Island definitivno neće postati 28. članica Europske unije budući da je tijesna većina građana (52 posto) na referendumu odbila nastavak pristupnih pregovora s Bruxellesom. To je veliki udarac za vladu premijerke Kristrún Frostadóttir koja se zalagala za ulazak u EU.

Njemački mediji analiziraju razloge za odluku islandskih građana i izvlače pouke za Europsku uniju.

Javni servis ARD u komentaru na svom portalu podsjeća da su u finišu kampanje dominirale teme straha islandskih poljoprivrednika od konkurencije s kontinenta kao i vječito pitanje ribolova.

„Iza toga stoji moćan islandski ribarski lobi, koji čini desetak velikih tvrtki. One od osamdesetih godina prošlog stoljeća kontroliraju veliki dio islandskih ribolovnih kvota i na tome su se obogatile. Prije nekoliko dana jedno istraživanje je otkrilo da su neke od tih tvrtki uložile velike iznose u kampanju protiv približavanja EU-u. Tome treba dodati i bliskost ribarske industrije najvećem islandskom dnevnom listu, koji je tijekom kampanje djelovao kao njen politički glasnogovornik“, piše ARD.

Ocjenjuje se da su „strah i želja za suverenitetom“ na kraju bili jači od argumenata pristaša Europske unije. „Bili su jači od nade u veću gospodarsku stabilnost i dodatnu sigurnost koju bi pružilo članstvo u europskoj zajednici, u vrijeme kada je pod sve većim znakom pitanja pouzdanost Sjedinjenih Američkih Država, dosad najvažnijeg islandskog partnera."

Bavarski Passauer Neue Presse navodi: „Islanđani su zadali udarac Europskoj uniji. Potvrdan odgovor za pristupne pregovore dobro bi došao EU-u. Unatoč svim kritikama, ojačao bi njen položaj kao dokaz privlačnosti europske zajednice država. Većina Islanđana očigledno vidi više mana nego prednosti u članstvu u EU-u. Ta odluka svakako je bolna. Ali nije smak svijeta."

Sličnog je mišljenja i komentator berlinskog lista Tageszeitung: „Ovo 'ne', koliko god bilo jasno, ima više slojeva, a jedan dio toga Europljani u EU-u jednostavno ne bi smjeli shvatiti osobno – ne može vas svatko voljeti. Mjeriti vlastitu privlačnost u svijetu na temelju odluke Islanda značilo bi bespotrebno činiti samog sebe manjim. Island je zemlja koja voli svoju neovisnost i koja kao članica Europskog gospodarskog prostora već uživa prednosti Unije. Za sada će, dakle, sve ostati lijepo kao što već jest."

Neue Osnabrücker Zeitung je oštriji: „EU više nije obećanje spasa kakvim sebe predstavlja. Jasno je da je teže uvjeriti one koji daju novac nego one koji ga primaju. Primjer Islanda to kristalno jasno pokazuje."

„Koliku privlačnost EU ima ako argument snažnog jedinstvenog tržišta više ne prolazi? Odgovor bi morao biti da je EU više od gospodarskog prostora. Ali takav odgovor, pun patetike, više ne prolazi. Europu danas prati slika birokratskog kontinenta opsjednutog pravilima i unutarnjim sukobima", kritizira list.

Volksstimme iz Magdeburga ocjenjuje: „Islanđanima je nacionalna košulja bliža od europskog kaputa. To je šteta, jer bi Island mogao biti obogaćenje za Europu. Sjevernjaci su tijekom proteklih desetljeća ostvarili uzoran napredak. No sklonost EU-a prema pretjeranom reguliranju vrlo je dobro poznata i u Reykjaviku. Glavni proizvod Islanda je riba, a za njen ulov EU propisuje stroge kvote. Islandska ribarska industrija to nikako ne želi i zato je uspješno povela borbu protiv takve politike."

Da je sam referendum bio greška smatra komentator lista Süddeutsche Zeitung, koji podsjeća na Veliku Britaniju: „Britanski referendum o članstvu u EU-u bio je najveća politička greška jedne europske vlade u proteklom desetljeću. Brexit je toliko zastrašujući primjer da nijedna druga vlada više ne bi smjela biti toliko naivna da tako složenu odluku prepusti narodu."

*Ovaj izbor sadrži citate, odlomke i sažetke iz medija na njemačkom jeziku i ne odražava stavove redakcije.