Američki potpredsjednik JD Vance izjavio je da je postavljen „vrlo dobar temelj“ za uspješan konačni sporazum s Iranom nakon izravnih razgovora dviju strana održanih u planinskom odmaralištu u Švicarskoj.

Razgovori predstavljaju prvu fazu dvomjesečnog pregovaračkog procesa predviđenog preliminarnim sporazumom postignutim prošlog tjedna, čiji je cilj okončanje rata koji su Sjedinjene Države i Izrael pokrenuli 28. veljače.

Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Aragči napisao je na platformi X da je ostvaren „značajan napredak prema okončanju rata u Libanonu“, misleći pritom na sukobe između Izraela i boraca Hezbollaha koje podupire Iran.

Dodao je i da je Teheran osigurao izuzeća za izvoz nafte i petrokemijskih proizvoda, oslobađanje dijela zamrznutih financijskih sredstava te pokretanje plana obnove i razvoja Irana.

Dok su se glavni iranski pregovarači nakon razgovora vratili u Teheran, tehnički tim koji predvodi zamjenik ministra vanjskih poslova Kazem Gharibabadi ostao je u Švicarskoj kako bi nastavio pregovore, izvijestili su iranski državni mediji.

Mirovni proces između američkih i iranskih dužnosnika nalazi se pod pritiskom iz više smjerova još od samog početka. Iranski tvrdolinijaši osudili su pregovore kao znak popuštanja, dok su u Sjedinjenim Državama pojedini dijelovi memoranduma o razumijevanju kritizirani jer Iranu daju previše ustupaka, a pritom ostavljaju otvorenima neka ključna pitanja.

Istodobno, Izrael je nastavio napade u Libanonu, iako Teheran tvrdi da je prekid vatre u toj zemlji sastavni dio privremenog sporazuma.

Krhko i osjetljivo primirje

Pregovori su u nedjelju započeli teško. Iranska delegacija nakratko ih je prekinula nakon što je američki predsjednik Donald Trump u objavi na društvenim mrežama zaprijetio obnovom napada na Iran ako Teheran ne obuzda svoje saveznike u Libanonu.

Predsjednik iranskog parlamenta Mohammad Bagher Qalibaf, glavni pregovarač Teherana zajedno s ministrom vanjskih poslova Abbasom Aragčijem, odgovorio je da Iran američke prijetnje ne shvaća ozbiljno te je upozorio Washington da pazi na svoje riječi.

„Bolje im je da budu oprezni sa svojim izjavama. Naše oružane snage spremne su odgovoriti na drugačiji način“, napisao je na svom profilu na mreži X. „Što god oni govorili, mi ćemo biti ti koji djeluju.“

Ta razmjena poruka pokazala je koliko će teško biti pretvoriti krhku diplomatsku inicijativu u trajan sporazum.

Kambiz Ghafouri, politički analitičar sa sjedištem u Finskoj, izjavio je za DW kako temeljna ideološka proturječnost između dviju strana nikada nije bila riješena.

„Iranska vlada i dalje je revolucionarna vlada", rekao je.

„I dalje ima vrhovnog vođu revolucije, i dalje ima Iransku revolucionarnu gardu i i dalje uzvikuje parole protiv Amerike i Izraela. U takvim okolnostima mora biti jasno na koji način Iran želi pregovarati sa zemljom koju još uvijek definira kroz takve kategorije.“

Po njegovu mišljenju, ta napetost nije samo diplomatsko pitanje nego problem političkog identiteta. Sustav izgrađen na trajnom neprijateljstvu teško se može okrenuti stabilnom suživotu bez stvaranja unutarnjih napetosti. Jedan od najjasnijih pokazatelja tih napetosti, kaže, jesu borbe u Libanonu.

Malo je vjerojatno da će se Iran odreći Hezbollaha

Iran pitanje primirja u Libanonu smatra dijelom pregovaračkog okvira, dok je američka strana nastojala suziti razgovore i odvojiti regionalnu eskalaciju od glavnog sporazuma.

No razvoj događaja na terenu učinio je takvo razdvajanje vrlo teškim.

Ghafouri smatra da Iran vjerojatno neće odustati od Hezbollaha, šijitske političke stranke i militantne organizacije sa sjedištem u Libanonu, barem ne na način koji bi imao stvarni značaj na terenu.

„Hezbollah je za iranski režim poput djeteta“, rekao je za DW. „Iran ga je stvorio i ojačao. U takvim okolnostima vrlo je malo vjerojatno da će Teheran pristati svesti Hezbollah na razinu obične političke stranke.“

Za Teheran Hezbollah nije samo instrument politike. On je dio dugoročne regionalne arhitekture režima i njegove ideološke slike o samome sebi.

