Sashimi od kitovine 93 kune, kitov steak u umaku od papra 177 kuna. Ono što na prvi pogled članovima Greenpeacea izgleda kao jelovnik iz pakla, izvadak je iz dnevne karte popularnog restorana "Trir frakkar" smještenog u središtu Reykjavika. Kitovina je Islanđanima meso kao i svako drugo i ono prija ne samo njima nego i brojnim gostima ovog neobičnog otoka na krajnjem sjeveru.

Dio tradicije

To pokazuje i činjenica da se u "Trir frakkaru" stol treba rezervirati nekoliko dana unaprijed. Islanađani ovdje ugošćuju svoje goste s kontineta koje bi kod kuće vjerojatno izopćili iz društva da znaju u kakvoj hrani uživaju na Islandu. "Uvijek kada sam ovdje pokušavam doći do domaćih specijaliteta i kitovina jednostavno spada u domaće specijalitete. Kitovsko meso je osim toga vrlo zdravo i nevjerojatno dobrog je okusa, kao savršeno mekan steak. Ja vam mogu najtoplije preporučiti. Šteta da tako nečeg nema u Danskoj", kaže IT specijalist Peter. Njegov domaćin i poslovni partner Gudjon je sretan što se barem pred Peterom ne mora opravdavati za jelovnik na kojem se nalaze zaštićene vrste. "Kitolov je dio naše tradicije. Mi to radimo već stoljećima i nismo spremni od toga odustati. I to će tako i ostati", kaže pomalo prkosno Gudjon.

Pročitajte na sljedećoj stranici: Što želi EU?

Greenpeace - "zaštitnici okoliša s asfalta"

I tu nije osamljen. Međunarodni prosvjedi protiv kitolova baš previše ne uzbuđuju Islanđane koji u međuvremenu tvrde da su argumenti protivnika kitolova u potpunosti neutemeljeni. Sociolog Hördur Erlingsson kaže da je istina da se više kitova poubija nego što ih se pojede. No da je opstanak kitova ugoržen u to Erlingsson ne vjeruje.

"Mi ne volimo kad nam Greenpeace, koje je zovem 'zeleni s asfalta', nešto propisuju. Oni samo kažu 'Kitovi su ugroženi' a mi ih pitamo koji. Kod nas živi preko 15 vrsta kitova no oni čak ni to ne znaju".

Kristjan Loftsson za sebe kaže da je kitolovac iz strasti. Jedne njemačke dnevne novine su ga nazvale "najomraženijim Islanđaninom na svijetu" no 66-godišnji morski vuk to nije previše uzeo k srcu. Prosvjedi protiv kitolova Loftssona prate već desetljećima no to nije nimalo utjecalo na njegov stav kad je u pitanju lov na najveće sisavce na svijetu. "Kada živite na Islandu, prisiljeni ste živjeti s onim što vam priroda nudi. Za nas je kit isto što i riba. Ako ih ima dosta onda neke od njih ulovimo. Nema jednostavnije stvari na svijetu. Inače se prirodna ravnoteža dovodi u pitanje. Mi ih lovimo toliko malo da se populacija uvijek iznova obnovi. Kitolov tako može potrajti još stoljećima ako se provodi kako treba", uvjeren je Loftsson.

Njegovog mišljenja su i oduševljeni gosti iz "Trir frakkara" koji, poput Petera iz Danske, također nemaju nikakvu grižnju savjeti nakon konzumacije steaka od svježe kitovine. "Toliko dugo dok se kit lovi u ograničenim količinama nemam apsolutno ništa protiv da se njihovo meso i jede. Na Islandu i Grönlandu se to tako radi tisućljećima. Ne, ja s tim zaista nemam problema", zaključuje Peter.

Nekima sir i vrhnje, nekima kitovina

No potpuno je neizvjesno koliko dugo će trajati borba Islanđana za očuvanje tradicije. S jedne strane Island je uz Norvešku i Japan jedna od rijetkih zemalja koje krše međunarodni moratorij na kitolov uveden još 1986. Procjenjuje se da su ove tri zemlje usprkos zabrani u sezoni 2008/2009 ulovili preko 1.500 kitova. S druge strane Island odnedavno kuca i na vrata Europske unije a odustajanje od tradicionalnog lova na divovske sisavce je jedan od uvjeta koje Bruxelles postavlja za punopravno članstvo. No Island očekuje da EU kitolov prihvati kao "dio tradicije" i da ne diže preveliku buku oko ovog pitanja. Vlastima u Reykjaviku, koje bi najradije već sutra u EU, nije stalo da se ovo pitanje povlači po medijima jer bi ono moglo dodatno izazvati 320.000 stanovnika Islanda koji i nisu previše oduševljeni mogućnošću da im se ubuduće u Bruxellesu kroji sudbina.

Autor: Albrecht Breitschuh/N. Kreizer