Ostat će upamćen prije svega po svom specifičnom humoru. Na primjer, 2002. je ispružio dva prsta iza glave španjolskog ministra vanjskih poslova Josepa Piquea - gesta kojom se u Italiji označava prevarenog supruga. Ili kako je za vrijeme konferencije za novinare u Parizu 2008. tadašnjem francuskom predsjedniku Nicolasu Sarkozyju stavio ruke oko vrata - kao da će ga ugušiti. Ili kako je u ljeto 2004. primio britanskog premijera Tonyja Blaira s maramom na glavi.

To je on bio: veliki talijanski dječak, šaljivdžija po ukusu mnogih Talijana. Političar koji, činilo se, nije bio tako krut kao ostali, nego je znao biti i spontan.

No talijanski novinar Giuseppe Severgnini, koji je posvetio čitavu knjigu fenomenu Berlusconi, smatra da su te njegove geste bile proračunate, a ne spontane. Mnogim Talijanima je to Berlusconijevo ponašanje bilo neugodno – ali ne i njemu samom i njegovim pristašama. „Berlusconi shvaća da kritike iz inozemstva i od strane nekih njegovih sunarodnjaka samo povećavaju njegovu popularnost među nižim slojevima – među onima koji su ranije glasali za ljevicu, a sada glasaju za njega", objasnio je svojedobno Severgnini.

„Materijal od kojeg se sastoje snovi"

I njegovi sunarodnjaci su masovno glasali za njega. 1994. godine, kada se prvi put kandidirao za premijera, osvojio je skoro 43 posto glasova. Pitanje zašto je toliko Talijana glasalo za njega vodi pravo na ona područja na kojima politika prestaje biti racionalna – ako je ikada i bila.

Publicist Ernesto Galli della Loggia pisao je u listu Corriere della Sera te godine da Berlusconi nema solidan politički program: političar Berlusconi, smatrao je, podsjeća na plastiku. Ideje koje on iznosi nisu ništa drugo do puke općenite stvari. Pa ipak: "Politika ima veze sa srcem i maštom. S nadom, s materijalom od kojeg se sastoje snovi. A to je ono što umjerenom bloku u Italiji trenutno jako nedostaje", zaključio je tada talijanski publicist.

Sredinom 1990-ih Talijanima je hitno bilo potrebno nešto o čemu će sanjati. Deindustrijalizacija je dovela gospodarstvo na rub recesije. Uslijed privatizacije došlo je do masovnih otpuštanja i deregulacije tržišta rada.

Zatim je uslijedila i politička depresija: u proljeće i ljeto 1992. mafija je ubila dva državna odvjetnika Giovannija  Đovanija Falconea i Paola Borsselina. Bilo je tu sumnji u veze nekih političara s organiziranim kriminalom, a korupcija je bila široko rasprostranjena pojava. Izraz „Tangentopoli" („Grad korupcije"), prvobitno skovan za Milano, postao je simbol bijede tih godina.

Velika očekivanja od čovjeka u kojem su vidjeli sebe

A onda je došao Berlusconi: „Il Cavaliere" (Vitez), kako su ga ubrzo prozvali, čovjek koji je obećao da će uvesti red sa svojom strankom Forza Italia (Naprijed Italija).

Bogati poduzetnik i milijarder najavio je da će sada ponoviti vlastite uspjehe u poslovanju na nacionalnoj razini. Birači su mu vjerovali – uglavnom zato što su mu zaista željeli vjerovati. Nadali su se čudu zvanom Berlusconi. I tako su se pobrinuli da neka pitanja o porijeklu njegovog bogatstva ostanu u drugom planu, kao i sukobi interesa koji su proizašli iz njegovih političkih dužnosti i poduzetničkih aktivnosti.

„Silvio Berlusconi je ušao u politiku da bi branio svoje tvrtke", rekao je njegov asistent Marcello Dell'Utri još u prosincu 1994. Ali to nije zanimalo birače - oni su i dalje u Berlusconiju vidjeli sebe.

Talijane nije impresioniralo ni 30 sudskih postupaka koji su pokrenuti protiv njega kao i ni njegova arogancija. „Iskreno kažem da vjerujem da jesam i da sam bio najbolji predsjednik vlade kojeg je Republika Italija imala u svojih 150 godina postojanja", izjavio je Berlusconi 2009. godine u svom četvrtom mandatu.

Njegove afere s vrlo mladim djevojkama jedva da su iritirale mnoge njegove glasače, naprotiv: izraz „Bunga Bunga", ironični akronim za seksualne zabave za koje se optuživalo premijera, postao je dio pop-kulture.

Povratak u politiku kao europski političar

U ljeto 2013. Berlusconi je osuđen za utaju poreza. Dobio je šestogodišnju zabranu obavljanja političkih dužnosti, koja je ukinuta 2018. zbog „dobrog ponašanja”.

Ovaj medijski poduzetnik i političar brzo se ponovo kandidirao – ne kao šef vlade, već kao glavni kandidat stranke Forza Italija na europskim izborima 2019. Berlusconi je već bio na izborima za EU ​​1994, 1999, 2004. i 2009. godine. Ali u tom parlamentu je bio samo od 1999. do 2001. Ostala tri puta je svoj zastupnički mandat ustupio stranačkim kolegama. Ali 2019. Berlusconi je želio preuzeti sudbinu EU-a u svoje ruke i ušao je u Europski parlament kao najčešće birani talijanski kandidat – i to sa 82 godine.

Samo godinu dana kasnije postalo je jasno da je čak i „Il Cavaliere" ranjiv. Početkom rujna 2020. Silvio Berlusconi je objavio da je obolio od korone. Ubrzo nakon toga, liječnici su mu dijagnosticirali upalu pluća. Ali političar se oporavio i kandidirao se na parlamentarnim izborima u ljeto 2022. kao glavni kandidat svoje stranke. Forza Italia je prethodno sklopila savez s postfašistima Fratelli d'Italia i desničarskom Legom.

Međutim, Berlusconijevi konzervativci nisu uspjeli ponoviti ranije uspjehe – za njih je glasalo samo osam posto birača. Stranka više nije igrala dominantnu ulogu u koalicijskim pregovorima. Berlusconi nije uspio ispuniti većinu svojih zahtjeva protiv desničarke Giogie Meloni. Sada su uloge bile obrnute: Meloni je svoje prvo političko iskustvo u vladi stekla kao ministrica za mlade pod Berlusconijem. Poslije izbora u ljeto 2022. pokazala je svom učitelju ono što je on oduvijek smatrao nezamislivim: njemu, Il Cavaliereu, dirigirala je moderna žena.

Berlusconi, rođen 29. rujna 1936. u Milanu, preminuo 12. lipnja 2023. u dobi od 86 godina u svom rodnom gradu.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu