Betonski zid bi trebao biti dug 74 kilometra, visok četiri metra, a dodatno će biti osiguran bodljikavom žicom. Predviđeno je da ga se gradi na sjeveroistoku Irana, gdje veliki broj ljudi ilegalno prelazi iransko-afganistansku granicu.

Nacionalno vijeće sigurnosti je stavilo na raspolaganje oko tri milijarde eura. Iranska vojska bi trebala osiguravati taj dio granice u iduće tri godine. Kako piše iranska državna novinska agencija IRNA, zadatak je da se zid s bodljikavom žicom logistički pripremi u pokrajinama Sjeverni Horasan, Razavi Horasan i Južni Horasan.

Iranska granica s Afganistanom duga je 950 kilometara. Dijelom ona prolazi kroz neprohodne planine i teško je dostupna. Ljudi iz Afganistana bježe od četrdesetogodišnjeg rata, siromaštva i (sadašnjih) talibanskih vlasti.

Strah od novih terorističkih napada „Islamske države"

Nakon dolaska talibana na vlast u Afganistanu, promijenila se sigurnosna situacija i u Iranu. Izgleda da je za afganistanski ogranak terorističke organizacije „Islamska država" (IS) sada lakše slati svoje teroriste u Iran. U posljednje tri godine tamo se dogodilo više smrtonosnih terorističkih akcija.

Početkom siječnja 2024. u gradu Kerman, u dvije eksplozije je ubijeno 89 osoba, a IS je preuzeo odgovornost. U listopadu 2022. izvršen je napad na šijitsko svetište u milijunskom gradu Širazu. Desetine ljudi su bile ubijene ili povrijeđene. I ovaj napad je javno priznala „Islamska država". Ona tretira pripadnike šijitske verzije islama, koja je većinska vjera u Iranu, kao otpadnike od vjere i neprijatelje.

Nakon dolaska talibana na vlast, iranska vojska je pojačala nazočnost svojih trupa u pograničnim područjima prema Afganistanu. Usprkos tome, konfiguracija terena je takva da još uvijek postoje brojne mogućnosti za ilegalni prelazak granice.

Skoro 4,5 milijuna izbjeglica iz Afganistana

Agencija Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) navodi da u Iranu živi skoro 4,5 milijuna izbjeglica iz Afganistana. Najmanje milijun njih pobjeglo je u Iran od ljeta 2021. i talibanskog osvajanja vlasti. Samo 50.000 njih je službeno registrirano kao izbjeglice. Veliki broj izbjeglica ne želi se prijaviti zbog straha od deportiranja u Afganistan. Na temelju zajedničke kulture i jezika mogu se relativno lako „utopiti" u društvo. Često rade na crno, eksploatira ih kao jeftinu radnu snagu. Mnogi i ne žele ostati u Iranu, za njih je ta zemlja prva postaja u pokušaju da se domognu Europe.

Ako uštede dovoljno novca, uspostavljaju kontakt s afganistanskim, iranskim ili turskim krijumčarima i uz njihovu pomoć kreću ka Europi.

Iranska granice s Turskom duga je 560 kilometara. Turska je duž te granice već podigla betonski zid visok tri metra i dug 170 kilometara, kako bi zaustavila izbjeglice.

Dugogodišnji neuspješan projekt

Već više od tri desetljeća Iran želi „zazidati" granicu s Afganistanom. Prvi koraci su poduzeti 1992. Tada je u pokrajini Sistan Beludžistan na granici s Afganistanom izgrađen zid dug 30 kilometara. Nije bio namijenjen samo zaustavljanju ilegalnog ulaska u zemlju, već i zaustavljanju šverca goriva iz Irana i droge u Iran.

Ali zid nije izgrađen na samoj granici već na iranskoj teritoriji. Između zida i granice nalazi se 2000 hektara zemljišta koje pripada iranskim seljacima. Oni su smjeli „prijeći" na drugu stranu zida.

Otkako su talibani došli na vlast u Afganistanu, oni zid promatraju kao granicu. Iranskim seljacima koji s one druge strane zida obrađuju zemlju, talibani su počeli praviti probleme. Nekad im zapljene neki poljoprivredni stroj, drugi put fizički nasrnu na njih.

„Ovaj zid nije ni granični zid ni sigurnosni zid“, žali se Mohamad Sargazi, zastupnik iz pokrajine Sistan Beludžistan. „Samo otežavaju život iranskim seljacima", dodaje on. Drugi zastupnici iz te pokrajine čak zahtijevaju rušenje zida.