Njemački je Ustavni sud neprihvaćanje tužbe Turčina iz Frankfurta na takvu praksu obrazložio tvrdnjom kako je odluka želi li zadržati njemačko državljanstvo ili ne u rukama samog tužitelja. Drugim riječima, ne može se ustvrditi da mu je državljanstvo oduzeto. Takvo što je u Njemačkoj ionako zakonom zabranjeno.

Zakrpana rupa u zakonu

Zakonodavac se 1999. godine, naime, našao pod pritiskom, nakon što su brojni Turci na zahtjev stekli njemačko državljanstvo. Time su automatski izgubili tursko. Zatim su ponovo zatražili svoje matično državljanstvo koje im je u pravilu i odobreno. Na ruku im je išla rupa u tadašnjem zakonu prema kojoj se podnositelji zahtjeva prethodno moraju odreći stranog državljanstva jedino ako im stalno mjesto boravka nije u inozemstvu. Većina njih je, naravno, stalno boravila u Njemačkoj.

Pojašnjenje da dvostrukog državljanstva ne smije biti uslijedilo je na Novu godinu 2000. Zakonska rupa je zakrpana, nakon čega je svim vlasnicima dviju putovnica uskraćeno njemačko državljanstvo. Od tada, prema podacima turskih općina, u Njemačkoj živi oko 50 000 Turaka bez reguliranog boravišnog statusa.

Turčinu pomućeni planovi

«U međunarodnom pravu postoji načelo prema kojemu je u interesu svake, doslovno svake države spriječavanje dvojnog državljanstva. Inače bi se države našle u konkurenciji jedna prema drugoj, na primjer pri novačenju mladića.» Tako ondašnje pooštrenje Zakona o državljanstvu objašnjava profesor Ulrich Battis sa Humboldtovog sveučilišta u Berlinu.

Turčin, kojemu je sada propala tužba pred Ustavnim sudom, poziva se na činjenicu da je tursku putovnicu ponovo stekao prije stupanja na snagu pooštrenog zakona. Suci su mu na to odgovorili kako je samo na brzinu htio iskoristiti zakonsku rupu, čije je zatvaranje zakonodavac tada već bio najavio, te da nije ozbiljno mogao računati da mu zakonodavac neće pomutiti planove.