Nakon napada u Parizu i Bruxellesu za mnoge Europljane je teroristička prijetnja realnija i bliži nego ikad. No, ako se pogleda na povijest terorizma u Europi, i godinu 1979. u kojoj se dogodilo više od 800 napada u Europi, kako kažu znanstvenici sa Sveučilišta Maryland, taj osjećaj možda i nije realan.

Između 1970. i 1990. više stotina napada godišnje su bili pravilo. Također i broj žrtava, preko 150 godišnje nije bio usamljen slučaj. Usporedbe radi prošla godina je iz europskog ugla, s napadima na satirični magazin Charlie Hebdo i serijom terorističkih napada u Parizu 13. studenog, bila prilično mračna. Ali, ovaj veliki broj žrtava je izuzetak u posljednjih deset godina.

Stari i novi terorizam

Pregled: terorističke organizacije kao što su IRA u Irskoj, baskijska ETA u Španjolskoj, komunističke Crvene brigade u Italiji i ljevičarski ekstremni RAF (Frakcija crvene armije) u Njemačkoj, kao i druge neevropske terorističke ćelije 70-ih i 80-ih godina su stavljale na iskušenje vlade europskih zemalja. "Gotovo svaka država je tada imala svoj vlastiti terorizam", kaže Rolf Tophoven direktor Instituta za prevenciju kriza iz Essena.

Tophoven više od 30 godina proučava međunarodna teroristička kretanja. Razlike naspram današnjeg terorizma su jasne. Terorizam 70-ih i 80-ih bio je vrlo politički motiviran. "Terorističke organizacije su fiksirale određene zemlje i nije bilo fenomena prekograničnog terorizma", kaže Tophoven. Dok danas, grupe poput „Islamske države“ ili „Al Kaide“, djeluju iz navodno vjerskih uvjerenja. "Mi danas najčešće imamo vjerski motivirani terorizam koji zloupotrebljava islam i oslanja se na šok-efekt nakon napada."

Nove grupe, novi ciljevi

"Teroristi ne vole mnogo mrtvih nego mnogobrojnu publiku", izjavio je još 1975. Brian Jenkins, američki znanstvenik koji je proučavao terorizam. No, napadi na željezničkoj stanici u Bologni s 85 mrtvih i onaj na američki zrakoplov iznad škotskog Lockerbiea u kojem je poginulo 270 osoba, ne uklapaju se u ovu sliku. Teroristi su 70-ih na nišanu imali prije svega političare i industrijalce. Tako je bilo i u slučaju Hannsa Martina Schleyera (tadašnjeg predsjednika Njemačke udruge industrijalca) kojeg su oteli a kasnije ubili pripadnici terorističke grupe RAF. A sada se sve promijenilo iz korijena. Danas se puca i bacaju se bombe. Filozofija terora je da želi tijela. Oni žele ubijati i ozljeđivati što više ljudi", smatra Tophofen. I pregovori s državom su dio prošlosti, kao što je na primjer bilo prilikom otmice Lufthansinog zrakoplova 1975.

Brutalni napadi privlače više pozornosti

Prema podacima Sveučilišta Maryland, broj napada u Europi je opao od 1979. No, to ne znači da zbog toga automatski ima manje mrtvih. Tako je u bombaškom napadu na regionalni vlak u Madridu ubijena 191 osoba. Napadači su u ovom slučaju bili islamistički teroristi. Godinu dana kasnije u samoubilačkom napadu islamista na londonski javni promet ubijeno je 56 osoba a više od 700 je ozlijeđeno.

Nakon desetogodišnje pauze terorizam se vratio i u Europu. Mnogi smatraju da je jači nego ikad. "70-ih i 80-ih nije bilo digitalnih sloboda kao danas", kaže Tophoven. "Stoga terorizam danas, zahvaljujući društvenim mrežama, prodire mnogo dublje u svijest i u psihu ljudi." Tu dolazi još i to da su 70-ih i 80-ih žrtve birane ciljano, a danas svatko može biti žrtva. "Rečenica 'u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu' je nažalost ponovo dobila na snazi."

Iako je ranije češće dolazilo do napada, stručnjaci za terorizam ne smatraju da je povećani strah od terorizma u Europi pretjeran. "Zbog najnovijih napada strahuje se da je Europa sve više na nišanu", kaže Tophoven.

Gledano na međunarodnoj razini, Europa je do sada bila relativno pošteđena. Broj terorističkih napada je u svijetu, za razliku od europskog trenda, do 2001. do 2014. značajno porastao. A prema podacima iz Globalne baze podataka o terorizmu, znanstvenika sa Sveučilišta u Maryland, od ukupnog broja napada u posljednjih 14 godina širom svijeta 0,3 posto se dogodilo u Europi.