi Bratoljuba Klaića ne poznaje taj pojam kao imenicu. Ali to je „klizav teren" i u pravnom smislu: Flüchtlinge (izbjeglice) su osobe koje su iz svoje domovine pobjegle od rata, nasilja ili progona, ali to je i status koji je određen međunarodnim pravom i prema njemu im pripadaju i određena prava. Utoliko im se taj status tek treba priznati, a do onda su u takvom slučaju Asylsuchende  (tražitelji azila).

„Migrant" je zapravo pogrešan izraz: on i u njemačkom jeziku ne znači ništa drugo nego osobu koja nije rođena na području Njemačke, ali koja tu živi. Zašto i kako je došla – to se tim pojmom ne određuje i zato se i tu zapravo preporučaju izrazi poput Geflüchtete (bjegunci) ili Schutzsuchende (tražitelji zaštite). U svim ovim slučajevima je naravno riječ i o politici: makar to onda obično zvuči nategnuto na nekom drugom jeziku, ovdašnji konzervativni političari radije govore o Zuwanderer (doseljenici) i redovito izbjegavaju mnogo točniji i primjereniji izraz Einwanderer (useljenici).

Opasno polje za politiku

To su u oba slučaja osobe koje su došle u Njemačku, ali „useljenici" naravno žele u njoj i ostati. Povrh toga, tu je problem iracionalni strah da kada bi se govorilo o „useljavanju", da bi se tako mogao steći dojam kako je Njemačka pusta zemlja kao prerije Divljeg zapada kad su tamo dolazili „useljenici" u SAD. Zato, kad već mora, onda radije „doseljenici".

Još je veća nevolja s politički korektnim izražavanjem o boji kože: proizvođači čokolade i nakladnici kuharica su ne tako davno uklonili svaki trag njemačkoj poslastici s čokoladnim preljevom Negerkuss (poljubac crnca) i hitno je nađen izraz koji nije rasistički. Kako bi se uopće izbjeglo spominjanje bilo kakve boje kože, čak i policija u tjeralicama zna  koristiti pojam o osobi südländischen Aussehens (južnjačkog izgleda). Što bi to uopće trebalo značiti? Jesu li to i stanovnici najjužnije njemačke pokrajine, Bavarske?

Lijep je izraz People of Color, ali to je zapravo pojam emancipacije s kojim baš nitko ne može imati problema: svatko ima neku nijansu boje kože. Ali tako niti ne određuje samo neku skupinu – jedino tako misle ekstremni desničari. Oni valjda misle da su bezbojni.

I na koncu, zapravo je najveća zbrka kad se želi odrediti pojam Deutscher (Nijemac). Načelno, to je tek osoba koja ima njemačko državljanstvo i tu je teško naći bilo kakvu dodatnu odrednicu.  Ali treba razumjeti i pozdraviti želju Nijemaca da i jezikom nikoga ne vrijeđaju i određuju: ne tako davno, u doba nacizma je tu i u školama postojao predmet Rassenkunde (nauk o rasi), kvazi-znanstveni rasistički nauk o boji kože i proporcijama tijela gdje se baš svatko drugi smatrao "manje vrijednim". Ta besmislica je skupo plaćena.