Islamska radikalizacija u zatvorima
17. prosinca 2018
Ako je nešto islamskim teroristima u Europi zajedničko, onda je to njihova kriminalna prošlost. Mnogi od ovih sitnih kriminalaca se tek u zatvoru okrenu islamizmu. Tako je bilo i s napadačem na božićni sajam u Berlinu Anisom Amrijem. Tako je i s napadačem iz Strasbourga Cherifom Cekattom. On je neko vrijeme proveo i u njemačkim zatvorima. Predsjednik sindikata njemačkih zatvorskih čuvara, René Müller, obzirom na opasnost od radikalne islamizacije zatvorenika u njemačkim zatvorima, upozorava na slabu pripremljenost njegovih kolega na ovaj aspekt rada u njemačkim kaznionicama.
DW: Gospodine Müller, izgleda da pravi problemi nastupaju tek kada sitni kriminalci dođu u zatvor. Kakva su Vaša iskustva?
René Müller: Nerijetko imamo zatvorenike koji se osjećaju pripadni krugu radikaliziranih muslimana. Oni su tada lak plijen za zatvorenike koji ih žele radikalizirati.
Je li njemački sustav kaznionica dovoljno financijski i kadrovski opremljen kako bi se uhvatio u koštac s radikalizacijom u zatvorima?
Jasan odgovor je: ne! Mi već nekoliko godina ne možemo držati korak s drastičnim porastom broja zatvorenika kad je osoblje u pitanju. Nama još uvijek nedostaje oko 2.000 djelatnika kako bi mogli riješiti najnužnije obveze. U to spada i prepoznavanje radikalizirajućeg trenda kod islamista u kaznionicama. Čuvari su doduše oprezni i prate promjene. No jednostavno ih je premalo i mnogo toga im promakne. I zato se može dogoditi da propuste neke procese.
Ne radi se samo o broju zatvorskih čuvara nego i njihovim znanjima. Jesu li oni dovoljno obučeni kako bi na vrijeme uočili radikalizaciju?
Kao prvo su savezne pokrajine reagirale na trend radikalizacije koji je primjetan u zatvoru i pripremili su planove po kojima se postupa.
Što to znači?
Plan određuje na što čuvari moraju obraćati pozornost, komu što prijaviti kada se ovakvi trendovi pojave. Prvo se stvori grubi pregled. Pokušavalo se i sa školovanjem kolega no ta školovanja su, obzirom na manjak broja kolega prekratka. U pravilu bi se radikalizacija trebala tematizirati već i tijekom temeljnog školovanja zatvorskih čuvara. Što trenutno nije slučaj. Nadam se da će se to promijeniti kada se promijeni i situacija s manjkom osoblja.
Kako je moguće primijetiti radikalizaciju zatvorenika već u ranom stadiju?
Uzmimo recimo uređenje ćelije. Kada netko tko je, da tako kažemo, dobro opremljen, ima recimo, Playstation i mnogo časopisa i onda odjednom sve to polako nestane, tada treba posebno obratiti pozornost. Ako zatvorenikova ćelija postaje spartanskija i preglednija, onda je to jedan pokazatelj. U takvim prostorijama se odjednom na policama nađe samo Kuran. I fizičke promjene su vidljive, recimo puštanje brade. Kada se sitni kriminalac na pauzi druži s poznatim islamističkim zatvorenicima. To sve skupa nisu dokazi za radikalizaciju ali su poziv na oprez. A najkasnije u trenutku kada zatvorenik počinje glasno citirati Kuran ili govoriti o tomu što Alah želi ili ne, tada treba zazvoniti na uzbunu.
Znanstvenici iz King's College u Londonu su prije dvije godine istraživali biografije 79 džihadista iz Belgije, Velike Britanije, Nizozemske, Danske i Njemačke. Najmanje jedna trećina se radikalizirala u zatvorima. Znači radi se o jednom europskom problemu. Znači da bi trebalo tražiti za jednim europskim rješenjem. Postoji li prekogranična suradnja?
Koliko je znam, ne. Ne postoji ni spomena vrijedna suradnja između njemačkih saveznih pokrajina. Postoje pokušaji suradnje ne višoj razini no sve je to premalo.
Čega najviše nedostaje?
Savezne zemlje bi morale redovno razmjenjivati podatke o trendovima radikalizacije i razvoju zatvorenika. Ako se jedan zatvorenik radikalizira npr. U Bavarskoj i poslije bude otpušten iz zatvora i ponovno uhićen i osuđen recimo u Schleswig-Holsteinu onda kolege tamo ne znaju da se on radikalizirao. Jedino ako ga prije toga pratio Ured za zaštitu ustavnog poretka. Znači jedan potencijalno opasni zatvorenik se ne kontrolira bez prekida. Pokušajmo si tako nešto zamisliti na europskoj razini. Ako se zatvorenici ne prate preko Ureda za zaštitu ustavnog poretka i to preko granica saveznih zemalja, kako da tako nešto postignemo na razini Europe. I na tom polju moramo hitno pronaći neko rješenje.