Na ulazu u najveći izbjeglički centar na svijetu Dadaab na sjeveru Kenije stoji ploča s imenima humanitarnih organizacija koje se brinu za preživljavanje oko 450.000 somalijskih izbjeglica koliko ih boravi u ovom logoru. Imena su poznata: Oxfam, Handicap International, Save the Children. No među njima se i nalazi jedno ime koje nije poznato u sektoru međunarodne humanitarne pomoći nego prije na tržištu modernim namještajem: Ikea.

Humanitarci u suranji s poduzetnicima

Ikeina zaklada godišnje UNHCR-u donira 62 milijuna dolara za izbjeglice u Dadaabu. To su inače iznosi koje u pravilu doniraju bogate industrijske zemlje. To je ujedno i najviša privatna donacija u povijesti UNHCR-a. Iako ovu organizaciju u pravilu financiraju članice Ujedinjenih naroda, UNHCR je otvoren i za privatna sredstva. "Mi izričito pozdravljamo privatne donacije", kaže Olivier Delarue koji je pri UNHCR-u u Ženevi zadužen za suradnju s privatnim sektorom. "Nama je privatni sektor prijeko potreban. Mi trebamo individualne donacije od normalnih građana, zaklada i bogatijeg sloja društva", kaže Delarue.

No suradnja Ikee i UNHCR-a nije ograničena samo na financiranje logora u Dadaabu. Ikea osim novcem već dulje vrijeme pomaže i po pitanjima logistike. Tako UNHCR od Šveđana između ostalog i uči kako najbolje iskoristiti prijevozna sredstva i skladišni prostor. Rezultat obje strane ocjenjuju izuzetno pozitivno. Iako su glavni financijeri Visokog ureda Ujedinjenih naroda za izbjeglice još uvijek države u posljednje vrijeme je sve više pojedinaca iz privatnog sektora koji obilatim donacijama pomažu rad ove organizacije.

Važna neovisnost

Organizacija Liječnici bez granica (MSF) je u ophođenju s privatnim donatorima daleko iskusnija od UNHCR-a. Preko 90 posto financija MSF pokriva donacijama iz privatnog sektora. "Naš novac dolazi od privatnih donatora a ne od zaklada ili poduzeća", kaže Laurent Sauveur, koji je pri švicarskom ogranku ove organizacije odgovoran za privatne donacije. On smatra da se privatni potencijal u humanitarnom sektoru ne iskorištava dovoljno. "Mi smo svjesni da potencijal suradnje s gospodarstvom nije dovoljno iskorišten", kaže Sauveur. No MSF isto tako odbija ekskluzivne ugovore s pojedinačnim poduzećima. "Mi želimo sačuvati svoju neovisnost i ne želimo se vezati za imidž jednog određenog poduzeća", kaže Sauveur. MSF se međutim isto tako ne želi vezivati ni za državne institucije i tako ugroziti vlastitu neovisnost. Isto tako je važno da se organizacije ne zloupotrebljavaju u vanjskopolitičke svrhe određene vlade. No to kojiput znači odricanje jer su države, usprkos trenutno slabijoj spremnosti na pomoć nevladinim organizacijama, u pravilu uredni platiše.

Čekajući Gatese

Trenutnu nevoljkost država, koje su u vrijeme krize prisiljene na mjere štednje, na izdašnije novčane injekcije na svojoj koži osjeća i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO). Ove godine ovoj organizaciji manjka 300 milijuna dolara i to usprkos rekordnoj donaciji zaklade Billa i Melinde Gates.  Utemeljitelj Microsofta je od početka 2010. WHO-u donirao preko 220 milijuna dolara. Obitelj Gates je tako, nakon Vlade SAD-a, najveći financijer WHO-a. Unatoč toj donaciji Zaklada Bill i Melinda Gates se ne miješa u rad organizacije. No donacije su usko povezane za određene projekte i time se ipak na neki način utječe na to na što će se novac utrošiti. Humanitarnim organizacijama su stoga najdraže donacije koje nisu povezane uz neki određeni projekt jer tada same mogu odlučiti kako će potrošiti novac. No veliki donatori iz područja gospodarstva se rijetko odlučuju na slobodno raspoložive donacije. "Mnoga od ovih poduzeća su svojim dioničarima dužne objasniti svrhu neke donacija a to je mnogo lakše ako je donacija vezana uz neki projekt koji ima određeni kratkoročni cilj", kaže Oliver Delarue iz UNHCR-a. U tu kategoriju spada i Ikein angažman u istočnoj Africi.

Autorin: Claudia Witte (N. Kreizer)

Odg. ur.: Željka Telišman