Zapravo se iranski redatelj Mohamad Rasulof trebao pojaviti u Hamburgu i Nürnbergu. U Hamburgu je na programu bila njemačka premijera njegovog novog filma "Rukopisi ne gore" (Manuscripts don't burn). Nekoliko dana kasnije je Rasulof trebalo doputovati u Nürnberg, gdje je preuzeo pokroviteljstvo nad Filmskim festivalom za ljudska prava. Ipak, Mohamad Rasulof trenutačno ne može napustiti svoju zemlju.

Bez pritvora, ali i bez putovnice

Rasulof, koji u međuvremenu sa svojom obitelji ima drugo mjesto prebivališta u Hamburgu, prije nekoliko je dana otputovao u iranski glavni grad. Po dolasku u Teheran, vlasti su mu oduzele putovnicu. Zato Rasulof trenutačno ne može napustiti svoju domovinu ni biti na hamburškom Filmfestu. "U stalnom smo kontaktu s njim, preko njegove supruge i prijatelja", kaže jenda od voditeljica festivala u Hamburgu Kathrin Kohlstedde. Redatelj se smije slobodno kretati, nije uhiäen. Ali bez putovnice se ne može vratiti u Njemačku.

To je potvrdio i Matthias Rüd s Međunarodnog filmskog festivala o ljudskim pravima u Nürnbergu. "Rasulof čeka na informacije od vlasti, do tada mora ostati gde je". Čini se kao da su vlasti u Teheranu reagirale na njegovo posljednje ostvarenje i njegov nastup u inozemstvu.

Snimanje usprkos zabrani bavljenja filmom

Rasulof službeno ne smije raditi kao redatelj. Zajedno sa Džafarom Panahijem 2010. je bio uhićen i osuđen na šest godina zatvora i 20 godina zabrane snimanja filmova. Na ovu drakonsku kaznu su osuđeni zbog "propagande protiv sistema". Međutim, iako je Rasulof oslobođen uvjetno, a Panahijeva zatvorska kazna preinačena u kućni pritvor - nije ukinuta zabrana bavljenja njihovim zanimanjem. No ovi se redatelji protive takvoj odluci.

Panahi je snimio film "Parde" (Spuštena zavjesa) koji je na Berlinaleu u veljači nagrađen Srebrnim medvjedom. Film redatelja Rasulofa "Rukopisi ne gore" imao je svjetsku premijeru u svibnju u Cannesu.

Kako to objasniti? "Situacija u Iranu je vrlo složena i nepregledna", kaže iranski filmski novinar Ali Amini u intervjuu za DW. "Filmski stvaratelji su u Iranu šikanirani. Primjenjuju se na stotine metoda kako bi redatelji bili spriječilo da rade." Redatelji ne smiju prijeći tri "crvene linije" koje je povukao režim u Teheranu. Filmski se stvaratelji ne smiju tvrdoglavo držati svog projekta, moraju biti fleksibilni i u stalnom kontaktu s vlastima. Tada možete raditi, kaže Amini. Što se tiče tematike, dvije su teme tabu. Vrhovne vjerske vođe, 1989. preminulog ajatolaha Homeinija, ali i ajatolaha Hameneija, se ne smije kritizirati. Istovremeno je zabranjena kritika Prvog zaljevskog rata između Iraka i Irana (1980-1988). Sve ostalo je pod određenim uvjetima moguće: "Hrabri redatelji mogu iznositi socijalnu kritiku, baviti se problemom pokrivanja žena maramama, pa čak i seksualnom tematikom."

Film Mohamada Rasulofa, "Rukopisi ne gore", u utorak (1.10) je prikazan na Festivalu u Hamburgu. Djelo je oštra optužba protiv rada iranske tajne službe i niza ubojstava intelektualaca u Iranu 90-ih godina. To ostvarenje je najaktualniji primer produktivnosti iranskih filmskih stvaratelja pod teškim uvjetima. "Iran Deluxe" je naziv serije o iranskom filmu redatelja Džafara Panahija koji će ovih dana biti predstavljen u Hamburgu. "Željeli smo Panahiju pružiti priliku da dalje prenese svoje kinematografsko znanje, kad već ne može snimati filmove", kaže Kathrin Kohlstedde.

Nagrade na svim velikim festivalima

Već dva desetljeća filmovi iz Irana redivito se nagrađuju na svjetskim festivalima. Abas Kiarostami je iranskom filmu otvorio nove puteve. Ali tu su i Mohsen Makmalbaf, Asghar Farhadi, i naravno Panahi i Rasulof su u međuvremenu poznata imena međunarodnog filma. Često svojim dugim i mirnim kadrovima pripovijedaju u svojim filmovima o sudbinama običnih ljudi i njihovima nedaćama. Pri tom moraju ozbjegavati izravne napade na režim u Teheranu. Otuda su iranski redatelji pronašli sasvim novu, vlastitu formu izražavanja. Svoje priče pripovijedaju često indirektno, koristeći metafore i simboliku.

Ipak, ima i drugih razloga za specifičnu estetiku iranskog filma: "Riječ je o našoj poeziji. Perzijski jezik je slikovit, bogat tradicijom", kaže Ali Amini.

Nada u liberalnu promjenu

Sad treba pričekati i vidjeti hoće li se izborom Hasana Rohanija za predsjednika, promeniti situacija za umetnike i intelektualce u Iranu. Prvi govori i pozivi na dijalog to svakako naslućuju. Drakonske kazne su nametnute u doba njegovog prethodnika Mahmuda Ahmadinedžada. Činjenica da Rasulov sada nije u Teheranu uhićen, već da mu je samo oduzeta putovnica uprkos kršenju zabrane bavljenja profesijom, neki promatrači ocjenjuju dobrim znakom.

Mohamed Rasulov uprkos svim zabranama ne odustaje. Neposredno uoči svog odlaska u Teheran dao je intervju za njemački magazin Spiegel. Na pitanje boji li se reakcije iranskih vlasti, Rasulov je odgovorio: "Moj razum kaže: 'Dovodiš svoj život u opasnost. Trebaš se bojati'. Moj osjećaj kaže: 'Svejedno'".