Na konačnoj listi kandidata za novog predsjednika Irana 28. lipnja je Vijeće čuvara Irana šestoro kandidata - naravno samo muškaraca - proglasilo „kvalificiranima", i pripustilo na izbore. Vijeće čuvara provjerava ideološku vjernost registriranih kadidata u Islamskoj Republici i njihovu sposobnost za obavljanje funkcije.

Vijeće je isključilo nekoliko poznatih lica iz kandidature, uključujući bivšeg predsjednika Irana Mahmuda Ahmadinedžada i bivšeg predsjednika parlamenta Alija Laridžanija. Gotovo svi kandidati su tvrdolinijaši, samo jedan od njih se smatra nešto umjerenijim. Tko bude izabran na ovu funkciju će zamijeniti bivšeg predsjednika Raisija, koji je 19. svibnja poginuo u padu helikoptera zajedno sa svojim ministrom vanjskih poslova i još šest članova posade.

Evo kandidata, koji su sa liste:

Mohammad Bagher Ghalibaf

Aktualni predsjednik parlamenta se 2005. i 2013. godine kandidirao za najvišu političku funkciju u zemlji, ali bez uspjeha. 2017. povukao je svoju kandidaturu u korist ultrakonzervativnog Ebrahima Raisija. Ghalibaf sebe naziva "vojnikom Islamske revolucije". Ranije je bio zapovjednik Revolucionarne garde, a obavljao je funkciju šefa policije i tijekom 2003. godine, kada je bio odgovoran za nasilno gušenje studentskih protesta. Od 2005. do 2017. Ghalibaf je bio gradonačelnik Teherana.

Saeed Jalili

Pedestosmogodišnji tvrdolinijaš i bivši glavni pregovarač u nuklearnim pregovorima smatra se kandidatom ultrakonzervativnog tabora. Trenutno je član Vijeća za arbitražu. Ovo vijeće se poziva da djeluje u slučaju sukoba između Vijeća čuvara i parlamenta.

Amirhussein Ghasisadeh Haschemi

Ovaj također tvrdolinijaš je predsjednik Fonda za borce/šehide i veterane. Pedeset trogodišnji ljekar i političar bio je član iranskog parlamenta od 2008. do ožujka ove godine. Kandidirao se za najvišu funkciju 2021. godine i bio je prihvaćen kao kandidat. Tada je dobio tri posto glasova i zauzeo četvrto mjesto među sedam kandidata.

Massud Peseschkian

Šezdesetdevetogodišnji kandidat se smatra nešto umjerenijim od svojih protivnika. Od 2001. do 2005. bio je ministar zdravlja u vrijeme kada je Mohammeda Khatami bio predsjednik.

Mostafa Purmohammadi

Šezdesetčetverogodišnji islamski teolog je jedini imam među prihvaćenim kandidatima. Purmohammadi je bio ministar unutarnjih poslova od 2005. do 2008. u vrijeme predsjednika Ahmadinedžada i ministar pravde od 2013. do 2017. pod predsjednikom Hassanom Rohanijem. Osamdesetih godina bio je zamjenik ministra obavještajnih službi i uključen u masovna pogubljenja političkih zatvorenika.

Aliresa Sakani

Pedesetosmogodišnji tvrdolinijaš je trenutno gradonačelnik Teherana.

Ponovo nije prihvaćena nijedna žena

Prema navodima Ministarstva unutarnjih poslova, 287 osobe su osobno predale svoje dokumente na prijavnici u ministarstvu. Od njih je 80 osoba registrirano, uključujući četiri žene. No, kao što se očekivalo, Vijeće čuvara je odbilo kandidaturu žena.

Da bi sudjelovali u utrci za predsjednika, kandidati su upućeni na podršku uticajnih krugova u centrima moći. Ebrahim Raisi, na primjer, koji je 2021. godine po drugi put pobijedio na predsjedničkim izborima, bio je zet utjecajnog tvrdolinijaša Ahmada Alam al-Hode. On je predstavnik vrhovnog vođe ajatolaha Chameneija u provinciji Khorasan Razavi i vodio je molitvu petkom u glavnom gradu provincije Mashhad, najvažnijem vjerskom centru i okupljalištu hodočasnika na sjeveroistoku Irana. Također je član Skupštine vodećih stručnjaka, koja imenuje duhovnog i političkog poglavara zemlje.

Konzervativni i religiozni krugovi tradicionalno mogu računati na svoje pristalice. Kandidati, koji obećavaju promjene, imali su uspjeha u prošlosti samo ako su uspjeli mobilizirati druge društvene slojeve i postići visok odaziv birača.

Neispunjena izborna obećanja posljednjih desetljeća su, međutim, razočarala mnoge birače, što je posljednjih godina dovelo do malog odaziva birača. Na na parlamentarnim izborima u ožujku je izlaznost bila samo oko 41 posto. Na predsjedničkim izborima 2021. godine na izbore je izašlo oko 49 posto ljudi s pravom glasa. To je bio najniži odaziv na predsjedničkim izborima u povijesti Islamske Republike Iran.

Ovaj tekst je izvorno objavljen na njemačkom jeziku.