Preko 10.000 ljudi okupilo se pred Brandenburškim vratima u Berlinu. Parola okupljanja: „Zaustavite genocid u Gazi". Tema je i rat Rusije protiv Ukrajine. Najpoznatija govornica je političarka Sahra Wagenknecht koja je između ostalih i pozvala na prosvjeda 13. rujna i koja je u siječnju 2024. osnovala je stranku koja nosi njezino ime. Na pozornici nastupaju i brojni, u Njemačkoj poznati umjetnici: glumac Dieter Hallervorden, glazbenik Peter Maffay, reperi Massiv i Bausa.

Šarena skupina vrlo različitih ljudi s jasnim zahtjevima upućenim njemačkoj vladi: trebala bi se „aktivno i vjerodostojno zauzeti za mirovne pregovore – i na Bliskom istoku i u Ukrajini“. Također se traži opća obustava isporuka oružja u ratna područja.

„Svi smo ovdje jer dižemo glas protiv neljudskih i odvratnih ratova u ovom svijetu“, rekla je Wagenknecht. „I mi osuđujemo strašan masakr Hamasa i uzimanje talaca.“ Ali ništa od toga, naglasila je, ne opravdava „nasumično bombardiranje, ubijanje, izgladnjivanje i protjerivanje dva milijuna ljudi u Pojasu Gaze, od kojih je polovica djece“.

Duga tradicija mirovnih prosvjeda

Ovaj skup tek je uvod u čitav niz najavljenih demonstracija u idućim danima i tjednima. Rađa li se i u Njemačkoj novi mirovni pokret koji će prije ili kasnije biti sposoban mobilizirati mase? Tako je to bilo osamdesetim godinama prošlog stoljeća, kada se na zapadu tada još podijeljene Njemačke pola milijuna ljudi okupilo u bonnskom Hofgartenu u strahu od nuklearnog rata. Ili 2003., kada je u Berlinu jednako toliko ljudi izišlo na ulice prosvjedujući protiv rata u Iraku.

Jannis Grimm ne isključuje mogućnost novog, snažnog pokreta, ali trenutačno ga smatra malo vjerojatnim. Ovaj stručnjak za mir i sukobe sa Slobodnog sveučilišta u Berlinu trenutno vidi mnoge inicijative i saveze, ali su motivi veoma različiti: „Još nemaju zajednički nazivnik“, smatra stručnjak.

„To je još drukčije nego na primjer za vrijeme mobilizacije protiv rata u Iraku ili u slučaju tradicionalnog mirovnog pokreta (u doba hladnog rata). Trenutno je to prilično fragmentirano. Ali to ne znači da se ne može još razviti“, kaže za DW.

Već po aktivnosti političarke Sahre Wagenknecht se vidi koliko su današnji prosvjedi daleko od homogenog mirovnog pokreta. Ona je 2023., godinu nakon početka rata u Ukrajini, zajedno s aktivisticom za ženska prava Alice Schwarzer organizirala mirovni skup protiv rata. Kritičari su im tada predbacili previše razumijevanja za Rusiju pa čak i simpatije prema predsjedniku Vladimiru Putinu.

Populizam nije politika

I ovoga puta je skup na kojeg je pozvala i Wagenknecht sporan. Predsjednik Središnjeg vijeća Židova u Njemačkoj, Josef Schuster je optužuje kako „populističkim pozicioniranjem raspiruje mržnju prema Izraelu u Njemačkoj“. Čelnik stranke Ljevice, Jan van Aken nije toliko oštar, ali također ne podržava ovu predstavu političarke: „Mislim da politički rad mora uključiti što širi sloj ljudi. Ako se oslanja samo na nekoliko imena, za mene to nije politička djelatnost."

Van Aken i njegova stranka žele svoj skup 27. rujna u Berlinu organizirati drukčije i, po njegovu mišljenju, bolje: „Namjerno smo se povezali s nevladinim organizacijama, s palestinskim organizacijama. Treba to povezati: kritične Izraelce, židovske Izraelce.“ Hoće li taj koncept funkcionirati, ni sam nije siguran. Kaže da je dijete mirovnog pokreta iz 1980-ih kad je i prijetnja izgledala drugačije. Tema koja bi, smatra on, mogla mobilizirati mnoge ljude jest pitanje obveznog vojnog roka: „To može postati veliko jer se izravno tiče mnogih mladih ljudi, koji bi zbog toga možda izišli na ulice.“

Vojni rok jest vruća tema

Političar Ljevice tu misli na prosvjed koji već plamti po socijalnim mrežama i internetu: jedan mladić je pokrenuo peticiju „Nema obveznog vojnog roka bez prava mladih na suodlučivanje!“. Do ovih dana je tu peticiju potpisalo preko 70.000 osoba. Jesu li oni spremni izaći i na ulicu da bi se ispunili njihovi zahtjevi?

Van Akenova stranka vjeruje kako je rasprava o vojnom roku jedna od najvažnijih tema ovih dana: „To je pravo raskrižje na kojem će se odlučiti i o militarizmu u Njemačkoj“, kaže čelnik stranke van Aken. „Posljednjih 40 godina uvijek smo ga uspijevali obuzdavati. Njemačka je zemlja duboko prožeta pacifizmom. Ali trenutačno se to mijenja“, strahuje on.

I stručnjak za mir i sukobe Jannis Grimm drži mogućim sve veće prosvjede protiv militarizacije, a posebno protiv ponovnog uvođenja vojnog roka. No bivši aktivisti za mir iz doba hladnog rata, od kojih je dobrim dijelom i nastala stranka Zelenih danas više neće igrati značajniju ulogu. Podsjetimo: u svojoj ranoj fazi Zeleni su se čak zalagali za raspuštanje NATO-a.

Kako obraniti temeljne vrijednosti?

No u međuvremenu je, kaže Grimm, nastalo drukčije shvaćanje mirovne politike. I među Zelenima je danas mnogo onih koji misle: „Odbacivanje svakog oblika oružane sile i militarizma također nije ono što bi štitilo ljudska prava i međunarodno pravo u svijetu."

Ali što bi onda štitilo međunarodno pravo? Tu nema jasnog niti jednostavnog odgovora tako da su i motivi za prosvjed veoma različiti. U Njemačkoj su aktivni prije svega Ljevica i od nje odcijepljeni Savez Sahre Wagenknecht (BSW), ali onda je to i ideološki obojeno, što nije prihvatljivo svima. „Tako je nastala situacija u kojoj nema niti jedne stranke koja bi imala jasne stavove koje bi dovele do mobilizacije ulice“, zaključuje Grimm.

Ipak, otpor očito raste i sljedeći veliki događaj bi mogao biti 3. listopada. Datum je simboličan: Dan njemačkog jedinstva. Tada će se istodobno u Berlinu i Stuttgartu održati masovni prosvjedi. Više od 400 inicijativa, organizacija i stranaka poziva na sudjelovanje. Moto: „Nikad više spremni za rat! Ustanimo za mir!"