Upravo zato, smatra Ghafouri, Washington i Izrael teško mogu vjerovati iranskim obećanjima. Sjedinjene Države, Izrael i mnoge druge zemlje Hezbollah smatraju terorističkom organizacijom.

Dodaje da je povjerenje slabo na objema stranama.

Iz teheranske perspektive Trump je istupio iz prethodnog međunarodnog nuklearnog sporazuma s Iranom te je tijekom pregovora dva puta vojno napao Islamsku Republiku.

S druge strane, Washington duboko sumnja u iranska obećanja o promjeni nuklearne politike i regionalne strategije.

Zbog toga su, smatra Ghafouri, izgledi za uspjeh i dalje ograničeni, osim ako iranski pregovarači ne uspiju izolirati ili potisnuti tvrdolinijaške krugove unutar režima.

SAD nudi mnogo, ali uz visoku političku cijenu

Najambiciozniji dio privremenog okvirnog sporazuma ostaje obećanje o ukidanju svih primarnih i sekundarnih američkih sankcija Iranu.

To bi uvelike nadmašilo opseg olakšica predviđenih nuklearnim sporazumom iz 2015. godine.

Istodobno, takav bi potez za svakog američkog predsjednika bio politički vrlo teško provediv u kratkom roku, jer se sankcije temelje na desetljećima kongresnih zakona i predsjedničkih uredbi.

Njihovo ukidanje zahtijevalo bi vrijeme, politički kapital i dosljednu provedbu.

Stavljanjem takve ponude na stol Washington, čini se, šalje signal da je spreman razmotriti mnogo više od uskog nuklearnog sporazuma.

Izjava potpredsjednika Vancea da je Washington spreman na „temeljnu promjenu“ odnosa s Iranom odražava upravo tu ambiciju. Ona sugerira da američka strana pregovore ne želi prikazati kao privremeno upravljanje krizom, nego kao moguću prekretnicu nakon desetljeća neprijateljstva.

Unutarnji problem u Iranu

Neki analitičari smatraju da glavna prepreka postizanju dugotrajnog sporazuma možda nisu vanjskopolitički uvjeti dogovora, nego unutarnje stanje same Islamske Republike.

„U ovim pregovorima narod Irana bio je zanemaren“, rekao je za DW londonski politički analitičar Omid Shams.

Po njegovu mišljenju, svaki sporazum koji zanemaruje ljudska prava, građanske slobode i političke zatvorenike mogao bi se pokazati nedovoljnim za unutarnju stabilizaciju zemlje. Ako ta pitanja ostanu netaknuta, unutarnji će pritisak nastaviti rasti, a država bi se ponovno mogla okrenuti agresivnijoj vanjskoj politici kako bi upravljala unutarnjim krizama.

Taj argument upućuje na dublji problem.

Čak i ako Teheran i Washington uspiju smanjiti međusobne napetosti, Islamska Republika i dalje se suočava s nizom paralelnih kriza, uključujući inflaciju, pad kupovne moći, korupciju, ekološke probleme i sve veći jaz između države i društva.

Predah, ali ne nužno i kraj

Shirin Shams, aktivistica za ljudska prava koja je sudjelovala u pokretu „Žena, život, sloboda“, rekla je za DW da ne vidi mnogo razloga za očekivanje trajnog proboja.

„Ne mislim da bismo od razgovora u Švicarskoj trebali očekivati temeljnu transformaciju, pa čak ni trajan rezultat“, rekla je.

Prema njezinu mišljenju, Islamska Republika tijekom protekla četiri desetljeća često je koristila pregovore ne kako bi promijenila unutarnju politiku, nego kako bi kupila vrijeme, smanjila međunarodni pritisak i preživjela krizna razdoblja uz zadržavanje represije u zemlji.

Smatra da će čak i u slučaju postizanja kratkoročnog sporazuma on ostati krhak zbog širokog spektra neslaganja između dviju strana – ne samo oko nuklearnog programa, nego i oko pitanja iranskog regionalnog utjecaja i potpore militantnim skupinama diljem Bliskog istoka, takozvanim „proksijima".

Dodatni problem predstavljaju podjele unutar iranskog sustava, gdje jedni podupiru pregovore, a drugi ih smatraju predajom, kao i protivljenje Izraela, koji islamski režim u Iranu vidi kao egzistencijalnu prijetnju.

No za Shams je najvažniji čimbenik ipak unutarnji razvoj događaja. Pravo pitanje nije hoće li pregovori uspjeti na papiru, nego može li bilo kakav sporazum popraviti raskol između države i velikog dijela iranskog društva, dodaje ona.

Sve dok zahtjevi za slobodom, jednakošću, socijalnom pravdom, dostojanstvom i političkom odgovornošću ostanu bez odgovora, smatra Shams, nijedan vanjskopolitički sporazum neće moći riješiti dublju krizu unutar Irana.